BiH bez novog popisa: zašto se brojevi o stanovništvu toliko razlikuju i šta to znači za budućnost države

U Bosni i Hercegovini i više od deset godina nakon posljednjeg popisa stanovništva i dalje se vodi rasprava o tome koliko ljudi zaista živi u zemlji. Popis iz 2013. godine ostao je jedini zvanični i nakon rata prvi sveobuhvatni broj stanovnika, ali od tada država nema novi, jedinstveno prihvaćen statistički presjek. To je otvorilo prostor za različite procjene, modele i interpretacije, zbog čega danas postoje znatna neslaganja između domaćih institucija i međunarodnih organizacija.

Prema rezultatima popisa iz 2013. godine, u Republici Srpskoj tada je popisano 1.228.423 stanovnika, dok je u Brčko distriktu evidentirano 83.516 ljudi. Preostali dio stanovništva pripao je Federaciji BiH. Iako su ti podaci i dalje najčešće polazište za sve kasnije analize, problem je u tome što je demografska slika zemlje od tada značajno promijenjena. Migracije, negativan prirodni priraštaj i starenje stanovništva zajedno su stvorili situaciju u kojoj se stvarni broj ljudi koji borave u BiH sve teže može precizno utvrditi.

Zvanične procjene koje izrađuju entitetski zavodi za statistiku temelje se na kombinaciji popisnih podataka iz 2013. godine te podataka o rođenima, umrlima i preseljenjima. Međutim, takav pristup ima ozbiljno ograničenje: veliki broj građana koji su napustili BiH nije formalno odjavio prebivalište. To znači da se u administrativnim evidencijama i dalje vode kao stanovnici Bosne i Hercegovine, iako godinama žive i rade u drugim državama, najčešće u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i skandinavskim zemljama.

Upravo zbog toga dolazi do velikih razlika između domaćih i međunarodnih procjena. Prema nekim modelima, BiH ima više od 3,5 miliona stanovnika, dok drugi pokazuju znatno niži broj. Za 2024. godinu Svjetska banka i Ujedinjene nacije navode oko 3.164.253 stanovnika, dok UN-ova projekcija za sredinu 2026. godine ide na 3.114.242. S druge strane, CIA World Factbook za 2025. godinu procjenjuje 3.653.499 stanovnika, što je čak više nego što je pokazao popis iz 2013. godine. Razlika između najviše i najniže procjene za posljednje dvije godine iznosi oko 540.000 ljudi, što je gotovo veličina jednog većeg bh. grada i pokazatelj koliko je demografska slika neujednačena.

Razlog za ovako veliko odstupanje nije samo metodologija, nego i činjenica da različite institucije ne koriste iste pretpostavke o migracijama. Iseljavanje je ključni demografski problem Bosne i Hercegovine. Dok domaće statistike uglavnom polaze od onoga što je administrativno prijavljeno, međunarodne organizacije češće pokušavaju procijeniti koliko je ljudi zaista napustilo zemlju, čak i ako to nije formalno zabilježeno u matičnim knjigama. Zato UN-ove projekcije obično pokazuju niži broj stanovnika, jer uključuju i dugoročno odsustvo velikog broja građana koji su se trajno ili privremeno preselili u inostranstvo.

U Agenciji za statistiku BiH ranije su upozoravali da postoje inicijative za novi popis stanovništva, ali da se bez političke volje teško može očekivati njegovo provođenje. Popis nije samo tehničko pitanje, nego i politički osjetljivo pitanje, jer od njegovih rezultata zavise brojni aspekti javnog života: raspodjela sredstava, planiranje škola i bolnica, izborna pravila, statistika rada, socijalna politika i razvojne strategije. Bez svježih podataka, institucije često rade s procjenama koje mogu biti korisne za orijentaciju, ali nisu jednako pouzdane kao pravi popis.

Zašto je popis stanovništva važniji nego što se na prvi pogled čini

Popis stanovništva nije samo puko brojanje ljudi. On je osnova za razumijevanje društva, ekonomije i javnih potreba. Ako država ne zna koliko ima stanovnika, teško može precizno planirati koliko će biti potrebno učionica, nastavnika, doktora, kapaciteta u domovima zdravlja ili javnom prevozu. U zemlji u kojoj se stanovništvo smanjuje i stari, takvi podaci postaju još važniji. Bez novog popisa, BiH upravlja budućnošću koristeći zastarjele ili djelimične informacije, što otežava dugoročno planiranje.

Posebno je osjetljiv odnos između prirodnog priraštaja i migracija. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2025. godini u zemlji je umrlo 35.801 lice, što je 0,58 posto više nego godinu ranije, dok je broj živorođenih smanjen za dva posto. U istoj godini sklopljeno je 15.168 brakova. Ovi podaci potvrđuju trend koji već godinama zabrinjava demografe: manje rađanja, više umrlih i nastavak iseljavanja. Kada se tome doda činjenica da se dio migracija ne registrira, slika postaje još složenija.

UN-ova dugoročna projekcija dodatno pojačava zabrinutost. Prema njihovim modelima, Bosna i Hercegovina bi do 2050. godine mogla imati oko 2,46 miliona stanovnika, što bi značilo pad od približno 21 posto u odnosu na sadašnje procjene. Takav scenarij bi imao duboke posljedice: manjak radne snage, veći pritisak na penzioni sistem, manji broj učenika u školama, ali i promjene u ekonomiji, tržištu nekretnina i lokalnim zajednicama. Demografski pad nije samo statistika, nego pitanje opstanka razvoja.

Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste činjenica da se slična neslaganja pojavljuju i kod drugih osnovnih podataka o državi. Čak ni jednostavna pitanja, poput dužine obale BiH, ne dobijaju uvijek isti odgovor u zvaničnim izvorima. To pokazuje koliko je statistički sistem osjetljiv kada ne postoji redovno ažuriranje ključnih podataka. U takvom okruženju, svaki novi pokušaj izrade projekcija otvara raspravu o metodologiji, vjerodostojnosti i političkoj interpretaciji brojki.

Šta bi bio naredni korak za Bosnu i Hercegovinu

Stručnjaci već godinama ističu da je novi popis stanovništva neophodan kako bi se dobila realnija slika o zemlji. To bi zahtijevalo dogovor institucija na državnom nivou, jasnu metodologiju, tehničku pripremu i politički konsenzus koji do sada nije bio lako dostižan. U međuvremenu, BiH ostaje u situaciji u kojoj se oslanja na procjene, a ne na potpune i ažurne podatke.

Za građane to možda djeluje kao tehničko pitanje koje je daleko od svakodnevnog života, ali posljedice se osjećaju u gotovo svakom segmentu društva. Kada nema preciznog brojanja stanovnika, teško je znati koliko je ljudi ostalo u zemlji, koliko ih je otišlo, koliko ih se vraća i kakve potrebe imaju različite sredine. U tom smislu, rasprava o broju stanovnika u BiH nije samo statistička tema, nego i pitanje budućeg razvoja, javnih politika i realne slike države koju institucije moraju da prate.