Bismillah, uzmimo pouku!
Naš hidžab, naš nikab, naša pokornost Allahu, Stvoritelju svih svjetova.
Jedan brat mi je ispričao priču koja me duboko dirnula. Prije nekoliko dana, njegova sestra je preselila na bolji svijet. Molim Allaha da joj podari Džennet.
“Bila je na smrtnoj postelji. Bolovi su bili očigledni, a njeno tijelo se grčilo. Ostalo joj je još samo nekoliko sati života. Sjedio sam pored nje, dok su mi suze same tekle niz lice. Imala je samo 19 godina i bila je toliko lijepa da je dva oka nisu mogla dovoljno gledati. Dok je ležala i tijelo joj se grčilo od bolova, zamolila me da joj donesem mahramu. Odmah sam ustao i žurno otišao do najbliže prodavnice da je kupim.
Stigao sam za oko dvadeset minuta. Zamolila me da joj donesem malo vode kako bi mogla uzeti abdest. Uzela je abdest s velikim trudom i rekla mi: ‘Stavi mi mahramu, brate. Želim da ucinim tevbu Allahu’. Suze su mi tekle neprestano. Legla je i klanjala dva rekjata, rekjate tevbe, braćo i sestre.
Obavila je namaz tevbe i u suzama počela doviti: ‘O moj Gospodaru, bila sam nemarna, nisam nosila mahramu, oprosti mi.’ Ponovila je to nekoliko puta, kajući se sa suzama koje su joj tekle niz lice. Nakon nekoliko minuta rekla mi je: ‘Osjećam da mi je kraj blizu. Dragi brate, ne daj da mi skinu mahramu nikad više. Nisam je nosila dugo i molim Allaha da mi oprosti.’
Moja majica je bila mokra od suza,” pričao je brat, dok sam i ja plakao slušajući njegovu priču. Nastavio je: “Zatim je nastupila ikindija, i ona je klanjala ikindiju, već smirenija. Njen jezik je neprestano ponavljao riječi La ilahe ilallah…”
Pred akšam, moja sestra je preselila na Ahiret, i odnijela mahramu sa sobom u mezar. Nije dala da joj skinu mahramu. Pitam se, da li će ove noći neka sestra uzeti pouku i staviti mahramu?
Drage moje sestre, razmislite o ovoj priči i pokajte se prije nego što dođe smrtni čas. Tada ništa drugo neće biti važno, i nikakva ljepota vam neće biti bitna. Molim Allaha da nam se smiluje i da uzmemo pouku iz ove priče.”
Nezim Halilović Muderris
