U Kur’anu se često ističe jasnoća istine, no ljudi je često zanemaruju zbog oholosti i poricanja. Kur’an poziva čovjeka da sam sebe ispita, odbacujući adute i izgovore.
Najjasnije se ovo pokazuje kada čovjek zapadne u veliku nevolju, gubi se u bespućima i burnim valovima života. Tada filozofija i argumenti blijede, a srce se okreće Stvoritelju. Trenutak tjeskobe oslobađa srce od izgovora i okreće ga samo Allahu.
Allahov Poslanik, s.a.w.s., upozorava da neće ući u Džennet onaj s trunom oholosti u srcu. Imam el-Gazali duboko komentira ovaj hadis, ističući da oholost zatvara vrata Džennetu jer ohol čovjek nije u stanju prakticirati dobročinstvo, poniznost, iskrenost ili zahvalnost.
Drugi hadis upoređuje oholost s masakrom gladnih vukova u stadu ovaca. Ovaj prizor ilustrira štetu koju oholost i pohlepa nanose vjeri, nadmašujući čak i štetu koju nanose divlje životinje.
Primjeri oholosti u Kur’anu jasno pokazuju sudbinu bahatih i oholih, poput faraona i drugih silnika koji su sebi gradili raskošne palate, ali su nestali u olujnim vjetrovima ili pod morskim valovima. Ovo jasno pokazuje koliko je čovjek zapravo slab i bespomoćan pred Allahu.
U Kur’anu, oholost se često spominje kao jedna od glavnih prepreka koja odvaja ljude od istine i odnosa s Bogom. Primjeri oholosti su prisutni u pričama o prijašnjim narodima, poput faraona koji je odbijao priznati Allaha i svoju krajnju sudbinu iskusio je kao kaznu za svoju oholost. U suri Al-A’raf (7:36), Allah kaže: “A one koji se s velikosrdnošću oholo drže Mi ćemo, poput mrava, u propast baciti, i čekaće ih vrući pakao; i neće imati nikakva ispuštanja.”
Osim toga, u Kur’anu se često ističe da su poniznost i skromnost odlike koje Allah cijeni kod svojih robova. U suri Al-An’am (6:52) Allah kaže: “I ne odbijaj one koji se Gospodaru svome noću i danju, željno, obraćaju, tražeći samo ljubav Njegovu; i ne osvjetljava im sunce tvoje, i neka ti nigdje ne dosadi udubljenje; nego, čim ugledaš one koji se igrom Gospodara svoga klanjaju, stupi im smireno na put.”
Kroz ove i mnoge druge ajete, Kur’an ističe važnost poniznosti i skromnosti pred Allahom, te upozorava na opasnosti oholosti. Oholost odvaja čovjeka od istinskog duhovnog razvoja i odnosa s Bogom, dok poniznost i skromnost otvaraju vrata blizine Allahu i primanja Njegove milosti. Stoga, Kur’an podsjeća vjernike da se odreknu oholosti i umjesto toga teže ka poniznosti, jer je to put ka istinskom duhovnom uspjehu.
