U javnosti Bosne i Hercegovine ponovo je otvoreno pitanje vjerodostojnosti akademskih kvalifikacija pojedinih političkih zvaničnika, nakon što je penzionisani univerzitetski profesor dr. Behdžet Mesihović podnio zvaničnu prijavu nadležnim pravosudnim institucijama. U svom podnesku zatražio je da se izvrši detaljna provjera okolnosti koje se odnose na magistarsku diplomu Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH.
Mesihović ističe da se na ovaj korak odlučio kao građanin, ali i kao dugogodišnji univerzitetski profesor koji je značajan dio svoje akademske karijere proveo na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini. Njegov zahtjev upućen je Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) te glavnom tužiocu Milanku Kajganiću. Cilj prijave nije donošenje unaprijed određenih zaključaka, nego provođenje institucionalne provjere svih činjenica koje se odnose na navedenu akademsku titulu.
Prema navodima iz prijave, Mesihović se poziva na vlastita saznanja iz vremena kada je radio kao nastavnik na Mašinskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. On navodi da je bio odgovoran za predmet „Numerička analiza i programiranje“, koji je bio sastavni dio magistarskog studija. Kako tvrdi, prema njegovom sjećanju i dostupnim evidencijama kojima je tada raspolagao, kandidat Dragan Čović nije pristupio niti položio ispit iz ovog predmeta.
Profesor dodatno naglašava da je prema tadašnjoj organizaciji nastave i pravilima studija postojala jasno određena procedura polaganja ispita. Zbog toga smatra da bi nadležne institucije trebale utvrditi da li je predmet eventualno položen na neki drugi način te postoji li dokumentacija koja bi takvu činjenicu mogla potvrditi. Upravo zbog toga traži detaljan uvid u sve službene evidencije koje bi mogle rasvijetliti okolnosti sticanja magistarske titule.
U prijavi se posebno ističe potreba za pregledom kompletne dokumentacije koja prati jedan magistarski studij. To uključuje:
- Evidenciju položenih ispita;
- Odluke nastavnog vijeća;
- Dokumentaciju o odobrenju teme magistarskog rada;
- Podatke o mentoru;
- Sastav komisije za ocjenu i odbranu rada;
- Zapisnike sa odbrane;
- Arhivsku dokumentaciju fakulteta;
- Ostalu službenu evidenciju vezanu za postupak magistriranja.
Mesihović smatra da bi upravo kroz analizu navedenih dokumenata bilo moguće utvrditi da li je cijeli akademski proces proveden u skladu sa propisima koji su važili u tom periodu.
Kao dodatni razlog za provjeru, profesor navodi izjave više osoba koje su bile povezane sa fakultetom u vrijeme kada je navodno realiziran magistarski studij. Među njima se spominju pojedini profesori koji su, prema njegovim tvrdnjama, izrazili sumnje u vezi sa postojanjem ili načinom realizacije tog akademskog postupka. Navodi se i da određeni članovi tadašnjeg nastavnog i administrativnog osoblja nemaju precizna sjećanja na događaje vezane za magistriranje, što dodatno podstiče zahtjev za pregled službene dokumentacije.
Poseban dio prijave odnosi se na dostupnost podataka u javnim izvorima. Mesihović tvrdi da nije pronašao dovoljno jasne tragove koji bi potvrdili postojanje magistarskog rada kroz bibliografske zapise, naučne publikacije ili druge javno dostupne evidencije koje obično prate akademski napredak. Također podsjeća da su se i pojedini istraživački novinari u ranijem periodu bavili ovim pitanjem te ukazivali na poteškoće u pronalaženju relevantne dokumentacije.
Upravo zbog toga smatra da bi institucije trebale izvršiti nezavisnu i temeljitu provjeru svih raspoloživih činjenica. Prema njegovom prijedlogu, nadležni organi trebali bi pribaviti kompletnu univerzitetsku dokumentaciju, saslušati osobe koje bi mogle imati saznanja o slučaju i analizirati sve materijalne dokaze koji postoje u arhivama fakulteta i drugih institucija.
Kao potencijalni svjedoci, u prijavi se navode bivši profesori, administrativni radnici i druge osobe koje su u relevantnom periodu bile uključene u rad fakulteta. Također se spominju i novinari koji su ranije istraživali ovu temu i koji bi mogli pružiti dodatne informacije o svojim saznanjima i rezultatima istraživanja.
Važno je naglasiti da Mesihović u svom podnesku ne iznosi tvrdnje o krivičnoj odgovornosti niti donosi konačne zaključke o validnosti diplome. Naprotiv, više puta naglašava da njegov zahtjev ima za cilj isključivo utvrđivanje činjenica kroz zakonom propisane procedure. On smatra da bi jedino zvanična provjera nadležnih institucija mogla dati konačan odgovor na pitanja koja se već duže vrijeme pojavljuju u javnosti.
Cijeli slučaj tako ponovo otvara širu raspravu o značaju transparentnosti u oblasti visokog obrazovanja, posebno kada je riječ o osobama koje obavljaju važne političke funkcije. Akademske kvalifikacije, kao jedan od elemenata profesionalnog kredibiliteta javnih zvaničnika, često su predmet posebnog interesa javnosti, zbog čega se očekuje da svaka eventualna dilema bude razriješena kroz zvanične i zakonom predviđene postupke.
Zaključno, podnesena prijava predstavlja zahtjev za institucionalnu provjeru svih okolnosti koje se odnose na magistarsku diplomu Dragana Čovića. Hoće li nadležne pravosudne i obrazovne institucije pokrenuti detaljnu istragu i kakvi će biti rezultati eventualne provjere, ostaje da se vidi. Za sada je poznato da podnosilac prijave insistira na transparentnom utvrđivanju činjenica, smatrajući da je upravo to najbolji način da se otklone sve postojeće nedoumice i javnosti pruže jasni i zvanični odgovori.
