Snimanje ili fotografiranje intimnih trenutaka postalo je sveprisutno u doba dostupnosti različitih uređaja za snimanje, od mobitela do kamera. Međutim, postavlja se pitanje je li etički dopušteno supružnicima da zabilježe svoj seksualni život kako bi kasnije pregledali te snimke ili fotografije. Kroz istraživanje stava savremenih islamskih učenjaka, jasno se ističe da takve prakse nailaze na strogu osudu, pravdajući svoj stav s nekoliko bitnih činjenica.
Prvo, postoji realna opasnost da takve intimne snimke dospiju u ruke trećih osoba, što može izazvati ozbiljne neugodnosti za supružnike. Povreda privatnosti, ucjene, pa čak i potencijalna ucjenjivanja su samo neke od mogućih posljedica.
Drugo, moguće je da se u budućnosti brak okonča razvodom, što bi onda moglo dovesti do zakonskih problema vezanih za posjedovanje i distribuciju takvog materijala. U slučaju sporova oko starateljstva ili drugih pravnih pitanja, takvi snimci mogu postati ključni dokazi koji se koriste protiv bivšeg partnera.
Treće, postoji opasnost od zloupotrebe takvih materijala, bilo da se radi o osveti, ucjeni ili jednostavno neprimjerenom korištenju. Čak i ako su supružnici u početku pristali na snimanje, kasnije promjene u njihovom odnosu ili ponašanju mogu rezultirati zloupotrebom tih snimaka.
Islamski učenjaci, u skladu s načelom preventivnog sankcioniranja, odlučno zabranjuju ovakve prakse, čak i ako je snimanje kamerom u osnovi dopušteno. Razmatrajući sve navedene negativne posljedice, jasno je da snimanje intimnih trenutaka nije samo pitanje privatnosti i povjerenja, već može dovesti i do moralnih i pravnih problema.
Stoga, iako tehnologija omogućuje lako snimanje i fotografiranje, moralni i etički aspekti takvih postupaka ne smiju se zanemariti. Islamski učenjaci naglašavaju važnost poštovanja privatnosti, povjerenja i moralnih vrijednosti u braku, te upozoravaju na potencijalne opasnosti i štetne posljedice takvih postupaka.
Razmišljanje o seksualnim odnosima s drugim osobama, bilo da se radi o stvarnim ili izmišljenim situacijama, često postavlja moralna pitanja, posebno u islamskom kontekstu. Mnogi se suočavaju s dilemom je li dopušteno fantazirati o spolnom odnosu s nekim tko nije njihov bračni partner ili partnerka, ili čak o takvim scenarijima tijekom samog bračnog odnosa.
Islamski učenjaci naglašavaju da čovjek nije kriv za ono što zamisli u svojoj nutrini, sve dok to ne izrazi riječima ili ne pretvori u djelo. Postoji hadis koji kaže da je Allah oprostio ono što se nalazi u srcima vjernika, sve dok to ne izrazi ili ne potvrdi djelom. Međutim, postoji rasprava oko toga koliko se taj hadis može primijeniti na situacije u kojima čovjek svjesno i namjerno fantazira o nedopuštenim stvarima.
Čak i ako se smatra da fantaziranje nije izravno zabranjeno, ono je ipak sumnjivo i potencijalno opasno. Islamski učenjaci ističu važnost izbjegavanja sumnjivih stvari kako bi se sačuvala vjera i čast. Ako bi netko tvrdio da je fantaziranje o spolnim odnosima s nedopuštenim osobama zabranjeno kao preventivna mjera, posebno u današnjem vremenu u kojem je nemoral raširen u različitim oblicima, takav bi stav imao oslonac u osnovnim načelima vjere.
Proučavajući djela prvih islamskih učenjaka, vidimo da su mnogi strogo zabranjivali fantaziranje o spolnim odnosima s drugim osobama. Neki su to smatrali čak i bludom. Stoga, iako je pitanje fantaziranja o intimnim situacijama složeno, islamski učenjaci jasno ističu važnost izbjegavanja takvih misli i ponašanja te se pozivaju na strogu etiku u tom pogledu.
Čitanje knjiga koje obrađuju intimne teme, poput ljubavnih romana ili knjiga o seksu, može biti izazovno pitanje u islamskom kontekstu. Postoje različite perspektive među islamskim učenjacima o dopuštenosti čitanja takve literature.
Jedan pristup razlikuje knjige prema njihovom sadržaju i ciljevima autora. Prva kategorija obuhvaća knjige koje su pisali islamski učenjaci, a koje pristupaju intimnim temama s religijskog aspekta. Ovi tekstovi se temelje na Kur’anu, hadisima i praksi prvih generacija muslimana. Cilj ovih knjiga je moralno podučavanje ljudi o islamskom kodeksu ponašanja u braku, uključujući dozvoljene i zabranjene aspekte intimnosti. Čitanje takvih knjiga se smatra prihvatljivim, pa čak i pohvalnim, posebno kada se radi o mladencima koji žele naučiti više o braku i intimnim odnosima unutar islamskog okvira.
S druge strane, druga kategorija knjiga uključuje one koje su napisali autori koji ne vjeruju u Allaha ili koji ne poštuju moralne vrijednosti islamskog nauka. Ove knjige često sadrže nemoralne opise, vulgarni jezik, i otkrivaju intimne tajne drugih ljudi. Često takve knjige neposredno ili neizravno pozivaju na zabranjene radnje. Prema islamskim učenjacima, posjedovanje ili čitanje ovakvih knjiga nije dopušteno jer mogu poticati na nemoralno ponašanje i udaljiti osobu od islamskih vrijednosti.
Dakle, pristup čitanju knjiga o intimnosti u islamu ovisi o sadržaju i ciljevima autora. Dok su knjige koje promiču moralne vrijednosti i pristupaju intimnim temama s religijskog aspekta dopuštene, čitanje onih koje se suprotstavljaju islamskim načelima ne preporučuje se niti se smatra prihvatljivim.
Pitanje oralnog seksa često je tema rasprave među savremenim islamskim učenjacima. Kada se pristupa ovom pitanju, mnogi se oslanjaju na osnovna načela islamskog prava koja reguliraju spolni odnos u braku. Općenito, islamska doktrina smatra da su u bračnoj intimi dopuštene gotovo sve stvari, osim spolnog odnosa za vrijeme menstruacije i analnog spolnog odnosa.
U tom kontekstu, mnogi učenjaci smatraju da nema jasnog dokaza u Kur’anu ili hadisima koji bi eksplicitno zabranili oralni seks. Argumentiraju da, prema Kur’anu, supružnici imaju pravo na intimnost i da je njihovo tijelo dostupno jedno drugome. Često se citira stih iz Kur’ana koji kaže: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete” (El-Bekare, 223), što se interpretira kao podrška dopuštenosti raznih oblika intimnosti u braku, uključujući i oralni seks.
Islamski učenjaci su čvrsto zabranili čitanje erotskih časopisa i gledanje pornografskih filmova zbog višestrukih štetnih posljedica koje takva aktivnost može prouzročiti. U Kur’anu se jasno navodi: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati” (El-Isra, 36). Odatle, savremeni učenjaci su izvukli zaključak da je gledanje pornografskog materijala ili bilo kakvog sadržaja koji sadrži eksplicitne ili nemoralne scene strogo zabranjeno. To uključuje i gledanje filmova ili čitanje časopisa koji prikazuju nagost ili seksualne akte, bez obzira na izgovore poput potrebe za poučavanjem seksualnih vještina.
Jedan od istaknutih savremenih islamskih učenjaka, šejh Džibrin, jasno je izrazio ovaj stav. Upitan je li dopušteno gledanje golih žena u časopisima ili na filmovima, odgovorio je: “Nije dopušteno gledanje golih žena, niti je dopušteno kupovati časopise ili video kazete na kojima se prikazuju scene s golim ženama. Štaviše, dužnost je takvo što uništiti, kako se zlo ne bi širilo i kako se ne bi pojavio nemoral, a takav je materijal jak poticaj na širenje nemorala.”
Islamski učenjaci naglašavaju da se supružnici mogu naslađivati na različite načine, bilo gdje i bilo kada, osim na mjestima koja su isključena vjerodostojnim argumentima. Jedino mjesto gdje je spolni odnos izričito zabranjen je u džamiji. Neki učenjaci argumentiraju ovu zabranu ajetom: “Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama.” Ova zabrana je posebno istaknuta kako bi se poštovao sakralni karakter mjesta molitve i meditacije.
Što se tiče spolnog odnosa u kupatilu ili nužniku, ne postoji izričiti dokaz koji bi to zabranio. Međutim, nekoliko savremenih učenjaka smatra da bi se takvo što trebalo izbjegavati, posebno ako se uzme u obzir da nužnik nije mjesto gdje se spominje Allah. Također, važno je napomenuti da je preporučljivo da se supružnici prije spolnog odnosa pomole, kako bi blagoslovili taj čin i potvrdili njegovu svetost.
Učenjaci ističu da je važno da se spolnost prakticira s poštovanjem prema vjerskim principima i moralnim vrijednostima, kako bi se osiguralo da je svaki čin intimnosti između supružnika u skladu s islamskim naukom i principima.
