Pogledajte potresno svjedočenje Irme, kćeri hrabrog rudara Asima Šehanovića: “Znala sam koliko je opasan njegov posao. Kad god sam ga ispraćala, okretala sam se još jednom – da ga zapamtim! Nije to znao; niko nije znao, ali ja jesam…”
Šehanović: ‘Uhvatim sebe sa prijateljima i razmišljam: ‘Sad će babo iz treće smjene doći.’ To mi najteže pada!”Hadžifejzović: “Na dan kad je poginuo, je li ti taj dan bio rođendan?”
Šehanović: “Sutradan. Puhala sam svijeće… on nije bio tu, ali imala sam nadu! Zaželjela sam samo jednu želju, ali nije se ostvarila!”
Hadžifejzović: “Jesi šćer jedinica?”
Šehanović: “Jedinica – mezimica!”
Hadžifejzović: “Nisam znao za njegovu biografiju. Završio je vojnu školu. Došao nam je tvoj djed prije emisije i pričao.”
Šehanović: “Bio je mornar… desio se rat! Devet mjeseci u logoru! Moja nana, njegova mama strepila je je li živ ili mrtav. Poslije dosta godina dočekala ga je ista sudbina! Porodično smo gledali Vas! Znali smo se posvađati! Što mama i ja glasnije pričamo, on više pojačava i kaže: ‘Ja moram Senada gledati!’ ‘Babo, gledali smo zajedno Senada, a sad ja sama gledam!’ Da me sad tu vidi, bio bi vjerovatno ponosan!”
Hadžifejzović: “Šta se zapravo desilo?”
Šehanović: “Njega je u 5:10 sati zatrpala zemlja! Obdukcija je pokazala da je preminuo na licu mjesta! Mama i ja kad ostanemo same… počinjala su razmišljanja: gdje je, da li se pati… Nažalost, preminuo je na licu mjesta!”
Šehanović: “Jeste! To su nam kasnije rekli! Od bušilice nije čuo! Zemlja se počela kruniti, ali bilo je kasno da babo reaguje!”
Hadžifejzović: “Bili ste vezani vas troje. Pamtiš li to jutro kad je otišao?”
Šehanović: “Pamtim! Ja sam ga odvukla to jutro! Tu noć kad sam ga odvukla zakasnio je na autobus! Zvali smo autobus da se vrati po njega! Autobus je deset minuta ranije krenuo! Ja sam mu govorila: ‘Baba, nemoj da ideš’, on je rekao: ‘Moram!’ Autobus se kasnije vratio bez njega…”
Cijelo gostovanje Irme, kćeri poginulog rudara Asima Šehanovića, pogledajte u videoprilogu.
haberhana
