Nikšić: Spremni smo preuzeti dio odgovornosti u formiranju vlasti, ali Bosna i Hercegovina ne smije ostati taoc političkih blokada
Proces formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini ponovo je u fokusu javnosti, a izjave lidera stranaka dodatno pojačavaju ionako napetu političku atmosferu. Premijer Federacije BiH i predsjednik SDP-a Nermin Nikšić poručio je da je njegova stranka spremna preuzeti svoj dio odgovornosti u kreiranju nove većine, ali i da takav proces mora biti zasnovan na realnim političkim odnosima, međusobnom uvažavanju i spremnosti na kompromis.
U zemlji u kojoj se vlast gotovo uvijek formira kroz teške dogovore, ova poruka dolazi u trenutku kada su stranački pregovori, međusobne optužbe i kalkulacije ponovo postali svakodnevica.
Politička scena u Bosni i Hercegovini već decenijama funkcioniše u atmosferi nepovjerenja, sporih pregovora i čestih blokada. Zbog ustavnog uređenja, vlast se ne može formirati bez širokog dogovora više aktera, što gotovo uvijek otvara prostor za trgovinu pozicijama, uslovljavanja i javna nadmudrivanja.
U takvom ambijentu svaka izjava o spremnosti za saradnju ima posebnu težinu, jer biračima šalje signal da li postoji prostor za stabilniji institucionalni okvir ili se zemlja ponovo kreće prema mjesecima političke neizvjesnosti.
Nikšićeva poruka da je SDP spreman preuzeti odgovornost može se posmatrati i kao pokušaj da se politički razgovor vrati s polja dnevne retorike na teren konkretnog dogovaranja. Odgovornost u formiranju vlasti ne znači samo raspodjelu ministarskih mjesta, nego i spremnost da se preuzmu obaveze prema građanima, budžetu, reformama i funkcionisanju institucija.
Za mnoge građane, koji godinama slušaju slična obećanja, presudno pitanje nije ko će s kim sjesti za sto, nego hoće li nova vlast biti sposobna donositi odluke bez stalnih kriza.
Istovremeno, politički odnosi u Federaciji BiH i na državnom nivou dodatno su opterećeni međustranačkim rivalitetima i različitim vizijama buduće koalicije. U javnosti se često spekuliše o tome ko je s kim spreman praviti savez, ko je koga odbio i ko je kome zatvorio vrata. Takve spekulacije nisu nevažne, jer u bosanskohercegovačkom političkom sistemu i najmanja promjena stava može preokrenuti većinu.
Upravo zato su izjave poput Nikšićeve važne: one pokazuju da pregovori nisu završeni i da su svi akteri pod pritiskom da objasne svoju poziciju biračima.
U praksi, formiranje vlasti u BiH često zavisi od toga da li će politički lideri uspjeti prevazići međusobne sumnje i interesne razlike. Stranke koje pregovaraju o koaliciji ne razmišljaju samo o programskim ciljevima, nego i o raspodjeli resora, utjecaju na javna preduzeća, kontrolu institucija i ravnotežu između različitih nivoa vlasti. Zbog toga je svaka tvrdnja o “spremnosti” istovremeno i poruka javnosti i pregovarački potez.
Nikšić je, prema takvom tumačenju, želio naglasiti da SDP ne bježi od odgovornosti, ali ni od principa koje je ranije iznosio.
Zašto je formiranje vlasti u BiH uvijek politički test
Za razliku od stabilnijih parlamentarnih sistema, Bosna i Hercegovina je složen politički prostor u kojem vlast zavisi od etničke, entitetske i partijske matematike. To znači da ni jedan politički blok ne može samostalno oblikovati sve nivoe vlasti bez partnera. Zato pregovori gotovo nikada nisu jednostavni, a njihova dinamika često pokazuje koliko su stranke spremne na kompromis, a koliko ostaju zarobljene u međusobnim uvjetovanjima.
Svako kašnjenje u formiranju vlasti direktno se odražava na budžete, investicije, reforme i svakodnevni život građana.
U takvom sistemu posebno je osjetljivo pitanje koalicija koje uključuju stranke s različitim političkim identitetima i biračkim bazama. Kada se govori o mogućim savezima, uvijek se otvara i pitanje da li su partneri povezani zajedničkim programom ili ih spaja samo interes da spriječe nekog trećeg da dođe do moći. Zbog toga javnost često doživljava postizborne pregovore kao zatvoreni krug političke trgovine, iako su oni formalno dio demokratskog procesa.
Nikšićeva izjava, međutim, sugeriše da SDP želi biti viđen kao faktor stabilnosti, a ne kao pasivni posmatrač pregovora koji se vode iza kulisa.
Uloga premijera Federacije BiH u ovom kontekstu dodatno pojačava važnost njegovih riječi. Kao jedan od ključnih ljudi izvršne vlasti, Nikšić mora balansirati između političke lojalnosti, stranačkih interesa i potrebe da se institucije ne pretvore u poligon za beskrajna nadmudrivanja.
Građani od takvih poruka očekuju više od političke komunikacije: očekuju znak da se može izaći iz začaranog kruga blokada, te da će vlast konačno početi funkcionisati u interesu javnosti, a ne samo stranačkih centara moći.
U javnom prostoru često se zaboravlja da formiranje vlasti nije samo tehničko pitanje, već i duboko političko i društveno pitanje. Svaka nova većina oblikuje smjer ekonomskih mjera, odnos prema obrazovanju, zdravstvu, zapošljavanju, investicijama i evropskim integracijama. Zato su razgovori o vlasti mnogo više od pukog rasporeda ministarskih fotelja. Oni određuju koliko će institucije biti funkcionalne, koliko će reforme biti moguće i koliko će građani imati povjerenja u sistem.
Upravo iz tog razloga, poruke poput one koju je poslao Nikšić pažljivo se analiziraju u medijima, među analitičarima i u biračkom tijelu.
Građani očekuju rezultate, a ne beskrajne pregovore
Dok političari vode pregovore, građani najčešće imaju sasvim drugačiji fokus. Njih zanimaju plate, cijene, zdravstvena zaštita, sigurnost i mogućnost da institucije rade bez zastoja. Zato se svaka nova izjava o formiranju vlasti u javnosti mjeri kroz jedno jednostavno pitanje: hoće li ovo konačno donijeti pomak ili je riječ o još jednoj epizodi u dugoj seriji političkih pregovora?
U tom smislu, Nikšićeva poruka da je SDP spreman preuzeti dio odgovornosti može biti shvaćena i kao poziv drugim akterima da pokažu sličnu spremnost.
Bez obzira na konačan ishod pregovora, jasno je da politička stabilnost u Bosni i Hercegovini zavisi od sposobnosti lidera da se dogovore oko minimuma zajedničkih ciljeva. To uključuje funkcionisanje institucija, poštivanje ustavnih okvira i spremnost da se problemi rješavaju kroz razgovor, a ne kroz blokade. Ako pregovori budu vodili ka koaliciji koja može raditi, to će biti važan iskorak.
Ako, pak, prevladaju lični i stranački interesi, zemlja će ponovo ući u period neizvjesnosti, a građani će kao i mnogo puta do sada platiti cijenu političke nesposobnosti.
