Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara, iznio je snažne kritike povodom prisustva hrvatskog premijera Andreja Plenkovića na komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici. U javnosti se oglasio povodom govora koji je Plenković održao u Potočarima, izražavajući zabrinutost zbog, kako je naveo, dvostrukih aršina koje Hrvatska primjenjuje kada su u pitanju zločini počinjeni tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Oručević je istakao da Plenković, dok bezrezervno priznaje genocid u Srebrenici i polaže cvijeće na tom mjestu stradanja, istovremeno negira postojanje Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) u kojem su, kako je utvrđeno presudom Haškog tribunala, učestvovali hrvatski politički i vojni vrh, uključujući jedinice Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV).
Paradoksalno je, smatra Oručević, da Hrvatska danas na mjestu jednog od najvećih zločina – logoru Heliodrom – gradi muzej, koji treba da, pod krinkom kulture sjećanja, afirmiše lik i djelo upravo onih koji su presuđeni za ratne zločine. Posebno problematično, prema njegovim riječima, jeste to što se takve aktivnosti sprovode uz finansijsku i političku podršku hrvatske države, te predstavljaju pokušaj da se ratna istorija reinterpretira u skladu s nacionalnim interesima, a ne s činjenicama.
U svojoj objavi, Oručević se direktno obratio i visokom predstavniku Christianu Schmidtu, izražavajući zabrinutost zbog institucionalnog ćutanja na aktivnosti koje relativizuju presude međunarodnih sudova.
U nastavku svog obraćanja, Oručević podsjeća na ključnu distinkciju između političke retorike i pravne istine:
-
Genocid u Srebrenici nije samo politička ili moralna konstatacija – to je pravno utvrđena činjenica, potvrđena presudama Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
-
UZP, kako navodi, takođe je presuđena činjenica – sud je utvrdio postojanje organizovanog zločinačkog plana, u koji su bili uključeni najviši predstavnici hrvatske politike i vojske.
Ipak, stav hrvatskog premijera prema UZP-u drastično odstupa od priznanja genocida. Nakon izricanja presude šestorici hrvatskih lidera u novembru 2017. godine – Slobodanu Praljku, Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću – Plenković je istakao da je presuda “neutemeljena” i da se kosi sa povijesnom istinom. Takođe je naglasio da će hrvatska vlada razmotriti pravne mehanizme za osporavanje presude, što Oručević doživljava kao negaciju međunarodne pravde.
Dodatno, Oručević se osvrće i na namjeru izgradnje muzeja na Heliodromu, mjestu gdje su hiljade ljudi bile zatočene pod nehumanim uslovima. Za razliku od Plenkovićeve posjete Srebrenici, koju opisuje kao gest sa mjerom, on smatra da hrvatski zvaničnici u Mostaru nastoje nametnuti narativ koji nije u skladu sa sudskim presudama i dokumentovanim činjenicama.
Kako navodi:
“Ako već Hrvatska gradi muzej na mjestu zločina, to se ne čini u ime istine, već u ime političkog pamćenja koje služi očuvanju ušminkane verzije prošlosti.“
Oručević upozorava da Bosna i Hercegovina ne bi trebala aktivno učestvovati u takvim pokušajima prekrajanja istorije. On poziva na dostojanstvo i poštovanje svih žrtava, ne samo onih iz Srebrenice, već i:
-
Heliodroma
-
Dretelja
-
Silosa
-
Gabele
-
kao i žrtava u gradovima kao što su Stolac, Čapljina, Mostar, Prozor, Gornji Vakuf, Bugojno i Vitez
Njegova centralna poruka jeste da žrtve nemaju nacionalnost i da svaka nevina žrtva mora imati isti tretman, bez obzira na to ko je počinilac.
U tom kontekstu, apeluje da Plenković i hrvatski ministar branitelja Tomo Medved, ukoliko dolaze u Potočare, to učine bez političkih poruka, simbolike i “posebnog tretmana”. Važno je, kako ističe, da njihova prisutnost bude isključivo u znaku pijeteta, a ne političke promocije ili selektivnog pamćenja.
Na kraju, Oručević postavlja ključno pitanje: Ako premijer Hrvatske ne priznaje sve žrtve jednako, treba li Bosna i Hercegovina da prema njemu postupa kao prema neutralnom posmatraču ili kao prema političkom akteru s jasnom agendom?
U vremenu kada se istorija pokušava reinterpretirati kroz muzeje, izjave i političke posjete, ostaje zadatak domaćih lidera i međunarodne zajednice da sačuvaju integritet istine, kako bi se poštovanje prema žrtvama temeljilo na činjenicama, a ne na dnevnoj politici.
