Ahmad Tibi ponovo na visokoj funkciji u Knessetu: politička poruka, izborni rezultat i borba za zastupljenost Palestinaca u Izraelu
Ahmad Tibi, jedan od najpoznatijih palestinsko-izraelskih političara i predsjednik saveza Zajednička lista (Joint List), izabran je za zamjenika predsjednika izraelskog parlamenta, Knesseta. Ovaj izbor ima širi politički značaj od same funkcije, jer dolazi u trenutku kada su odnosi između izraelskih državnih institucija i arapskih političkih predstavnika pod posebnim pritiskom, a pitanje ravnopravnog političkog učešća palestinskih građana Izraela ponovo je u središtu javne rasprave.
Tibi je nakon izbora poručio da je riječ o zasluženom dostignuću za njegov politički blok, koji je na izborima održanim 27. oktobra osvojio 11 mandata. Prema njegovim riječima, ovaj rezultat pokazuje da Zajednička lista i dalje ima značajnu podršku među biračima koji žele snažniji glas u parlamentu. “Ovo je uspjeh za Zajedničku listu”, istakao je Tibi, naglašavajući da izbor ne predstavlja samo lični politički trijumf, nego i priznanje njegovoj stranci i širem biračkom tijelu koje ona predstavlja.
Njegov izbor uslijedio je nakon intenzivnih političkih prepirki i pokušaja da se blokira njegovo imenovanje. Tibi je optužio stranku Likud premijera Benjamina Netanyahua, kao i ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, da su pokušali spriječiti njegovo imenovanje, ali bez uspjeha. Kako je naveo, ti pokušaji nisu uspjeli uprkos, kako je rekao, neodgovornom huškanju i političkom pritisku koji je pratio cijeli proces. Time je još jednom otvorio pitanje granica političke tolerancije unutar izraelskog parlamentarnog sistema, posebno kada je riječ o arapskim zastupnicima.
Izbor Tibija za jednu od rukovodećih funkcija u Knessetu nije tek proceduralno pitanje. U izraelskom parlamentarnom sistemu takve pozicije imaju simboličku i praktičnu važnost, jer omogućavaju direktnije učešće u radu zakonodavnog tijela i bolji pristup parlamentarnim odborima. Tibi je naglasio da će Zajednička lista imati svoje predstavnike u svim parlamentarnim odborima, što je posebno važno za nadzor nad zakonima, budžetom i pitanjima koja se tiču svakodnevnog života palestinskih građana Izraela. Upravo kroz odbore se često vodi najveći dio stvarne političke borbe.
Tibi, koji predvodi stranku Ta’al, jedan je od najiskusnijih arapskih političara u izraelskom političkom životu. Prvi put je izabran u Knesset 1999. godine, a već godinama je prepoznat kao snažan govornik, pravnik i politički predstavnik koji insistira na pravima palestinske manjine u Izraelu. Funkciju zamjenika predsjednika Knesseta obavljao je i ranije, u periodu od 2006. do 2022. godine, što dodatno potvrđuje njegov dugogodišnji uticaj i kontinuitet prisutnosti u vrhu parlamentarne hijerarhije.
Ovaj politički trenutak dolazi nakon što su grupe koje predstavljaju palestinske građane Izraela ostvarile jedan od svojih značajnijih izbornih uspjeha posljednjih godina. Zajednička lista i Ujedinjena arapska lista (Ra’am) zajedno su osvojile 19 od 120 mjesta u Knessetu, što predstavlja historijski važan rezultat za arapske političke aktere. Takav ishod pokazuje da se politička participacija palestinskih građana Izraela ne može zanemariti, bez obzira na pokušaje marginalizacije ili podjele njihovog političkog prostora.
Posebno je zanimljivo da je ovaj politički blok podržao Gadija Eisenkota nakon što mu je predsjednik Isaac Herzog povjerio mandat za formiranje nove vlade. Time su arapske stranke pokazale pragmatičan pristup, pokušavajući iskoristiti svoju pojačanu parlamentarnu snagu kako bi uticale na buduće političke procese. U praksi to znači da palestinske partije žele biti više od simboličnih aktera: cilj im je da kroz pregovore, koalicijske odnose i parlamentarni rad ostvare konkretne rezultate za zajednicu koju predstavljaju.
Za palestinske građane Izraela, pitanje zastupljenosti nije samo pitanje broja mandata, nego i pitanje ravnopravnosti, pristupa institucijama i borbe protiv diskriminacije. Zbog toga se sve češće naglašava da veća parlamentarna zastupljenost mora biti pretvorena u stvarni politički kapital. To uključuje borbu protiv nejednakog tretmana u obrazovanju, zapošljavanju, urbanom razvoju, planiranju naselja i sigurnosnim politikama koje često izazivaju duboke podjele unutar izraelskog društva.
Tibi je dodatno zaoštrio političku atmosferu kada je u nedjelju zatražio pokretanje krivične istrage protiv Netanyahua i njegovih saradnika. On ih je optužio za ponašanje “u mafijaškom stilu”, nakon medijskog izvještaja koji je sugerisao moguće miješanje u parlamentarne izbore. Ove optužbe nisu samo dio predizborne retorike, već i pokazatelj dubokog nepovjerenja između vladajućih struktura i arapskih političkih predstavnika, koji tvrde da su često meta političkog pritiska, dezinformacija i institucionalnih prepreka.
Prema navodima izraelske televizije Channel 12, Netanyahuov šef kabineta Ido Norden kontaktirao je ured policijskog komesara prije izbora za Knesset, tvrdeći da trojica aktivista stranke Ra’am na jugu Izraela posjeduju velike količine novca i vaučera namijenjenih utjecaju na birače. Ovaj slučaj dodatno je podigao tenzije jer je policija, prema istom izvještaju, djelovala na osnovu obavještajnog izvora, bivšeg zaposlenika u uredu premijera. Nakon pretresa njihovih domova aktivisti su uhapšeni, iako, kako je navedeno, za pretres i hapšenje nisu postojali valjani nalozi. Takve tvrdnje su izazvale ozbiljna pitanja o zakonitosti postupanja institucija i mogućem političkom motivu iza akcije.
Tibi je na društvenoj mreži X poručio: “Niko nije iznad zakona, pa ni Netanyahu.” Tom rečenicom želio je poslati poruku da ni najviši nosioci vlasti ne bi trebali biti zaštićeni od istraga ako postoje ozbiljne sumnje u nepravilnosti. Njegova izjava odražava širi narativ koji se godinama ponavlja u odnosu arapskih političara prema izraelskom političkom establišmentu: insistiranje na pravnoj jednakosti, ali i uvjerenje da se zakoni ne primjenjuju jednako na sve građane i političke aktere.
U historiji Knesseta bilo je više arapskih političara koji su obavljali funkciju zamjenika predsjednika parlamenta, što pokazuje da, uprkos tenzijama, arapska politička participacija ima svoje mjesto u izraelskom sistemu. Među njima je i Mansour Abbas, lider stranke Ra’am, koji je tu funkciju obavljao od 2020. do 2022. godine. Ranije je na toj poziciji bio i Mohammad Barakeh, bivši lider stranke Hadash, imenovan 2003. godine. Također, među političarima koji su obnašali ovu dužnost bili su Abdulmalik Dehamshe i Nawaf Massalha, prvi musliman izabran u Knesset još 1988. godine. Svaki od ovih slučajeva ima simboličku težinu jer pokazuje da su palestinski građani Izraela kroz decenije ipak uspijevali izboriti prostor u institucijama države.
Ipak, sama činjenica da je jedan arapski političar izabran na istaknutu funkciju ne znači da su problemi riješeni. Naprotiv, izbor Ahmada Tibija dolazi u vremenu kada se izraelsko društvo suočava s dubokim političkim polarizacijama, pojačanim tenzijama oko identiteta države, odnosa prema manjinama i budućnosti palestinskog pitanja. Zato ovaj događaj treba posmatrati i kao politički signal: palestinski građani Izraela nastoje iskoristiti svaki institucionalni prostor kako bi se borili za svoja prava, jačali svoju zastupljenost i uticali na tokove odlučivanja u zemlji u kojoj žive. U tom smislu, Tibijev izbor nije samo personalni uspjeh, nego i važan pokazatelj trajne borbe za političku vidljivost i jednakost.













