Čuda su svuda oko nas, uvijek prisutna i vidljiva.
Jedno od tih čuda je fenomen koji se odnosi na ne spajanje dvije različite vode. Kur’an nam daje uvid u ovaj nevjerovatan fenomen, spominjući postojanje barijere između mora koja sprečava njihovo miješanje. Ovo je otkriveno u vrijeme kada ljudi nisu imali znanja o fizičkim silama ili okeanologiji.
Kur’an kaže: “Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju” (Er-Rahman, 19-20). Ova izjava ukazuje na postojanje nevidljive barijere koja sprečava dva mora da preplave jedno drugo ili da se miješaju. U moderno doba, nauka je pružila dodatne informacije o ovom fenomenu, potvrđujući kur’anski ajet.
Nauka je otkrila da na mjestima gdje se susreću dva različita mora postoji prirodna barijera. Ta barijera razdvaja mora tako da svako od njih zadržava svoje karakteristike, uključujući temperaturu, slanost i gustoću. Na primjer, voda Mediteranskog mora je toplija, slanija i manje gusta od vode Atlantskog okeana. Kada mediteranska voda ulazi u Atlantski okean preko Gibraltarske granice, ona se kreće stotinama kilometara u Atlantski okean na dubini od oko 1000 metara, zadržavajući svoje osobine.
Iako postoje veliki valovi, jake struje i plime u tim morima, vode se ne miješaju niti prelaze ovu barijeru. Ovo je čudo Allahove moći, koje je naučno potvrđeno tek u moderno doba.
Na ušćima gdje se susreću slatka i slana voda, situacija je drugačija. Naučnici su otkrili da postoji “pycnocline zona” s jasno označenim diskontinuitetom gustoće koji razdvaja dva sloja. Ova zona separacije ima drugačiji salinitet i od slatke i od slane vode. Ova otkrića su potvrđena korištenjem napredne opreme za mjerenje temperature, saliniteta i gustoće.
Jedan od najpoznatijih istraživača mora, Jacques Cousteau, otkrio je ovaj fenomen tokom svojih istraživanja. Naime, prilikom istraživanja Crvenog mora, primijetio je posebnosti u pogledu slanoće, gustoće i faune. Kada je prešao u Arapsko more, otkrio je različite karakteristike i pregradu između dva mora koja ih razdvaja.
Kada je jedan musliman pokazao Cousteauu ajet iz Kur’ana koji opisuje ovaj fenomen, Cousteau je bio zapanjen. Njegovo otkriće, staro 1400 godina, već je bilo zapisano u Kur’anu. Ovo ga je toliko impresioniralo da je prihvatio islam i do kraja života živio kao musliman, surađujući s islamskim naučnicima.
Ovaj fenomen ne miješanja mora je još jedan primjer čuda koje nas okružuje. Kur’an je prije više od 1400 godina ukazao na ovu znanstvenu istinu, koja je tek nedavno potvrđena modernom naukom. Ova mudžiza nas podsjeća na veličanstvenost Allahove moći i Njegovu sposobnost da stvori i održava svijet na način koji često nadilazi naše razumijevanje. Kroz proučavanje ovih fenomena, naš iman (vjera) se dodatno učvršćuje, podsjećajući nas na važnost oslanjanja na Allahovu mudrost i moć.
