Vojin Mijatović kritikovao političke odnose u RS i poručio: „Tražili ste bošnjačku reprezentaciju, dobili ste bošnjačku manjinu“
Uoči početka konstituirajuće sjednice Narodne skupštine Republike Srpske u Banjoj Luci, oglasio se potpredsjednik SDP-a BiH Vojin Mijatović, a njegova objava na društvenim mrežama otvorila je novu rundu političkih polemika o tome kako su se proteklih godina oblikovale snage probosanskog bloka u entitetu Republika Srpska. Mijatović je podsjetio na rezultate izbora od prije četiri godine, kada su, kako je naveo, probosanske političke opcije ostvarile zapažen rezultat i postale važan faktor u entitetskom parlamentu.
Prema njegovim riječima, tadašnji izborni rezultat bio je dokaz da je moguće formirati političku grupaciju koja nije ograničena isključivo na etnički princip, nego okuplja ljude različitih nacionalnosti koji žele zastupati interese Bosne i Hercegovine u institucijama Republike Srpske. Mijatović je podsjetio da je u tom sazivu NSRS postojalo pet poslanika koji su dolazili iz probosanskih redova, a među njima su bili tri Bošnjaka, jedan Srbin i jedna Hrvatica. Time je, kako je poručio, ta politička struktura predstavljala respektabilan i raznolik sastav.
U svom obraćanju Mijatović je naglasio da se nakon tog perioda promijenila dinamika unutar probosanskog političkog spektra u Republici Srpskoj. Prema njegovom tumačenju, pojedini akteri tražili su da u novim političkim aranžmanima upravo Bošnjaci budu nosioci procesa i da zauzmu najistaknutija mjesta na listama, dok bi ostali partneri bili gurnuti u drugi plan. Takav pristup, smatra on, doveo je do slabljenja šireg političkog fronta koji je ranije imao veću težinu i vidljivost.
Mijatović je u objavi poručio da je rezultat takvog pristupa bio političko osipanje i gubitak uticaja. U novom sazivu, tvrdi on, probosanske snage nisu ni približno zadržale raniji nivo zastupljenosti, a umjesto snažnog bloka sada se, kako je naveo, vidi znatno slabija bošnjačka prisutnost. On je to predstavio kao upozorenje da politika bazirana na isključivosti i međusobnom potcjenjivanju ne može donijeti dugoročnu korist, posebno u složenom političkom okruženju kakvo postoji u Bosni i Hercegovini.
Poruke o multietničnosti i političkom pragmatizmu
U nastavku obraćanja Mijatović je posebno apostrofirao činjenicu da su, prema njegovom viđenju, pojedini politički akteri tokom prethodnog perioda često kritikovali njega i druge zbog činjenice da u njihovim redovima postoje Srbi i Hrvati koji otvoreno podržavaju Bosnu i Hercegovinu. Istakao je da je upravo takav pristup bio pogrešan, jer je zatvaranje političkih vrata ljudima različitih nacionalnosti, a koji dijele isti državni i građanski koncept, oslabilo ukupnu snagu probosanske politike u Republici Srpskoj.
On je, pritom, pokušao podcrtati širi politički paradoks: dok su ga, kako kaže, određeni krugovi napadali i osporavali zbog njegove nacionalne pripadnosti i političkih stavova, drugi politički akteri su istovremeno uspijevali da zadrže ili prošire svoj uticaj upravo kroz širu mrežu podrške i disciplinovaniju organizaciju. U tom kontekstu spomenuo je i SNSD, tvrdeći da je ta stranka pokazala kako na svojim listama uspijeva okupiti i dobiti podršku kandidata iz različitih nacionalnih zajednica, uključujući i Bošnjake.
Takva tvrdnja, naravno, nije samo kritika političkih protivnika, nego i pokušaj da se ukaže na jednu važnu činjenicu: u politici brojke i organizacija često odlučuju više od retoričkih poruka. Mijatovićev istup može se čitati i kao poruka da se probosanske snage u Republici Srpskoj ne mogu oslanjati isključivo na emocionalne ili identitetske poruke, već moraju ponuditi ozbiljan politički model, jasnu strategiju i sposobnost da okupe širi krug podrške.
Posebno zanimljiv dio njegove objave odnosi se na današnje glasanje za delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i Vijeće naroda Republike Srpske. Mijatović je sugerirao da će pojedini akteri donositi odluke prvenstveno vođeni ličnim i stranačkim interesima, a ne dugoročnim interesom zajednice koju predstavljaju. U tom smislu je upozorio da se odgovornost za slabije rezultate ne može stalno prebacivati na druge, ako su ranije odbijena rješenja koja su mogla očuvati širi front i multietnički karakter političkog djelovanja.
Šira politička poruka: ko je izgubio, a ko profitirao?
Mijatovićev istup otvara i šire pitanje o tome kako se u Republici Srpskoj pozicioniraju probosanske stranke i koliko su zaista uspješne u artikulisanju zajedničkog nastupa. Godinama se unutar tog političkog spektra vode rasprave o tome da li je važnije insistirati na etničkoj zastupljenosti ili graditi koalicije koje bi imale širi građanski i multietnički karakter. Njegove izjave sugeriraju da je odricanje od takvog pristupa dovelo do slabijeg rezultata i manje političke relevantnosti.
Istovremeno, Mijatović je nastupio i kao neko ko nastoji da političku debatu vrati na teren realne moći. Njegova poruka da se ne može stalno govoriti kako su samo Dodik i Čović ti koji „razvaljuju Bosnu i Hercegovinu“ nosi dodatnu težinu jer upućuje na unutrašnju odgovornost unutar probosanskih struktura. Drugim riječima, on tvrdi da problem nije samo u političkim protivnicima, nego i u pogrešnim procjenama, lošim dogovorima i međusobnim optužbama unutar onih koji nominalno zastupaju isti cilj.
U političkom smislu, takva izjava može izazvati podijeljene reakcije. Jedni će je vidjeti kao iskrenu i potrebnu kritiku, odnosno poziv na preispitivanje dosadašnjih strategija. Drugi će je tumačiti kao dodatno produbljivanje podjela i javno prozivanje unutar ionako fragmentiranog političkog bloka. Ipak, bez obzira na različita tumačenja, činjenica je da Mijatovićev nastup otvara važnu temu: koliko probosanske stranke u Republici Srpskoj zaista razumiju političku logistiku, a koliko se oslanjaju na simboliku i međusobna prepucavanja.
Njegova objava na Facebooku, izrečena uoči sjednice NSRS, time dobija šire značenje od obične političke reakcije. Ona predstavlja i svojevrsni obračun s dosadašnjim načinom vođenja politike, ali i pokušaj da se ukaže na potrebu za novim pristupom. U zemlji u kojoj su etničke tenzije i dalje snažan faktor, svaka rasprava o zastupljenosti i političkom uticaju neizbježno postaje i rasprava o tome ko zapravo ima kapacitet da gradi institucije, a ko samo privremeno puni politički prostor.
Na kraju, poruka koju je Mijatović poslao može se sažeti kao upozorenje da se politička snaga ne gradi isključivo na identitetu, nego na široj, ozbiljnoj i dosljednoj organizaciji. Ako se želi imati snažan glas u institucijama Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, kaže njegova logika, onda se mora prestati s praksom međusobnog isključivanja i traženja krivaca u vlastitim redovima. U suprotnom, probosanske snage riskiraju da ostanu bez stvarnog uticaja upravo onda kada im je on najpotrebniji.













