Kako vlasti Republike Srpske kroz lobiranje u SAD-u pokušavaju proširiti međunarodnu podršku
Dokumenti koje je objavila kanadska lobistička kompanija Dickens and Madson ponovo su skrenuli pažnju na intenzivne i skupe političke aktivnosti vlasti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema tim zapisima, lobistički krugovi angažovani u ime entitetskih vlasti ne nastoje samo otvoriti vrata američkim političkim centrima, nego i uključiti Izrael i Saudijsku Arabiju u priču o političkim ciljevima koji se vezuju za ideju nezavisnosti Republike Srpske.
Riječ je o procesu koji pokazuje koliko je pitanje međunarodne podrške postalo važno u političkoj strategiji vlasti u Banjoj Luci.
Prema izvještaju koji je dostupan na stranici američkog Ministarstva pravosuđa, predstavnici firme D&M navodno su kontaktirali službene kanale u obje zemlje kako bi otvorili prostor za razgovor o statusu i političkim ambicijama Republike Srpske.
Takva vrsta djelovanja nije neuobičajena u savremenom političkom lobiranju, ali u ovom slučaju posebnu pažnju izaziva činjenica da se tema izdvajanja iz ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine pokušava predstaviti kao pitanje za strane vlade i njihove zvaničnike, daleko izvan granica BiH.
Vlada Republike Srpske je tokom 2025. godine, preko svog predstavnika u Austriji Mladena Filipovića, sklopila ugovor s firmom Dickens and Madson, koju vodi Ari Ben-Menashe, nekadašnji saradnik izraelske vojne obavještajne službe. U ugovoru potpisanom 6. septembra kao cilj lobiranja jasno je navedena „nezavisnost RS-a od Bosne i Hercegovine“.
Pored toga, dokument predviđa i jačanje političke pozicije Republike Srpske uz Milorada Dodika kao njenog predsjednika, iako mu je mandat na toj funkciji ranije prestao, a pravosnažno je osuđen na zatvorsku kaznu i zabranu obavljanja dužnosti u organima vlasti.
Takve informacije potvrđuju da se lobiranje ne vodi samo radi imidža ili simboličkog prisustva na američkoj političkoj sceni, nego kao dio šireg plana u kojem se pokušava kreirati međunarodni pritisak ili barem utisak da postoje moćni vanjski sagovornici spremni razumjeti stavove vlasti Republike Srpske. Prema ugovoru, Ben-Menasheu je za ove aktivnosti trebalo biti isplaćeno dva miliona dolara, što pokazuje da se radi o ozbiljno finansiranom projektu s jasnim političkim ciljevima.
U svom izvještaju objavljenom, kako navodi Fokus, kompanija je saopćila da su njeni predstavnici kontaktirali ured saudijskog prijestolonasljednika i ured predsjednika Izraela. Ti razgovori, prema tvrdnjama lobista, bili su dio nastojanja da se pitanje Republike Srpske predstavi kao tema od šireg međunarodnog značaja.
Lobisti su pokušali stvoriti dojam da bi i Izrael i Saudijska Arabija mogli imati interes za ovu temu zbog svojih odnosa s BiH i Republikom Srpskom, iako izvještaj ne nudi jasan dokaz da su takvi signali zaista postojali ili da su te države spremne podržati ciljeve koje promoviše vlast RS-a.
Posebno je zanimljivo da se u lobističkoj strategiji istovremeno oslanja na različite političke veze i simboliku. Milorad Dodik godinama njeguje bliske odnose s Izraelom i javno iskazuje podršku vladi Benjamina Netanyahua, što mu u određenim krugovima omogućava političku vidljivost. Međutim, to ne znači da su izraelske institucije ikada osporile teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
S druge strane, Saudijska Arabija je nakon rata uglavnom podržavala cjelovitost BiH, pa je nejasno na koji bi način dvije države s različitim vanjskopolitičkim tradicijama mogle stati iza istog separatističkog cilja.
Ovakav pristup otvara i šira pitanja o prirodi lobiranja u Sjedinjenim Državama. Lobističke kuće često nastoje predstaviti klijente kao relevantne aktere na međunarodnoj sceni, ali kada je riječ o entitetu koji je dio jedne suverene države, tada se otvara i pitanje političke legitimnosti takvih poruka.
Upravo zato su dokumenti koje je objavila kompanija Dickens and Madson izazvali interes javnosti: oni ne govore samo o jednoj poslovnoj transakciji, nego o pokušaju da se kroz strane kanale oblikuje narativ o budućnosti Bosne i Hercegovine.
Kompanija Dickens and Madson i ranije je bila u fokusu javnosti zbog lobističkih aktivnosti povezanih s Republikom Srpskom. Ustavni sud BiH je ranije donosio odluke koje su se odnosile na finansiranje određenih aktivnosti obuhvaćenih sličnim ugovorima, a u javnosti su se te aktivnosti dovodile u vezu s pokušajima podrivanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Takvi slučajevi dodatno pojačavaju sumnje da se iza lobističkih aranžmana krije mnogo više od običnog predstavljanja političkih stavova u inostranstvu.
Ben-Menashe, međutim, nije jedini lobista kojeg vlasti u Banjoj Luci angažuju za zastupanje svojih interesa u SAD-u. Pažnju je privukla i kompanija Continental Strategy, u kojoj radi Katie Wiles, kćerka Susie Wiles, šefice kabineta američkog predsjednika Donalda Trumpa. Takve veze s ljudima bliskim vrhu američke politike daju dodatnu težinu lobističkim pokušajima, ali istovremeno bude i zabrinutost zbog mogućeg miješanja lokalnih političkih projekata iz BiH u osjetljive američke političke mreže.
Uoči izbora u Bosni i Hercegovini, održanih 4. oktobra, ova kompanija je u Banju Luku poslala dvojicu operativaca koji su ranije učestvovali u kampanji Republikanske stranke pred novembarske izbore za Kongres SAD-a. Njihov dolazak izazvao je nezadovoljstvo u pojedinim republikanskim krugovima, a pojavile su se i tvrdnje da je jedan od glavnih ciljeva bio prikupljanje informacija o navodnim nepravilnostima vezanim uz uređaje kompanije Smartmatic za identifikaciju birača i evidentiranje izbornih rezultata.
Budući da je Smartmatic ranije bio predmet Trumpovih optužbi tokom predsjedničkih izbora u SAD-u 2020. godine, ovaj dio priče dodatno pokazuje kako se lokalni politički sporovi u BiH nerijetko povezuju s američkim unutrašnjim sukobima i izbornim narativima.
U cjelini posmatrano, slučaj lobiranja Republike Srpske u SAD-u pokazuje da se politička borba danas vodi i kroz mrežu konsultantskih firmi, bivših obavještajaca, političkih posrednika i međunarodnih kontakata. Milionski ugovori, nejasni diplomatski kanali i pokušaji da se strani akteri uvuku u unutrašnja pitanja BiH otkrivaju koliko je ova tema složena i osjetljiva.
I dok lobisti pokušavaju graditi novu političku infrastrukturu za RS, ostaje otvoreno pitanje koliko takve aktivnosti zaista mogu promijeniti međunarodnu percepciju o Bosni i Hercegovini i njenom teritorijalnom integritetu.
