Predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović, iznio je svoje mišljenje o Miloradu Dodiku, političkom lideru Republike Srpske, ističući da Dodik u političkom djelovanju uvijek stavlja interese Srba na prvo mjesto. Milanović je komentirao Dodikove izjave u kojima spominje velik broj Srba koji su navodno stradali u Jasenovcu, naglašavajući da je uvijek reagirao na te izjave, upućujući mu poziv i iskazujući zabrinutost. Milanović je dodao da Dodik ima svoje vlastite političke ciljeve i interese zbog kojih nastupa kako nastupa, te da nije nužno njegova retorika uvijek usmjerena protiv Hrvata, iako su mnoge izjave i postupci izazvali reakcije u javnosti.
U svom izlaganju, Milanović se također osvrnuo na povijest odnosa između Hrvata i Dodika, ističući da su mnogi Hrvati iz Srednje Bosne i Posavine prema Dodiku imali razumijevanje i povjerenje. Kao primjer naveo je slučaj s Hrvatima iz Laktaša koji su se okupljali jednom godišnje, a Milanović je odbio biti pokrovitelj tih skupova zbog povezanosti s Dodikom. Iako je poštovao želje tih ljudi, izjavio je da bi bilo nezgodno prihvatiti takvu ulogu jer bi se mogao stvoriti dojam da podržava Dodika, a to nije bilo njegova želja. Milanović također ističe da, iako su takvi događaji za mnoge Hrvate bili politički osjetljivi, Dodik nije bio političar koji je u prošlosti bio na vlasti, pa nije bio izvor većih problema za Hrvate.
Milanović je, međutim, bio jasan u stavu da s Dodikom neće razgovarati o političkoj podjeli Bosne i Hercegovine. Govoreći o oružju i prijetnjama koje se često spominju u kontekstu Dodikovih izjava, Milanović je iznio skepticizam, pitajući “kojim oružjem”, aludirajući na to da Dodikove prijetnje nisu ništa više od političkih izjava koje nisu nužno podržane stvarnim vojnim akcijama. Milanović smatra da, dok su takve izjave i prijetnje na političkom nivou prisutne, stvarna opasnost nije toliko ozbiljna, barem ne u vojnom smislu.
U vezi s političkim saveznicima u BiH, Milanović je spomenuo Bakira Izetbegovića, vođu Stranke demokratske akcije (SDA), kojeg, prema Milanoviću, podržavaju Turska i Sjedinjene Američke Države. Milanović tvrdi da je Izetbegović politički prijetvoran i da često koristi laži u javnim nastupima kako bi prikrio stvarne političke ciljeve. Milanović je također naveo da su Turska i SAD zainteresirani za stabilnost BiH iz svojih vlastitih interesa, prvenstveno da bi osigurali teritorij protiv prijetnji poput terorizma i islamizma. Zbog toga, smatra Milanović, Izetbegović je postao ključni igrač na političkoj sceni BiH, ali njegove političke metode i ciljevi nisu uvijek u skladu s interesima Hrvata i drugih naroda u BiH.
Kada je riječ o Dragan Čoviću, predsjedniku HDZ-a BiH, Milanović je iznio mišljenje da je Čović vrlo blizak Dodiku, te da povremeno ide kod njega na rakiju i ima prijateljski odnos s njim. Milanović smatra da su njih dvojica politički slični, a odnosi među njima nisu nešto što bi trebali skrivati. Milanović također spominje Ademija, bivšeg zapovjednika iz Srednje Bosne, koji je pisao o tome kako se jedna brigada iz Srednje Bosne odbila boriti protiv Srba jer su prethodno surađivali, što dodatno pokazuje složenost političkih odnosa unutar BiH.
Milanović se potom osvrnuo na najnovije političke događaje, spominjući Primorca, bivšeg političkog kandidata, kojeg je kritizirao zbog njegove uloge u političkoj sceni Hrvatske. Milanović je komentirao kako je Primorac imao određene ambicije koje su uključivale i podršku Andrej Plenković, predsjedniku Vlade Hrvatske. Prema Milanoviću, Primorac nije bio u stanju donijeti političke promjene, a njegovo ponašanje i kritike koje je upućivao prema Milanoviću također su bila nespojiva s muftijinim amanetom.
Na kraju, Milanović je iznio kako bi bio delikatniji u pristupu prema političkoj situaciji u BiH, a sve s ciljem da sačuva interese Hrvata, ali i stabilnost same zemlje. On je zaključio kako su političke interakcije među Hrvatskom, BiH i Republikom Srpskom i dalje vrlo kompleksne, te da su političari poput Dodik i Izetbegović samo dio šireg političkog mozaika na Balkanu, gdje su interesi i savezi ključni za svaku buduću odluku.
