Hassan Haidar Diab u razgovoru za FACE TV o Bliskom istoku: ratovi, sankcije i geopolitičke posljedice koje mijenjaju region
U jednom od najupečatljivijih televizijskih gostovanja posljednjih sedmica, poznati novinar, politički komentator i dugogodišnji analitičar Bliskog istoka Hassan Haidar Diab govorio je za FACE TV u razgovoru sa Senadom Hadžifejzovićem o nizu tema koje su i dalje u središtu globalne pažnje: rat u Jemenu, snaga Irana, odnos SAD-a prema regionu, kao i sve dublja eskalacija tenzija između Irana, Izraela i američke administracije.
Razgovor je bio otvoren, emotivan i prepun tvrdnji koje dodatno osvjetljavaju složenu sliku jednog od najnestabilnijih dijelova svijeta.
Diab je, oslanjajući se na dugogodišnje iskustvo i lična putovanja u Iran, gdje je kako tvrdi boravio više od stotinu puta i upoznao vojne i političke strukture iz prve ruke, naglasio da se o dešavanjima na Bliskom istoku često govori površno i uz mnogo propagande.
Prema njegovom mišljenju, javnost na Zapadu i u dijelu arapskog svijeta dobija iskrivljenu sliku o stvarnim odnosima snaga, dok se ključne činjenice o ratnim kapacitetima i političkim strategijama pojedinih država sistematski zanemaruju ili prikrivaju.
Posebnu pažnju izazvao je njegov osvrt na jemenske Hute, koje Diab ne opisuje kao improviziranu ili neorganizovanu skupinu, nego kao ozbiljan pokret sa jasnom strukturom, disciplinom i dugoročnim vojnim ciljevima. On je tvrdio da Huti, uz značajnu iransku podršku i obavještajnu pomoć, predstavljaju protivnika kojeg nije moguće potcijeniti.
U tom kontekstu, upozorio je da je Saudijska Arabija zbog rata u Jemenu ušla u duboku političku i sigurnosnu krizu, a da bi ambiciozni razvojni planovi prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana, uključujući i viziju „2030“, mogli doživjeti ozbiljan udarac ako sukob ne bude zaustavljen.
Diab je podsjetio da je Jemen već godinama pod teškom opsadom, što je, prema njegovim riječima, dovelo do humanitarne katastrofe bez presedana. Govorio je o nedostatku hrane, pitke vode, lijekova i osnovnih životnih uvjeta, naglašavajući da se iza geopolitičkih kalkulacija često zaboravljaju obični ljudi koji plaćaju najveću cijenu. Posebno je istakao da u 21.
stoljeću stanovništvo Jementa i dalje umire od bolesti koje su u mnogim dijelovima svijeta gotovo iskorijenjene, poput kolere i gladi, što je, kako je rekao, rezultat dugotrajne blokade i razaranja infrastrukture.
U drugom dijelu razgovora usmjerio se na iransku vojnu moć, tvrdeći da se ta zemlja priprema za mogućnost rata već gotovo pola stoljeća. Prema njegovim riječima, Iran je razvio kompleksnu odbrambenu infrastrukturu, uključujući podzemne fabrike i skladišta oružja, što mu omogućava da opstane i u uslovima najtežih sankcija.
Diab je naglasio da je lično imao priliku ući u neke od tih objekata, te da se radi o kapacitetima koje zapadni analitičari često podcjenjuju ili potpuno ignorišu. U njegovoj interpretaciji, Iran nije država koja se oslanja samo na retoriku, nego na dugogodišnje strateško planiranje i disciplinu.
Govoreći o odnosu Teherana i Washingtona, Diab je prenio poruku koju je predstavio kao jasnu iransku reakciju na američke prijetnje: ako jedna strana upotrijebi ekstremnu silu, druga ima odgovor koji može biti još snažniji. Na taj način je želio ilustrirati koliko je opasna spirala prijetnji i koliko lako verbalna eskalacija može preći u ozbiljniji sukob.
Posebno je upozorio da zapadne sankcije nisu, kako se često tvrdi, slomile Iran, nego su, prema njegovom mišljenju, učinile društvo otpornijim, zatvorenijim i spremnijim da funkcioniše u uslovima međunarodne izolacije.
Diab se osvrnuo i na tvrdnje o napadima na američke vojne baze i na posljedice koje su, kako kaže, nastale nakon ranijih iranskih akcija u regionu. Prema njegovom stavu, dio tih razaranja nije javno priznat niti dovoljno transparentno prikazan međunarodnoj javnosti. Sličnu ocjenu iznio je i kada je riječ o Izraelu, tvrdeći da se posljedice iranskih raketnih udara prikazuju selektivno i pod jakom cenzurom.
Na taj način je otvorio pitanje informacione kontrole u ratnim i kriznim okolnostima, gdje politički interesi često određuju šta će javnost saznati, a šta će ostati iza zatvorenih vrata.
Jedan od najžešćih dijelova razgovora bio je njegov komentar na račun bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Diab ga je opisao kao političara koji, po njegovom mišljenju, ne razumije mentalitet, historiju i dubinu iranske civilizacije, stare hiljadama godina. Kritikujući Trumpove prijetnje da će Iran vratiti u „kameno doba“, Diab je rekao da takva retorika pokazuje opasnu površnost i nepoznavanje realnosti na terenu.
U njegovom tonu bilo je jasno da smatra kako takve poruke ne samo da ne pomažu, nego dodatno pojačavaju otpor i nacionalno jedinstvo unutar Irana.
U nastavku je otišao i korak dalje, tvrdeći da političari poput Trumpa djeluju kao ljudi koji žive u paralelnom svijetu, nesvjesni posljedica koje njihove odluke mogu izazvati. Posebno je upozorio na činjenicu da osobe s pristupom nuklearnom arsenalu ne bi smjele donositi odluke na osnovu impulsa, ega ili neznanja. Ta poruka je, iako izrečena u oštrom tonu, otvorila širu raspravu o odgovornosti svjetskih lidera u periodima intenzivnih geopolitičkih napetosti.
Na kraju gostovanja, Diab je zaključio da vojna sila neće slomiti Iran, nego da bi jedino realno rješenje moglo doći kroz pregovore, politički dijalog i postepeno ukidanje sankcija. Prema njegovom viđenju, nastavak pritiska samo jača unutrašnju koheziju iranskog društva i učvršćuje pozicije tamošnjeg režima. Također je iznio prognozu da bi i Trump i Netanyahu mogli politički oslabiti, dok bi Iran iz sadašnje krize mogao izaći još kompaktniji.
Bez obzira na to slaže li se neko s njegovim ocjenama ili ne, jasno je da je Diabovo gostovanje ponudilo snažan i kontroverzan uvid u jedan od najkompleksnijih sukoba današnjice, uz poruku da se Bliski istok ne može razumjeti bez dubokog poznavanja historije, moći i interesa koji se tamo sudaraju.
