Dove i islamski adabi u svakodnevnom životu muslimana
U islamskoj tradiciji dova nije samo puko izgovaranje riječi, nego duboko duhovno obraćanje Allahu, izraz zahvalnosti, nade, poniznosti i oslonca na Stvoritelja. Svaki važan životni trenutak ima svoje lijepo propisano spominjanje Allaha, a te dove i čestitke nisu tek formalnost, nego način da se musliman podsjeti na smisao života, blagoslov braka, rođenja, međuljudskih odnosa i zajedništva.
Upravo zbog toga su dove sastavni dio islamskog ponašanja, jer u svakodnevnicu unose mir, bereket i svijest o Allahovoj prisutnosti.
Kada se govori o islamskim dovama, važno je naglasiti da one povezuju vjernika sa svim životnim okolnostima: od sklapanja braka i početka bračne zajednice, preko rođenja djeteta, pa sve do međusobnog pozdravljanja, zahvaljivanja i moljenja za dobro drugoga. U tom smislu, dova nije izdvojena samo za džamiju ili posebne prilike, već je dio svakodnevice.
Ona oblikuje ponašanje muslimana prema porodici, prijateljima, komšijama i cijelom društvu, pa se može reći da je dova i duhovni i društveni čin.
Čestitka mladencima i dova za bračnu sreću
Jedna od najljepših prilika za učenje dove jeste sklapanje braka. Islam brak posmatra kao uzvišen i blagoslovljen odnos u kojem se gradi porodica, čuva čednost i stvara mirno okruženje za odgajanje potomstva. Zato su i čestitke mladencima spojene s dovom, a ne samo s običnom lijepom željom.
Uobičajena dova za mladence glasi: “Barekellahu lekuma ve bareke alejkum ve džemea bejnekuma fi hajr”, što znači: neka vas Allah blagoslovi, podari vam bereket i sastavi vas u dobru.
Ova čestitka ne govori samo o sreći dvoje ljudi, nego o cijeloj budućoj porodici. U njoj je sadržana molba da zajednički život bude ispunjen blagodatima, razumijevanjem i međusobnim poštovanjem. U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazne emocije, ovakva dova vraća pažnju na njegovu suštinu: bračna zajednica je ibadet, a uspjeh u njoj traži Allahovu pomoć.
Dova prije bračnog odnosa i zaštita porodice
Islam čak i za intimne bračne trenutke preporučuje dovu, čime se pokazuje da nijedan dio života nije odvojen od vjere. Prije odnosa supružnika uči se: “Bismillahi, Allahumme džennibneš-šejtane ve džennibiš-šejtane ma rezaktena”. Značenje ove dove je molba Allahu da udalji šejtana od supružnika i od onoga što im je podareno.
U predajama se navodi da, ako supružnici nakon toga dobiju dijete, šejtan mu neće nauditi na način na koji bi to učinio bez ove zaštitne dove.
Ova praksa jasno pokazuje da je porodica u islamu prostor duhovne zaštite. Nije riječ samo o tjelesnoj bliskosti, nego i o moralnoj i duhovnoj odgovornosti. Supružnici se prije svega oslanjaju na Allaha, tražeći da njihova veza bude čista od zla, zavisti i šejtanskog nagovaranja. Tako i najprivatniji trenuci postaju ispunjeni ibadetom, zahvalnošću i sviješću da Allah nadgleda i blagosilja bračni život.
Dove za čestit porod, potomstvo i dobro porodice
Velika želja mnogih supružnika jeste da im Allah podari zdravo, čestito i korisno potomstvo. Kur’anske dove i predaje naglašavaju da se dijete ne traži samo kao brojčani blagoslov, nego kao odgovornost i emanet. Među poznatim dovama je i: “Rabbi heb li min leduke zurrijjeten tajjibeten inneke semiu-d-dua”, što znači: Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestito potomstvo, jer Ti doista primaš dove.
Postoje i dove koje naglašavaju blagoslov u porodici i potomstvu, kao i molba da djeca budu radost roditeljima i ljudi od dobrih djela. Kur’an i sunnet porodicu predstavljaju kao prvu školu vjere, morala i odgovornosti. Zato roditelji ne mole samo za fizičko zdravlje djece, nego i za njihovu uputu, iskrenost, moralnu čvrstinu i ispravnu budućnost.
U tome se ogleda duboka islamska poruka da dobro dijete nije samo dar, nego i povjerena obaveza.
Posebno je dirljiv primjer zahvalnosti koji se prenosi od Aiše, r.a., koja bi pri rođenju djeteta u porodici pitala samo da li je dijete zdravo. Kada bi čula da je zdravo, govorila bi: “El-hamdu lillahi rabbil-alemin”. Ovaj stav nas uči da je zdravlje najveći poklon i da se prava radost ne mjeri spolom djeteta, već njegovim stanjem, sigurnošću i mogućnošću da raste u okrilju Allahove milosti.
Čestitanje na rođenju djeteta i zahvalnost Darovatelju
Kada neko dobije dijete, islam preporučuje lijepu čestitku koja u sebi nosi dovu. Jedna od poznatih formula glasi: “Barekellahu leke fil-mevhubi leke ve šekertel-Vahib, ve belega ešeddehu ve ruzikte birreh”. U značenju, to je molba da Allah blagoslovi darovano dijete, učini roditelja zahvalnim i omogući djetetu da doživi zrelost i bude poslušno i dobro. Takve riječi nisu samo pristojnost, nego način da se rođenje djeteta stavi u okvir zahvalnosti Allahu.
Na ovu čestitku se odgovara sličnom dovom i dobrim željama za onoga ko čestita. U tome se vidi jedan važan islamski princip: dobra riječ vraća se dobrom riječju, a blagoslov se priziva blagoslovom. Rođenje djeteta tako postaje povod za međusobno jačanje porodičnih i prijateljskih veza, ali i podsjetnik da je svako dijete emanet koji treba odgajati s pažnjom, ljubavlju i vjerom.
Dova za drugoga, zahvalnost dobročinitelju i lijepo ponašanje
Islam snažno podstiče dovu za drugoga, posebno za odsutnog brata ili sestru po vjeri. U predajama se navodi da je dova koju čovjek uputi za odsutnu osobu jedna od najbrže uslišanih dova. To je od velike važnosti, jer pokazuje da musliman ne moli Allaha samo za sebe, nego i za druge.
Kada vjernik iskreno moli za svoga brata, u tome je i ljubav, i solidarnost, i nada da će Allah isto dobro podariti i onome ko moli.
Na isti način, onaj kome je učinjeno dobro treba to i verbalno priznati. Najkraći i najljepši odgovor je: “Džezakellahu hajren” – Allah te nagradio dobrim. To je izraz zahvalnosti koji nadilazi običnu društvenu formu, jer zahvalnost ne ostaje samo prema čovjeku, već se vraća Allahu kao Darovatelju svakog dobra.
Ako je neko pomogao imetkom, savjetom, posudbom ili lijepom riječju, musliman na to odgovara dova-riječima, jer je i dobročinstvo oblik duhovne veze među ljudima.
Selam kao pozdrav mira, milosti i međusobne ljubavi
Jedan od najpoznatijih islamskih simbola je selam. On nije obični pozdrav, nego dova koja nosi značenje mira, sigurnosti, milosti i bereketa. Kada musliman kaže: “Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu”, on ustvari drugoj osobi želi spas, Allahovu milost i blagoslov. Na selam se odgovara: “Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu”. Time se uspostavlja uzajamno poštovanje i potvrđuje da su vjernici dio jedne duhovne zajednice.
Selam ima i snažnu društvenu funkciju. U hadisima se ističe da širenje selama vodi ljubavi među ljudima, a ljubav među vjernicima stvara veću sigurnost, povjerenje i međusobnu bliskost. Zato je selam mnogo više od formalnosti pri susretu; on je podsjetnik da musliman drugome želi dobro prije nego što bilo šta drugo kaže. U tom smislu, selam je i pozdrav i dova, i etičko pravilo i sredstvo duhovnog povezivanja.
Dova pri kijanju, pri susretu s nedaćom i na kraju okupljanja
Islamski adabi obuhvataju i svakodnevne situacije poput kijanja. Kada neko kihne, lijepo je da kaže: “El-hamdu lillah”, a osoba koja to čuje odgovara: “Jerhamukellah” – Allah ti se smilovao. Onaj koji je kihnuo potom može uzvratiti dovom: “Jehdikumullahu ve juslihu balekum” ili drugom sličnom formom. Ovaj mali, ali značajan običaj uči muslimane zahvalnosti, pažnji i međusobnoj brizi.
Na kraju sijela, sastanka ili druženja, posebno ako je bilo i bespotrebnog ili grješnog govora, preporučuje se traženje oprosta riječima: “Subhanekellahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejk”. Ova dova zatvara okupljanje na lijep i svjestan način, podsjećajući učesnike da su i razgovori i odnosi podložni greškama, te da je najbolji završetak svakog druženja povratak Allahu, traženje oprosta i obnova iskrene namjere.
