Govoreći o vjerničkim deredžama na budućem svijetu, Allahov Poslanik, Muhammed, a.s., podučio nas je najvećem vidu dobra zbog kojeg se postižu najveličanstveniji stepeni (deredže) kod Gospodara Uzvišenog. Muhammed, a.s., je rekao: “Kod Allaha na Sudnjem danu najveću deredžu imaće oni koji su mnogo zikr činili.”
O važnosti zikrullaha, kao značajan vid nadopune navedenom hadisu, govore nam i slijedeći ajeti i hadiske predaje koje spominju upravo sami zikrullah i njegovu efdalnost:
- ”Spominjanje Allaha je najveći ibadet. Allah sigurno zna šta vi radite!” (Ankebut, 45)
- ”Allaha puno spominjite, pa ćete biti spašeni!” (Džumu’a, 10)
Govoreći o iskrenim vjernicima Uzvišeni Allah kaže da su to oni: “… koji stojeći, sjedeći i ležeći veličaju Allaha i razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje…” (Ali Imran, 191)
Muaz b. Džebbel prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: “Džennetlije neće ni za čim ovosvjetskim više žaliti kao za vremenom i minutama koje su na dunjaluku proveli a u kojima nisu veličali i spominjali Allaha /činili zikr/!” (Taberani)
Također, govoreći o najvrijednijim djelima i ibadetima, na upite dvojice ashaba u dvije različite prilike rekao je da je najvrijednije djelo da čovjek umre sa jezikom vlažnim od činjenja zikra Allahu, odnosno, da se posveti zikru toliko da mu jezik često bude vlažan od zikrullaha.
Zikr je lijek za ljudsku dušu i ljudsko srce, prema tome jako je bitno da u svoju svakodnevnu praksu uvedemo naviku čestog činjenja zikra.
Allahov Poslanik, Muhammed, a.s., podučio nas je zikru u svim životnim prilikama i situacijama. Ujutro kada ustajemo učimo zikr, kada pristupamo jelu ili sa istim završavamo, imamo određeni zikr. Kada izlazimo iz kuće imamo zikr. Kada krećemo na putovanje imamo zikr. Kada liježemo u postelju imamo zikr. Ovako bi mogli nabrajati satima, no međutim, nije nam to cilj.
Sa ovim kraćim sadržajem želimo naglasiti da zikrullah o kojem govori Kur’an i hadis Muhammeda, s.a.v.s., nije periodični niti sedmični zikr u kojem se vjernici okupe na jednom mjestu, te na takav način žele da iskažu kako su oni pravi i najbolji zakiri, učeći samo tada zikrullah, a zapostavljajući naprijed navedene situacije.
Praksa ashaba nije se svodila na periodični ili povremeni ritual zajedničkog zikra, u kojem će se pobožnost iskazivati na način da se što više i jače puštaju glasovi pri zikrullahu ili pak da se pleše i vrti prilikom istog. Ashabi su, po uzoru na Muhammeda, a.s., učili svakodnevno zikrove koje ih je on podučavao.
- Zikr putem tesbiha, tahmida, tehlila i tekbira: U ovakav vid zikrullaha također spadaju i sadržaji poput poznatog: “La ilahe illallahu vahdehu la šeriike leh…” te većeg dijela zikrova koji se nalaze u vjerodostojnim zbirkama zikrova.
- Zikr putem dove: Dova je srž ibadeta, te stoga je potrebno da u svom ibadetu budemo itekako vezani za našeg Gospodara svojim iskrenim dovama. Dove možemo učiti i svojim riječima, ali i koristeći one koje pominje Kur’an časni i plemeniti sunnet Poslanika, a.s.
- Zikr putem učenja Kur’ani-kerima: Posebno trebamo obratiti pažnju na učenje sure Bekare, sure Vaki’a, Mulk, Kehf, Zilzal, Kafirun, Ihlas, Felek i Nas, a po nekima i sure Jasin.
- Zikr putem čestog činjenja istigfara: Ukoliko budemo iskreni i redoviti u svom istigfaru /traženju oprosta za počinjene prijestupe/, Uzvišeni će od nas i od naših najmilijih otkloniti mnoštvo životnih nedaća, tegoba i bolesti, a nagradiće nas i Svojom milošću i Svojim oprostom.
- Zikr putem učenja salavata: Posebno petkom i uoči petka.
- Zikr putem zajedničkog govora o Allahovoj Knjizi i Njegovim propisima: Kada se nađemo u društvu sa ostalim muslimanima, iskoristimo svaki momenat da govorimo o Allahovoj vjeri, te spominjući propise vjere, donesimo i salavat, istigfar i iskrene riječi hamda (zahvale Uzvišenom Allahu). Svako sijelo i druženje koje prođe bez govora o Allahovoj vjeri i Njegovim blagodatima, može biti krnjavo i nepotpuno. Ukoliko nismo u prilici da na taj način budemo u zajedničkom zikrullahu, onda bar donesimo salavat i recimo na početku, u sredini ili na kraju sijela riječi zahvale (Elhamdulillahi Rabbil-‘alemin). Preporučljivo bi bilo, shodno savjetu Muhammeda, a.s., na kraju sijela ili druženja sa svojim dragim prijateljima ili ljudima uopće, proučiti dovu za oprost eventualno počinjenih pogrešaka u toku sijela. Ta dova glasi: Subhanekellahumme vebi hamdike. Ešhedu en la ilahe illa ente. Estagfiruke ve etuubu ilejke.
Sad kad smo saznali da će ljubitelji i praktičari zikrullaha imati kod Uzvišenog Allaha najveće deredže, potrudimo se da upravo mi budemo od te skupine upućenih i spašenih.
Neka nam dan počne sa zikrullahom i neka se završi sa zikrullahom. Podučimo i naviknimo i sebe i svoje najmilije vrstama zikrullaha, te ih nastojmo sve, što češće i aktivnije prakticirati. U tome se čuvajmo pretvaranja, isticanja i glume. Zapamtimo da zikr činimo radi Allaha, skrušeno i u sebi, a ne da bi ”gluhog” dozvali niti da bi u društvu bili viđeni i pohvaljeni.
Uzvišeni Allah voli one koji u samoći klanjajući, te učeći zikr i dove, puste suzu iskrenosti, te u tom halu i adetu ustraju do kraja svog ovodunjalučkog života.
Allahu moj, potpomozi nas da Ti iskreno zikr činimo, da Ti redovito na sedždu padamo, te da na budućem svijetu budemo u društvu Tvojih iskrenih zakira i odabranika. Amin.
