Jeste li znali?
Prva osoba koja je uvela penzioni sistem bio je halifa Omer Ibn Hattab, radijallahu anhu, poznat po svojoj pravednosti i mudrosti u upravljanju zajednicom. Ova inovacija nije samo služila kao finansijska pomoć, već je bila duboko ukorijenjena u islamskim principima brige za društvo. Ono što je posebno zanimljivo jeste da je prvi korisnik ovog sistema bio jevrejski starac koga je Omer, radijallahu anhu, primijetio na ulicama Medine. Ovaj događaj nije samo simboličan za početak penzionog sistema, već nosi duboku poruku o jednakosti i socijalnoj pravdi koju je Omer promicao u svom vođenju islamske zajednice.
Penzioni sistem koji danas poznajemo nije bio uobičajen koncept u tadašnjem svijetu. Međutim, Omer, radijallahu anhu, je bio poznat po svom osjećaju za pravednost i obavezi da se brine o svakom članu društva, bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost. Jednog dana, dok je šetao ulicama Medine, susreo je oronulog starca kako prosi. Ovaj prizor nije ga ostavio ravnodušnim. Omer je pristupio starcu i upitao ga zašto prosi, želeći razumjeti uzrok njegove teške situacije.
Starac je skrušeno odgovorio: “Ja sam starac koji traži sadaku (milostinju) kako bih mogao platiti džizju (posebni porez koji su nemuslimani plaćali islamskoj državi) i nahraniti svoju porodicu.” Ovaj jednostavan, ali potresan odgovor Omeru je otkrio nepravdu kojoj je starac bio izložen. Iako je bio lojalan podanik i plaćao porez dok je bio mlađi i zdrav, sada, u starosti, kada više nije mogao raditi, bio je prisiljen da prosi kako bi preživio i izdržavao svoju porodicu.
Nakon što je saslušao starčeve riječi, Omer mu je odgovorio: “Nismo prema tebi pravedno postupili.” Ova izjava pokazuje koliko je Omer bio svjestan svoje odgovornosti prema svakom pojedincu u zajednici. Shvatio je da, iako je starac ispunjavao svoje obaveze prema državi dok je bio mlađi, sada, kada više nije mogao raditi, država je zakazala u svojoj obavezi da mu pruži podršku. Omer je prepoznao da je sistem koji je tada postojao imao mane – nije bilo osiguranja za starije osobe koje više nisu bile u stanju raditi i doprinositi društvu.
Omer, radijallahu anhu, nije samo prepoznao ovaj problem, već je odmah poduzeo konkretne mjere kako bi ga ispravio. Naredio je da se iz Bejtu El-Mala (državne blagajne) ovom starcu, ali i svim ljudima koji su se našli u sličnoj situaciji, izdvoji mjesečna naknada. Ova naknada nije bila samo simbolična pomoć, već je bila dovoljna da pokrije sve osnovne potrebe starca i njegove porodice. Na ovaj način, Omer je uspostavio princip socijalne sigurnosti u islamskom društvu, gdje niko, bez obzira na dob ili vjeru, ne bi trebao biti ostavljen da pati zbog nedostatka sredstava.
Omerova intervencija u korist ovog starca nije bila izolovan slučaj. On je stalno promicao islamsku pravednost i zalagao se za brigu o najugroženijim članovima društva. Njegova odluka da se uvede penzioni sistem za starije i nemoćne osobe bila je rezultat njegove duboke posvećenosti pravednosti i brizi za svakog pojedinca. Omer je vjerovao da su lideri odgovorni pred Allahom za dobrobit svih ljudi pod njihovom vlašću, i to bez obzira na vjeru ili status.
Omerov primjer pokazuje kako je islamska pravda daleko ispred svog vremena, pružajući model za socijalnu sigurnost koji i danas služi kao inspiracija za mnoge. U trenutku kada su drugi vladari možda zanemarivali svoje starije i nemoćne podanike, Omer je pokazao saosjećanje i pravednost prema svima.
Omerovo naslijeđe
Omer Ibn Hattab, radijallahu anhu, ostao je upamćen ne samo kao vođa islamske države, već i kao simbol pravednosti i socijalne brige. Njegove reforme, uključujući uvođenje penzionog sistema, bile su revolucionarne za njegovo vrijeme i pokazale su koliko dalekosežan može biti utjecaj lidera koji djeluje po principima pravednosti i odgovornosti.
U zaključku, ovaj događaj sa jevrejskim starcem ilustrira nekoliko ključnih tačaka:
- Omerova briga za sve članove društva, bez obzira na vjeru.
- Njegova sposobnost da uvidi nepravdu i brzo reaguje kako bi je ispravio.
- Uvođenje penzionog sistema kao sredstva za osiguranje socijalne pravde.
- Islamska pravda koja ne diskriminiše po osnovu vjere ili starosne dobi.
Ovaj događaj nas podsjeća na važnost socijalne sigurnosti i na odgovornost koju vođe imaju prema svojim zajednicama. Omer Ibn Hattab, radijallahu anhu, pokazao je da pravednost nije samo teoretski koncept, već praktičan način upravljanja koji osigurava dostojanstvo i sigurnost za sve članove društva, uključujući i one najranjivije.
