Bradara odbacila tvrdnje o “sukobu civilizacija” i poručila da BiH mora graditi mir
Predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara osvrnula se na pitanja koja su se pojavila u javnosti nakon interpretacija prema kojima je u Bosni i Hercegovini navodno prisutan sukob civilizacija, odnosno tvrdnje da je kršćanstvo u zemlji ugroženo islamom. U svom odgovoru Bradara je jasno naglasila da takvu ocjenu sama nije iznijela i da je ne želi komentarisati kao vlastiti stav, čime je pokušala razdvojiti ono što je zaista rekla od načina na koji su njene riječi kasnije tumačene u javnom prostoru.
Njena reakcija uslijedila je u kontekstu sve osjetljivijih političkih i društvenih rasprava u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se pitanja identiteta, religije i međunacionalnih odnosa često koriste kao povod za oštre političke polemike. Bradara je, govoreći u emisiji Plenum Federalne televizije, nastojala pojasniti da ne želi doprinijeti atmosferi nepovjerenja, već da smatra važnim održavanje stabilnosti i smirivanje tenzija. Upravo zato je, kako je navela, oprezna kada se govori o temama koje mogu dodatno produbiti postojeće podjele.
Na ponovljeno pitanje da li smatra da je kršćanstvo u Bosni i Hercegovini ugroženo, Bradara je odgovorila kratko i direktno, navodeći da nikada nije izgovorila takvu tvrdnju. U svom odgovoru dodala je i da, kada bi zaista smatrala nešto takvim, to ne bi skrivala od javnosti. “Da mislim da je to tako, ja bih to rekla”, poručila je, naglašavajući da je njen pristup političkoj komunikaciji otvoren i jasan, bez potrebe za prikrivenim porukama ili dvosmislenim interpretacijama.
Posebno je istakla da njen politički i lični stav ide u smjeru očuvanja mira i stabilnosti u državi koja je i dalje opterećena posljedicama rata, različitim interpretacijama prošlosti i sporim procesom izgradnje međusobnog povjerenja. Prema njenim riječima, Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj različitosti nisu prepreka, nego činjenica koja mora biti polazna tačka za zajednički život. Ako ljudi rade zajedno, dijele ciljeve i funkcionišu normalno, onda nema sukoba civilizacija, poručila je Bradara.
Takva poruka ima dodatnu težinu u društvu u kojem se politički diskurs često zasniva na podjelama, a retorika o ugroženosti pojedinih naroda ili vjerskih zajednica nerijetko postaje sredstvo mobilizacije biračkog tijela. U tom smislu, Bradarina izjava može se tumačiti i kao pokušaj vraćanja razgovora na teren praktične politike, gdje je prioritet saradnja, institucionalna odgovornost i svakodnevno funkcionisanje države. Umjesto naglašavanja konflikta, ona je insistirala na tome da je zajednički život moguć i da je upravo to jedini održiv okvir za budućnost Bosne i Hercegovine.
Govoreći dalje, predsjednica Federacije BiH istakla je da je za društvo od presudne važnosti da se ne zaboravi prošlost, ali i da se ne ostane zarobljen u njoj. Podsjetila je da je ta prošlost, kako je opisala, bolna i teška, te da upravo zbog toga treba graditi kulturu sjećanja na odgovoran i dostojanstven način. Po njenom mišljenju, Bosna i Hercegovina još uvijek nedovoljno radi na tome da se bolna iskustva pretvore u temelje za bolji odnos prema budućnosti, a ne u stalni izvor političkih sukoba.
U tom dijelu obraćanja Bradara je naglasila i generacijski aspekt cijele priče, poručujući da se društvo mora okrenuti budućnosti zbog djece i unuka. Ta poruka nosi snažan simbolički naboj, jer upućuje na potrebu da se iznad dnevno-političkih nadmudrivanja postave dugoročni ciljevi koji bi mogli stvoriti stabilnije i sigurnije okruženje za nove generacije. “Trebamo se okrenuti budućnosti radi svoje djece i svojih unuka”, rekla je, dodajući da upravo takav pristup vidi kao jedini ispravan put za zemlju.
Ovakav stav može se posmatrati i kroz širi društveni okvir, u kojem Bosna i Hercegovina već godinama balansira između potrebe za suočavanjem s ratnom prošlošću i potrebe za izgradnjom funkcionalne političke zajednice. Riječ je o zemlji u kojoj su vjerske i nacionalne razlike duboko utkane u svakodnevni život, ali i o prostoru u kojem je upravo saradnja među različitim zajednicama preduslov za normalno funkcionisanje institucija, obrazovanja, ekonomije i lokalnih zajednica. Zbog toga je svaka izjava koja se tiče međuvjerskih odnosa posebno osjetljiva i može izazvati burne reakcije, bez obzira na namjeru govornika.
Bradarin odgovor tako se može posmatrati kao poruka da politički lideri moraju biti pažljivi u javnoj komunikaciji, ali i da trebaju doprinositi smirivanju tenzija umjesto njihovom pojačavanju. U zemlji u kojoj se često govori o podjelama, a mnogo manje o zajedničkim interesima, upravo takve izjave mogu imati važnu ulogu u javnom prostoru. Bez obzira na to kako će ih različiti politički akteri interpretirati, činjenica je da je Bradara u svom nastupu insistirala na tome da mir, stabilnost i zajednički život moraju ostati prioriteti Bosne i Hercegovine.
Na kraju, njene riječi otvaraju i šire pitanje kako u javnom diskursu govoriti o prošlosti bez produbljivanja podjela, te kako istovremeno čuvati sjećanje na traume i graditi odnos povjerenja među građanima. Upravo tu, prema njenom mišljenju, leži ključ za budućnost države: ne u sukobu identiteta, nego u prihvatanju različitosti kao realnosti koja se može pretvoriti u prednost, ako postoji politička volja i društvena odgovornost. Takav pristup, kako je poručila, predstavlja osnovu za Bosnu i Hercegovinu koja će graditi stabilniju budućnost za sve svoje građane.
