Na ova tri načina, šejtan ti se želi približiti. Prepoznaješ li se u tekstu?

Šejtanovi putevi do čovjeka su mnogobrojni, a islamski učenjaci često ističu tri ključna pravca kojima šejtan nastoji zavesti čovjeka. Ovi putevi predstavljaju uobičajene slabosti koje čovjek mora prepoznati kako bi se mogao zaštititi. U ovom članku razmotrit ćemo ove pravce i metode zaštite od šejtanovih napada.

Prvi pravac kojim šejtan dolazi do čovjeka jeste kroz raskoš i pretjerivanje. Kada čovjek počne trošiti više nego što mu je potrebno i kada se njegov život pretvori u luksuz, otvara vrata šejtanu. Ova sklonost ka luksuzu nije samo materijalna stvar, već obuhvata i prekomjerno zadovoljenje tjelesnih potreba, bilo da je riječ o hrani, snu, užitku ili odmoru. Šejtan koristi ovakve prilike da uđe u čovjekovo srce i postepeno ga odvuče od sjećanja na Allaha. Kako bi se zaštitili od ovog napada, islamska tradicija preporučuje umjerenost u svemu. Nefs (tjelesna duša) ne bi trebao biti u potpunosti zadovoljen, već bi uvijek trebalo ostaviti prostora za samodisciplinu i kontrolu. Zatvaranjem ovih vrata, čovjek se osigurava da neprijatelj neće imati pristup njegovom srcu.

Drugi pravac je nemar. Kada čovjek prestane spominjati Allaha i postane nemaran u svojoj svakodnevici, on postaje ranjiv na šejtanov utjecaj. Zikr (spominjanje Allaha) predstavlja tvrđavu koja štiti vjernika od napada šejtana, ali kada se ta tvrđava otvori kroz nemar, šejtan ulazi u čovjekov život i teško ga je izbaciti. Redovno spominjanje Allaha pomaže u jačanju duhovne otpornosti i drži šejtana podalje. Zbog toga je važno ne dozvoliti da svakodnevne obaveze i distrakcije udalje osobu od zikra. U suprotnom, čovjek postaje lak plijen šejtanu koji koristi svaku priliku da ga zavede.

Treći pravac odnosi se na preopterećenje stvarima koje čovjeka ne zanimaju. U svakodnevnom životu, često se dešava da se ljudi previše bave stvarima koje im ne donose nikakvu korist, bilo da se radi o bespotrebnim raspravama, pretjeranom bavljenju tuđim životima ili gubljenju vremena na trivijalne stvari. Šejtan koristi ove situacije kako bi odvukao pažnju čovjeka od onoga što je zaista važno. Umjesto da se posveti ibadetu, radu na svom duhovnom rastu i poboljšanju, čovjek troši vrijeme na beznačajne stvari koje ga samo udaljavaju od Allaha. Da bi se zaštitio od ovog napada, potrebno je fokusirati se na ono što je zaista bitno i ostaviti po strani sve što ga se ne tiče.

Ključ za zaštitu od šejtana leži u čuvanju četiri osnovne stvari:

1. Pogleda – Kontrola onoga što gledamo, jer oči su prvi prolaz kroz koji šejtan može unijeti fitnu (iskušenje) u srce.
2. Misli – Održavanje čistih misli i izbjegavanje zlih namjera ili negativnih pretpostavki o drugima.
3. Riječi – Pažljivo biranje riječi kako bi se izbjegle svađe, laži i ogovaranje.
4. Koraka – Kretanje prema onome što je dobro i izbjegavanje puteva koji vode u grijeh.

Ove četiri stvari su temeljne za očuvanje Vjere. Ko god bude čuvao ove ulaze, sačuvat će svoju duhovnu čistoću i biće zaštićen od šejtanovih napada. Islamski učenjaci su često naglašavali da je disciplinovanje nefsa ključan korak ka duhovnom rastu i očuvanju imana (vjerovanja). Dr. Seid El Kahtani, autor ovog učenja, naglašava važnost razumijevanja i primjene ovih principa u svakodnevnom životu kako bi se osoba mogla odbraniti od šejtana.

Zaključak koji se može izvući iz ovih učenja jeste da šejtan neprestano traži načine kako da zavede čovjeka, koristeći tri osnovna pravca – raskoš, nemar i preopterećenje nebitnim stvarima. Svaka od ovih zamki predstavlja stvarnu prijetnju duhovnom zdravlju čovjeka, ali postoje jasni načini kako se možemo zaštititi. Umjerenost, redovno spominjanje Allaha i fokus na bitne stvari predstavljaju tri ključna sredstva kojima možemo spriječiti šejtana da nas zavede. Kroz kontrolu pogleda, misli, riječi i koraka, čovjek postaje svjestan šejtanovih taktika i uspijeva sačuvati svoju vjeru.