Kako su dvije učenice pokrenule zeleniju i ljepšu priču u Bosanskoj Krupi
U Bosanskoj Krupi, u školskom dvorištu Opće gimnazije, jedna naizgled mala ideja pretvorila se u široku akciju koja je povezala učenike, profesore, roditelje, lokalnu zajednicu i privrednike. Sve je krenulo od akcije čišćenja i uređenja školskog prostora, ali se vrlo brzo pokazalo da entuzijazam dvije učenice može pokrenuti mnogo više od urednog dvorišta. Lamija Omerčić i Ella Bjelopoljak, uz podršku Agencije lokalne demokratije Mostar, kroz projekt „Zajednica volontera“ uspjele su proširiti svoju inicijativu i na javne površine izvan škole, dajući primjer kako mladi mogu biti nosioci stvarnih promjena u svojoj sredini.
Njihova priča nije samo priča o čišćenju i sadnji cvijeća, nego i o razvijanju svijesti da javni prostor pripada svima i da ga svi trebaju čuvati. Kako je istaknula Lamija Omerčić, cilj nije bio samo uljepšati školu, nego i poslati poruku vršnjacima da je briga o prirodi zajednička odgovornost. „Željele smo mlade potaknuti da čuvaju prirodu, da ne bacaju smeće, a starije smo htjele podsjetiti da trebaju mladima biti primjer svojim navikama i iskustvom“, rekla je ona. Ta poruka posebno odjekuje u vrijeme kada se sve više govori o ekološkoj odgovornosti, ali i o tome kako konkretne navike u svakodnevnom životu čine razliku.
Ono što je počelo kao školska akcija ubrzo je dobilo širu podršku. Uključili su se i drugi učenici, a zatim i profesori, uprava škole te ostali zaposlenici, koji su prepoznali vrijednost ovakvog zajedničkog rada. U mnogim školama ideje učenika ostanu na nivou prijedloga, ali u ovom slučaju podrška je došla brzo i vidljivo. To je rezultiralo stvaranjem ljepšeg i funkcionalnijeg prostora koji nije važan samo za nastavu, nego i za odmor, druženje i neformalno učenje. Takvi prostori, posebno u manjim sredinama, često imaju mnogo širu društvenu ulogu jer postaju mjesta susreta različitih generacija i interesa.
Biblioteka na otvorenom kao simbol zajedništva
Među najprepoznatljivijim rezultatima ove inicijative ističe se biblioteka pod otvorenim nebom, postavljena u školskom dvorištu uz klupu za čitanje. Ovaj detalj nije samo estetski dodatak školskom ambijentu, nego i snažna poruka da knjiga i znanje ne pripadaju isključivo učionici. Biblioteka je nastala zahvaljujući podršci privrednog društva Unsko-sanske šume, dok je Vijeće učenika Opće gimnazije „Bosanska Krupa“ organizovalo prikupljanje knjiga. Time je projekat dobio i dimenziju solidarnosti, jer su učenici svojim angažmanom pokazali da mogu biti uspješni organizatori kulturnih i društvenih aktivnosti.
Posebna vrijednost ove biblioteke ogleda se u tome što nije namijenjena samo gimnazijalcima. Ideja je da knjige budu dostupne i njihovim porodicama, od najmlađih koji će moći posegnuti za slikovnicama, do roditelja, baka i djedova koji će možda ponovo otkriti zadovoljstvo čitanja u školskom dvorištu. U vremenu kada digitalni sadržaji često potiskuju knjigu, ovakav prostor vraća čitanje u svakodnevicu i čini ga bliskim, dostupnim i neformalnim. Biblioteka na otvorenom tako postaje mjesto susreta, razmjene i zajedničkog rasta, a ne samo polica s knjigama.
Uređenje prostora nije stalo na biblioteci. Uz podršku škole i profesora umjetnosti, učenici su oslikali i murale, čime je dvorište dobilo dodatnu vizuelnu toplinu i prepoznatljiv identitet. Umjetnički radovi u školskom prostoru često imaju snažan simbolički značaj jer učenicima pružaju osjećaj pripadnosti i mogućnost da ostave trag. Također, kompanija Krupa Kabine d.o.o. osigurala je oglasnu tablu, što pokazuje da i lokalni privredni subjekti mogu igrati važnu ulogu u obrazovnim i društvenim projektima. Kada škola, učenici i privreda sarađuju, rezultat je više od lijepo uređenog dvorišta — stvara se model zajedništva koji može biti inspiracija i drugima.
Od cvijeća do simbola pripadnosti
Kako su aktivnosti odmicale, rasle su i ideje. Planira se sadnja ukrasnog i začinskog bilja, postavljanje vrtnih gredica i solarnih svjetiljki, a u budućnosti se želi uključiti i mješovita srednja škola. Time cijeli projekat dobija dugoročniji karakter, jer se ne radi samo o jednokratnom uređenju, već o stvaranju trajnog prostora koji će se stalno razvijati. Pedagogica Opće gimnazije, Almira Šertović, naglasila je da su upravo dvije učenice svojim primjerom motivisale i odrasle u školi da daju svoj doprinos. Prema njenim riječima, pomoćno osoblje, profesori i menadžment škole prikupili su novac za dodatno cvijeće, što potvrđuje da inicijativa mladih može pokrenuti čitavu instituciju.
Jedna od najzanimljivijih ideja nastala je upravo tokom zajedničkog rada. Budući da mnogi profesori dolaze iz različitih gradova — među kojima su Bihać, Cazin, Bužim i Ključ — pedagogica je predložila da svako donese po šaku zemlje iz svog kraja. U toj zemlji bit će posađeno cvijeće, pa će nastati simboličan vrt koji povezuje ljude, geografiju i lične priče. Ovaj detalj daje projektu duboku emocionalnu dimenziju, jer školsko dvorište postaje mjesto gdje se ne spajaju samo biljke, nego i identiteti, iskustva i uspomene. „Želim da profesori koji u Gimnaziji borave samo nekoliko sati sedmično osjete da joj pripadaju i da mogu reći: Ovdje imam komadić svoje zemlje“, objasnila je Šertović.
Takav pristup pokazuje da školski prostor može biti mnogo više od funkcionalne lokacije za nastavu. Kada se u njegovo uređenje ulaže zajednički trud, on postaje svojevrsna zajednička dnevna soba, mjesto gdje se učenici mogu zadržati, razgovarati, čitati i osjećati sigurno. To je posebno važno za mlade koji često traže prostor u kojem će se osjećati prihvaćeno i vidljivo. Istovremeno, odrasli u školi dobijaju priliku da budu dio nečega što prevazilazi rutinu svakodnevice i pretvara se u zajednički projekt s jasnim društvenim značenjem.
Poruka mladima: ne čekajte da drugi urade prvi korak
„Zeleni koraci“ jedna su od devet lokalnih inicijativa mladih koje se realizuju kroz projekt „Zajednica volontera“, koji provodi Agencija lokalne demokratije Mostar. Koordinatorica projekta Maja Vejzović-Voloder pojasnila je da mladima nije ponuđena samo finansijska podrška, već i mentorska i organizacijska pomoć kako bi njihove ideje postale stvarne aktivnosti. Takav model rada posebno je važan jer mnogi mladi imaju volju i ideje, ali im nedostaju iskustvo, logistika i prostor da ih provedu u djelo. Upravo tu nastaje vrijednost programa koji ih ohrabruje da uoče potrebe svoje zajednice i preuzmu odgovornost za njihovo rješavanje.
Ova priča iz Bosanske Krupe pokazuje i nešto šire: da lokalna zajednica postaje jača onda kada mladi dobiju priliku da budu aktivni, a ne samo posmatrači. Činjenica da su dvije učenice uspjele pokrenuti toliko ljudi govori o snazi ličnog primjera. U vremenu kada se često govori da mladi nisu dovoljno uključeni u društvene procese, ova inicijativa dokazuje suprotno — kada im se pruži povjerenje i podrška, oni mogu kreirati konkretne promjene koje se vide, osjećaju i traju.
Baš zato poruka koju je uputila Ella Bjelopoljak ima šire značenje od same školske akcije. „Naša poruka mladima bila bi da ne čekaju druge da nešto započnu, nego da se sami uključe i naprave prvi korak, jer drugačije nećemo moći vidjeti promjenu“, poručila je ona. U toj rečenici sažeta je filozofija cijelog projekta: promjena ne dolazi sama od sebe, nego se gradi iz malih, ali odlučnih koraka. A u Bosanskoj Krupi ti koraci već su ostavili trag u dvorištu, među knjigama, muralima i novim sadnicama koje tek treba da izrastu.
Projekt „Zajednica volontera“ Agencija lokalne demokratije Mostar provodi u okviru šireg programa „Dijalog za budućnost 3 – DFF3“, koji zajednički realizuju UNDP, UNICEF i UNESCO, u saradnji s rezidentnom koordinatoricom Ujedinjenih nacija te u partnerstvu s Predsjedništvom BiH i Ministarstvom civilnih poslova BiH. Finansijsku podršku osigurava Fond za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF). Iza te institucionalne mreže stoji jednostavna, ali važna ideja: kada se mladima pruži prostor da djeluju, oni mogu mijenjati svoje škole, svoje gradove i način na koji zajednica razmišlja o budućnosti.













