Moguća promjena američke vojne strategije u Evropi izazvala je zabrinutost među evropskim saveznicima, posebno u Njemačkoj, koja posljednjih godina intenzivno ulaže napore u jačanje vlastitih odbrambenih kapaciteta. Prema informacijama koje dolaze iz političkih i vojnih krugova, u Washingtonu se razmatra mogućnost odustajanja od ranije planiranog raspoređivanja krstarećih projektila Tomahawk na njemačkoj teritoriji.
Takva odluka predstavljala bi značajnu promjenu u odnosu na prethodne planove koji su dogovoreni tokom administracije bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena. Za Berlin bi to moglo značiti dodatne izazove u trenutku kada evropske države sve ozbiljnije procjenjuju sigurnosne prijetnje koje dolaze iz istočne Evrope i nastoje modernizirati svoje vojne kapacitete.
Prema navodima više američkih i evropskih zvaničnika, jedan od razloga zbog kojih se razmatra odustajanje od raspoređivanja projektila jeste procjena da bi Rusija takav potez mogla protumačiti kao dodatnu eskalaciju napetosti. Postoji bojazan da bi raspoređivanje oružja velikog dometa u Njemačkoj moglo izazvati novi krug vojnih reakcija i dodatno pogoršati ionako složenu sigurnosnu situaciju na evropskom kontinentu.
Ova dilema pokazuje koliko je teško pronaći ravnotežu između odvraćanja potencijalnih prijetnji i izbjegavanja poteza koji bi mogli biti shvaćeni kao provokacija.
Moguće povlačenje iz ovog plana uklapa se i u širi trend redefiniranja američke vojne prisutnosti širom svijeta. Posljednjih godina sve češće se govori o tome da bi evropske države morale preuzeti znatno veći dio odgovornosti za vlastitu sigurnost, dok bi se Sjedinjene Američke Države više fokusirale na druge geopolitičke prioritete.
Takav stav nedavno je potvrdio i vrhovni vojni zapovjednik NATO-a za Evropu, koji je naglasio da evropski saveznici već sada imaju mogućnosti da dodatno povećaju vlastite odbrambene sposobnosti.
Među ključnim porukama koje se sve češće mogu čuti iz Washingtona izdvajaju se:
- Veća odgovornost evropskih država za vlastitu odbranu;
- Postepeno smanjenje oslanjanja na američke vojne kapacitete;
- Jačanje evropske vojne industrije;
- Razvoj domaćih sistema odvraćanja;
- Veća ulaganja članica NATO-a u odbrambene budžete.
Pored političkih razloga, značajnu ulogu imaju i praktični problemi s kojima se suočava američka vojska. Naime, tokom posljednjih vojnih operacija i međunarodnih kriza potrošene su značajne količine projektila i drugih naprednih sistema naoružanja.
Zbog toga se Washington suočava s potrebom obnove vlastitih vojnih zaliha, što zahtijeva vrijeme, dodatna finansijska sredstva i povećanje proizvodnih kapaciteta odbrambene industrije.
U takvim okolnostima američke vlasti moraju pažljivo procjenjivati gdje će raspoređivati raspoložive vojne resurse i koji prioriteti imaju prednost.
Njemački politički vrh već duže vrijeme izražava zabrinutost zbog mogućeg nedostatka određenih vrsta naoružanja. Pojedini njemački zvaničnici ranije su upozoravali da Sjedinjene Američke Države možda neće imati dovoljno raspoloživih projektila čak ni za vlastite potrebe, što dodatno komplikuje planove saveznika.
Istovremeno, Berlin sa velikom pažnjom prati razvoj ruskih vojnih kapaciteta. Posebnu zabrinutost izaziva raspoređivanje raketnih sistema u područjima koja se nalaze relativno blizu granica NATO saveza.
Među sistemima koji izazivaju najveću pažnju evropskih vojnih planera nalaze se:
- Iskander raketni sistemi raspoređeni u Kalinjingradu;
- Projektili srednjeg dometa stacionirani u Bjelorusiji;
- Modernizirani sistemi za brzo djelovanje;
- Napredni kapaciteti elektronskog ratovanja;
- Novi modeli bespilotnih letjelica i preciznog naoružanja.
Zbog toga evropske zemlje sve intenzivnije rade na razvoju vlastitih sistema koji bi mogli odgovoriti na savremene sigurnosne izazove.
Njemačka se posebno aktivirala u potrazi za alternativnim rješenjima. Već duže vrijeme razmatraju se različite opcije koje uključuju kupovinu postojećih sistema, zajednički razvoj novih projekata sa evropskim partnerima ili povećanje domaće proizvodnje strateški važnog naoružanja.
Jedan od sistema za koji je Berlin pokazao interes jeste Typhon, platforma sposobna za lansiranje projektila velikog dometa. Međutim, do sada nije donesena konačna odluka o eventualnoj nabavci niti su završeni pregovori s američkom stranom.
Paralelno s tim, evropske države sve više ulažu u razvoj vlastitih projekata kako bi smanjile zavisnost od vanjskih dobavljača i osigurale veću stratešku autonomiju.
Iako mnogi stručnjaci smatraju da bi savremene bespilotne letjelice i jeftiniji sistemi mogli djelimično nadomjestiti određene vojne sposobnosti, brojni vojni planeri upozoravaju da oni još uvijek ne mogu u potpunosti zamijeniti projektile dugog dometa poput Tomahawka.
Takvi sistemi omogućavaju precizno djelovanje na velikim udaljenostima, predstavljaju važan element odvraćanja i imaju značajnu ulogu u modernim vojnim doktrinama.
Zaključno, moguće odustajanje od raspoređivanja Tomahawk projektila u Njemačkoj predstavlja pitanje koje nadilazi samu vojnu tehniku. Ono otvara širu raspravu o budućnosti evropske sigurnosti, ulozi Sjedinjenih Američkih Država u odbrani kontinenta i sposobnosti evropskih država da samostalno odgovore na sve složenije sigurnosne izazove. Bez obzira na konačnu odluku Washingtona, jasno je da će Evropa u narednim godinama morati znatno ubrzati razvoj vlastitih odbrambenih kapaciteta kako bi osigurala dugoročnu stabilnost i sigurnost.
