Netanyahu pozvao na pregovore o vladi nacionalnog jedinstva, Eisenkot poručio da je riječ o političkom spinu
Politička scena u Izraelu ponovo je ušla u fazu intenzivnih pregovora i međusobnih optužbi nakon što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu u subotu navečer, 14. novembra, javno pozvao lidera stranke Yashar i mandatara za sastavljanje nove vlade Gadija Eisenkota da bez ikakvih preduslova otvore razgovore o formiranju vlade nacionalnog jedinstva. Iako je poruka zvučala kao pokušaj smirivanja političkih tenzija, odgovor je stigao gotovo odmah, a Eisenkot je Netanyahuovu inicijativu opisao kao još jedan pokušaj političkog manevrisanja i stvaranja dojma o spremnosti na kompromis.
Prema rasporedu koji je već bio dogovoren, pregovarački timovi dvije stranke trebali su se sastati u nedjelju, 15. novembra, što je dodatno potvrdilo da Netanyahuov javni apel nije bio početak procesa, nego dio šire političke borbe za utjecaj nad budućom koalicijom. Ova razmjena poruka pokazuje koliko je situacija u Izraelu komplikovana nakon izbora održanih 27. oktobra, na kojima nijedan politički blok nije uspio osvojiti stabilnu većinu u Knessetu, izraelskom parlamentu od 120 zastupnika.
Netanyahu je u videoobraćanju objavljenom na društvenoj mreži X tvrdio da ga je nedavni sigurnosni sastanak s Eisenkotom uvjerio kako je široka koalicija najbolji odgovor na trenutne izazove s kojima se suočava država. Njih dvojica sastali su se u četvrtak, 12. novembra, na sigurnosnom i diplomatskom brifingu koji je trajao više od dva sata. Premijer je naglasio da Izrael ne može djelotvorno odgovoriti na ozbiljne sigurnosne prijetnje ako buduća vlada bude sastavljena od stranaka koje se međusobno politički sukobljavaju i teško usklađuju ključne državne odluke.
U središtu Netanyahuove argumentacije ponovo se našao Iran. On je poručio da Teheran, prema njegovim tvrdnjama, obnavlja nuklearni program i da to predstavlja egzistencijalnu prijetnju za Izrael. „Moramo jednom zauvijek ukloniti ovu egzistencijalnu prijetnju koja nam visi nad glavama“, rekao je Netanyahu. Važno je naglasiti da su te ocjene dio njegovog političkog stava i upozorenja, a ne nezavisno potvrđena informacija o trenutnom stanju iranskog nuklearnog programa. Ipak, sigurnosna pitanja tradicionalno imaju ogroman utjecaj na izraelsku unutrašnju politiku, pa takve poruke često služe i kao sredstvo oblikovanja koalicionih pregovora.
Premijer je u nastavku pozvao Eisenkota da odustane od pokušaja formiranja koalicije bez Likuda i da razmotri vladu koja bi okupila stranke spremne da podrže Izrael kao državu jevrejskog naroda. Njegova poruka bila je da se pregovori vode „bez preduslova“, uz ostavljanje po strani dugogodišnjih političkih nesuglasica, bojkota i međusobnog isključivanja. Netanyahu je sugerirao da bi takva široka koalicija mogla olakšati i rješavanje jednog od najosjetljivijih društvenih pitanja u Izraelu, a to je obavezno služenje vojnog roka, posebno u kontekstu statusa ultraortodoksnih Jevreja.
Istovremeno, Netanyahu je kritikovao i mogućnost da buduća vlada zavisi od podrške arapskih parlamentarnih stranaka. U svom obraćanju koristio je izraz „podržavaoci terorizma“, kojim je, prema izraelskim medijima, aludirao na dio arapskih političkih predstavnika. Takav izraz predstavlja njegovu političku optužbu i retorički pritisak u predizbornom i postizbornom nadmetanju, a ne činjenicu utvrđenu nezavisnim institucijama. Upravo ovakva retorika dodatno pojačava tenzije i produbljuje podjele unutar ionako fragmentirane političke scene.
Eisenkot odbacuje Netanyahuovu inicijativu kao pokušaj kupovine vremena
Gadi Eisenkot nije prihvatio Netanyahuovo predstavljanje pregovora kao novu i iskrenu inicijativu. U objavi na mreži X naveo je da će pregovarački timovi Yashara i Likuda ionako razgovarati u nedjelju, te da Netanyahu sada samo pokušava preuzeti zasluge za proces koji je već bio zakazan. Eisenkot je optužio premijera da govori o jedinstvu, a istovremeno podstiče podjele i političko huškanje, što je, prema njegovim riječima, sasvim suprotno od onoga što bi zemlja trebala dobiti nakon izbora.
Prema pisanju The Jerusalem Posta, Eisenkot je poručio da Netanyahu vrlo dobro zna pod kojim bi uslovima njegova stranka mogla učestvovati u budućoj vladi. Ti uslovi uključuju prihvatanje političkih principa koje je iznio Yashar, kao i prekid saradnje s ekstremističkim koalicionim partnerima. „Ti trikovi kod mene ne prolaze“, poručio je Eisenkot, dodajući da Netanyahu pokušava otežati formiranje nove vlade i odgoditi političku smjenu koja bi mogla promijeniti odnos snaga u parlamentu.
Predstojeće glasanje o predsjedniku Knesseta kao ključni test
Eisenkot je najavio da će se ozbiljnost Netanyahuove ponude vrlo brzo provjeriti u praksi, već u utorak, 17. novembra, kada bi izraelski parlament trebao glasati o izboru novog predsjednika Knesseta. Ova funkcija ima veliki politički značaj, jer predsjednik parlamenta kontrolira tok sjednica, proceduralni raspored i može utjecati na ritam daljih političkih procesa. Stranke koje žele smijeniti Netanyahua predložile su Matana Kahanu, zastupnika stranke Yashar, za tu poziciju.
Eisenkot je pozvao Likud i Religijski cionizam da podrže Kahanu ako zaista žele pokazati spremnost na političku saradnju. Trenutni predsjednik Knesseta je Amir Ohana iz Likuda, pa bi eventualna promjena na toj funkciji bila snažan signal da je politička većina spremna da se prekomponuje. Upravo zato se glasanje o predsjedniku parlamenta posmatra kao prvi ozbiljniji test da li postoji prostor za dogovor između suprotstavljenih blokova ili će se nadmetanje nastaviti i tokom cijelog procesa formiranja vlade.
Mandat, ali ne i sigurna većina
Izraelski predsjednik Isaac Herzog povjerio je Eisenkotu mandat za sastavljanje vlade 8. novembra, nakon što je utvrdio da on ima podršku većine zastupnika za pokušaj formiranja koalicije. Na konsultacijama su ga preporučile stranke koje zajedno imaju 67 od 120 mjesta u Knessetu, dok je Netanyahu dobio podršku 46 zastupnika. Jedna parlamentarna frakcija sa sedam zastupnika nije podržala nijednog kandidata, što dodatno pokazuje koliko je parlament podijeljen i koliko je teško doći do stabilne većine.
Herzog je objasnio da je upravo zato mandat povjeren Eisenkotu, iako je Likud ostao najveća pojedinačna stranka. Međutim, podrška kandidatu tokom predsjedničkih konsultacija ne znači automatski da će sve te stranke zaista ući u istu vladu. U praksi, svaka koalicija mora se usaglasiti oko brojnih spornih pitanja, od sigurnosne politike do društvenih i vjerskih tema. Eisenkot ima 28 dana da sastavi vladu, uz mogućnost produženja roka za dodatnih 14 dana, što znači da je pritisak na njega ogroman, ali mu istovremeno ostavlja ograničen prostor za pregovore.
Arapske stranke i složena parlamentarna matematika
Nakon izbora dodatnu komplikaciju donio je uspjeh arapskih stranaka, koje su zajedno osvojile 19 zastupničkih mjesta. Njihova podrška Eisenkotu tokom konsultacija s predsjednikom Herzogom imala je važnu ulogu u tome da upravo on dobije mandat za sastavljanje vlade. Ipak, pitanje uloge arapskih stranaka i dalje je jedno od najosjetljivijih u izraelskoj politici, jer postoje duboka neslaganja oko toga da li one mogu biti dio vladajuće većine ili samo vanjski oslonac buduće koalicije.
Netanyahu pokušava takvu mogućnost prikazati kao sigurnosno rizičnu, dok ga Eisenkot optužuje da time delegitimizira političke predstavnike arapskih građana Izraela. Upravo odnos prema arapskim partijama mogao bi biti jedno od presudnih pitanja u narednim rundama pregovora. Osim ideoloških razlika, tu je i pitanje praktične matematike: bez njihovih glasova teško je doći do većine, a s njima je politički dogovor znatno osjetljiviji i izložen većem pritisku javnosti.
Iako je Eisenkot dobio mandat, Benjamin Netanyahu ostaje premijer sve dok Knesset ne izglasa povjerenje novoj vladi. To mu omogućava da i dalje upravlja izvršnom vlašću tokom pregovora i da zadrži značajan politički utjecaj. Prema pisanju Ynet Newsa, njegovi saradnici nisu isključili ni mogućnost razgovora o rotaciji na premijerskoj funkciji, ali takav dogovor još nije službeno potvrđen niti politički usaglašen.
U ovom trenutku jasno je samo da je Netanyahuov poziv na nacionalno jedinstvo otvorio novu fazu političkog nadmetanja, a ne zatvorio stare podjele. Premijer pokušava ostati relevantan i u budućoj vlasti, dok Eisenkot nastoji pokazati da nova vlada mora značiti raskid s dosadašnjim koalicionim obrascima. Prvi konkretni pokazatelji odnosa snaga očekuju se nakon nedjeljnih pregovora između Yashara i Likuda, a zatim i poslije glasanja o predsjedniku Knesseta, koje bi moglo odrediti dalji tok izraelske političke krize.
