Suđenje nakon smrtonosnog obračuna u Nojfarnu: detalji koji su šokirali javnost
U njemačkom gradu Nojfarnu i okolini Frajzinga 2025. godine dogodio se slučaj koji je potresao lokalnu zajednicu, ali i privukao veliku pažnju medija širom regije. Na početku suđenja jednom od učesnika tragičnog obračuna, pred Pokrajinskim sudom u Landshutu izneseni su detalji koji otkrivaju da je riječ o unaprijed planiranom napadu koji je završio smrću jednog od napadača. Iako je u javnosti prvobitno dominirala priča o nasilju na ulici, tokom sudskog procesa postalo je jasno da se iza svega krije mnogo složenija i mračnija pozadina.
Prema navodima tužilaštva, dvojica muškaraca doputovala su iz Srbije u okrug Frajzing s jasnim zadatkom: za novčanu naknadu fizički napasti 38-godišnjeg državljanina Bosne i Hercegovine koji živi u Nojfarnu. Tužilac Andreas Štajger tvrdi da je dogovorena suma iznosila 5.000 evra, a cilj je bio da se žrtvi nanesu ozbiljne tjelesne povrede. U optužnici se navodi da je nalogodavac za sada nepoznata osoba, što cijeli slučaj čini još osjetljivijim, jer istražitelji i dalje pokušavaju otkriti ko je stajao iza narudžbe.
Sam napad, prema rekonstrukciji tužilaštva, nije bio spontan, već je pažljivo pripreman. Dvojica muškaraca su, kako se navodi, najprije izviđala područje oko stana žrtve, pratila njene navike i čekala pravi trenutak da izvrše zadatak. Plan je, prema optužbi, sproveden 24. juna oko 13.30 sati, kada su sačekali muškarca ispred njegove kuće. Jedan od njih bio je naoružan velikim šrafcigerom, što dodatno ukazuje na namjeru da se koristi oružje sposobno da izazove teške povrede. Tužilaštvo ističe da su napadači željeli iskoristiti faktor iznenađenja kako bi u što kraćem vremenu nanijeli što teže posljedice.
Međutim, situacija je brzo izmakla kontroli. Kada se 38-godišnjak vratio kući, napad je započeo naglim fizičkim obračunom. Prema navodima optužnice, 28-godišnji napadač odmah je nasrnuo na njega brojnim udarcima pesnicama. U tom trenutku, žrtva je, braneći se, izvukla nož. Tokom rvanja i bliske borbe, više puta je izbo napadača, koji je potom uspio pretrčati nekoliko metara prije nego što se srušio. Smrt je nastupila usljed teške ubodne rane koja je prodrla kroz grudni koš do lijeve srčane komore, što je izazvalo masovno krvarenje i fatalan ishod.
Drugi učesnik, muškarac kojem se sada sudi, odmah je pobjegao s mjesta događaja. Ovaj detalj je posebno važan za tužilaštvo, jer pokazuje njegovu ulogu u planiranju i izvršenju napada, ali i činjenicu da nije pokušao pomoći svom saučesniku. Tek nakon kasnijih dešavanja i hapšenja njegovog brata, optuženi se sam predao. Sudski postupak sada pokušava razjasniti da li je znao punu prirodu zadatka, koliko je bio uključen u pripreme i da li je postojala stvarna namjera da se žrtva usmrti ili samo teško povrijedi.
Na sudu je optuženi izjavio da mu nije bilo jasno zašto je njegov brat završio u pritvoru u Hrvatskoj, sve dok mu poznanici nisu rekli da bi moglo biti riječ o zamjeni identiteta i da je hapšenje vjerovatno povezano sa slučajem u Njemačkoj. Tada je, kako je rekao, odlučio da se vrati i razjasni svoju situaciju. „Zato sam se vratio da to razjasnim“, rekao je pred sudom, objašnjavajući zbog čega se nakon niza mjeseci odazvao pravosudnim organima. On se 16. marta predao policiji u Hrvatskoj, nakon čega je proveo dva mjeseca u ekstradicionom pritvoru, a od maja se nalazi u istražnom pritvoru u Landshutu.
Njegov branilac Stevan Krnjaić naveo je da njegov klijent u velikoj mjeri priznaje tok događaja, ali da osporava tvrdnje o namjeri ubistva. Odbrana tvrdi da optuženi nije došao u Njemačku s ciljem da nekoga liši života, već da je bio uključen u događaj na način koji nije podrazumijevao smrtonosnu namjeru. Upravo je pitanje namjere jedno od ključnih u ovom procesu, jer od njega zavisi kvalifikacija krivičnog djela i eventualna visina kazne. Sud, međutim, raspolaže i prepiskom iz koje proizlazi da je preminuli prijatelju napisao kako za 5.000 evra treba „nekoga da sredi“, što je tužilac iskoristio kao snažan argument da je riječ o planiranom i plaćenom nasilju.
Na početku suđenja zabilježen je i napet ton u sudnici. Tužilac Štajger nije skrivao skepsu prema optuženom, posebno nakon što je ovaj pokušavao umanjiti vlastitu ulogu. Obratio mu se ukazujući da mu takvo ponašanje ne ide u prilog, jer se može shvatiti kao pokušaj prikrivanja istine. Posebnu pažnju privuklo je prisustvo dvojice krupnih, tetoviranih muškaraca u posljednjem redu sudnice, koje su posmatrači doživjeli kao tihu, ali vrlo jasnu poruku. Iako nisu ništa rekli, njihovo prisustvo dodatno je pojačalo osjećaj pritiska i neizvjesnosti u sudnici.
Ovaj slučaj otvara i šire pitanje o kriminalnim mrežama koje angažuju ljude za fizičke napade u različitim evropskim državama. Takvi slučajevi nisu samo lokalni incidenti, već pokazuju kako se nasilje često organizuje preko granica, uz posrednike, finansijske motivacije i nejasne nalogodavce koji ostaju skriveni. Upravo zbog toga istraga ima značaj i izvan konkretnog procesa, jer policija i tužilaštvo moraju utvrditi da li je napad bio dio šireg obračuna, privatnog sukoba ili kriminalne narudžbe s višim ciljem. Javnost, s druge strane, s pravom očekuje odgovore na pitanja ko je naručio napad, zašto je baš ova žrtva odabrana i da li su svi učesnici imali istu namjeru.
Sudski postupak tek treba da pokaže da li će odbrana uspjeti ublažiti optužbe ili će tužilaštvo dokazati da je riječ o pokušaju ubistva s predumišljajem. Bez obzira na konačan ishod, slučaj iz Nojfarna već sada predstavlja primjer kako jedan plaćeni napad može izmaknuti kontroli i završiti tragedijom. Za porodicu preminulog, za žrtvu koja je preživjela napad i za sve uključene strane, posljedice će biti dugotrajne. Istovremeno, ovaj proces će vjerovatno poslužiti i kao podsjetnik koliko su opasni dogovoreni napadi koji se naizgled čine kao „običan posao“, a u stvarnosti mogu završiti smrću, sudskim procesima i pitanjima bez odgovora.
