edan čovjek došao je Omeru ibn el-Hattabu, radijallahu anhu, i požalio mu se na vlastitog sina.
Problem je, prema očevim riječima, bio jednostavan: sin mu je neposlušan.
Roditelj očekuje da ga dijete poštuje. Islam je roditeljima dao ogromno mjesto, a Kur’an na više mjesta naređuje dobročinstvo prema ocu i majci. Zbog toga je otac vjerovatno očekivao da će Omer ukoriti mladića i podsjetiti ga na njegove obaveze.
Omer je pozvao sina.
Počeo mu je govoriti o neposlušnosti prema ocu i o pravima koja roditelj ima kod svoga djeteta.
Ali mladić nije šutio.
Postavio je pitanje koje je potpuno promijenilo razgovor:
„O vođo pravovjernih, zar i dijete nema prava kod svoga oca?“
Omer mu je odgovorio:
„Svakako.“
Mladić je tada želio znati koja su to prava.
Prema predaji koju IslamWeb navodi u tekstu o odgovornostima roditelja, Omer mu je objasnio da među očevim obavezama prema djetetu spada da mu izabere dobru majku, da mu dadne lijepo ime i da ga poduči Allahovoj Knjizi.
Tada je sin počeo govoriti.
Ispostavilo se da iza njegove priče postoji nešto što otac, kada se došao žaliti, nije spomenuo.
Mladić je rekao da njegov otac prema njemu nije ispunio ništa od toga.
Kazao je da mu je majka bila vatropoklonica.
Zatim je otkrio kakvo mu je ime otac dao.
Prema tekstu IslamWeba, nazvao ga je imenom Julalaan, koje se povezuje s ružnim značenjem – balegarom ili skarabejem.
Ali ni tu nije bio kraj.
Mladić je rekao da ga otac nije naučio ni jednom slovu Kur’ana.
Čovjek koji je nekoliko trenutaka ranije pred Omerom stajao kao roditelj koji traži zaštitu svojih prava sada se našao u potpuno drugačijoj poziciji.
Omer se okrenuo prema ocu.
Njegov odgovor bio je veoma snažan.
Suština njegovih riječi bila je:
Došao si meni žaliti se da ti je sin neposlušan, a ti si prije toga zanemario svoje obaveze prema njemu. Učinio si mu nepravdu prije nego što je on učinio nepravdu tebi.
Priča koju prenosi IslamWeb koristi se upravo kao upozorenje roditeljima da islam odgoj djeteta ne posmatra samo kroz pitanje:
„Sluša li mene moje dijete?“
Postoji i drugo pitanje:
„Jesam li ja ispunio ono za šta ću pred Allahom odgovarati prema svome djetetu?“
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je princip koji obuhvata cijelu porodicu: svaki čovjek je čuvar onoga što mu je povjereno i bit će pitan za ono što mu je povjereno.
Otac je odgovoran za svoju porodicu.
Majka je odgovorna za kuću i djecu koja su joj povjerena.
Dakle, dijete u islamu nije samo osoba od koje roditelj zahtijeva poslušnost.
Dijete je emanet.
IslamWeb posebno upozorava na jedan problem koji je danas možda još izraženiji nego ranije.
Roditelji mogu toliko biti zauzeti poslom, zarađivanjem novca i vlastitim društvenim životom da djeca ostanu zanemarena. Nekada sate provode pred televizorom ili računarom, nekada ih praktično odgajaju drugi ljudi, dok roditelji vjeruju da su ispunili svoju dužnost zato što su im osigurali hranu, odjeću i materijalne uslove.
Ali islamski odgoj ide mnogo dalje od toga.
Roditelj je prvi primjer koji dijete gleda.
U prvim godinama dijete u velikoj mjeri uči oponašanjem. Posmatra kako roditelj govori, kako se ponaša, kako reagira kada je ljut, govori li istinu, klanja li namaz i kakav odnos ima prema drugim ljudima. IslamWeb upravo zbog toga naglašava da roditelji imaju temeljnu ulogu u vjerskom, moralnom i društvenom odgoju djeteta.
Zbog toga ova priča o Omeru nosi pouku koja može biti neugodna i roditelju i djetetu.
Islam nije ukinuo pravo roditelja zato što je roditelj nekada pogriješio.
Kur’an ide toliko daleko da naređuje lijepo ophođenje prema roditeljima čak i kada nisu muslimani, uz jasnu granicu da ih se ne sluša kada naređuju ono što je grijeh.
Ali isto tako, roditeljska prava ne znače da roditelj nema odgovornosti.
Možemo od djeteta zahtijevati da klanja.
Ali ono gleda klanjamo li mi.
Možemo mu govoriti da ne laže.
Ali ono sluša kako mi razgovaramo s drugim ljudima.
Možemo mu govoriti da čita Kur’an.
Ali vidi koliko često Kur’an uzmemo mi.
Možemo zahtijevati poštovanje.
Ali dijete godinama pamti kakav je odnos prema njemu bio dok je bilo malo i potpuno zavisno od nas.
Zato završetak ove priče toliko pogađa.
Otac je došao Omeru uvjeren da je glavni problem njegov sin.
A nakon nekoliko pitanja morao je pogledati sebe.
Možda je upravo to jedna od najvažnijih roditeljskih lekcija: prije nego što se zapitamo zašto je dijete postalo ovakvo ili onakvo, vrijedi se vratiti nekoliko godina unazad i zapitati se:
Šta je ono sve te godine gledalo u meni?
Jer dijete ima obaveze prema roditelju.
Ali i roditelj će pred Allahom biti pitan za dijete koje mu je bilo povjereno.
