Islamofobični Zapad i Održavanje Srednjovjekovnog Antimuslimanskog Izuma – Republika Srpska
Na 25. godišnjicu genocida nad Bošnjacima, bosanskim muslimanima, svaki svjestan pojedinac među nama mora se zapitati što nam se zaista dogodilo i što se događa sada. Ovo su važne postgenocidne činjenice koje treba razmotriti.
Presuda Radovanu Karadžiću pokazuje da je Haški tribunal, osnovan 1992. radi procesuiranja ratnih zločina na području bivše Jugoslavije, osudio vođu velikosrpskog pokreta i udruženog zločinačkog poduhvata za genocid u Bosni i Hercegovini. Ipak, ostavljena je Republika Srpska, tvorevina koju je Zapad, očigledno u saradnji s tim pokretom, izumio kako bi “zaštitio” Evropu od islama i muslimana.
Haški tribunal je redefinirao pojam genocida, suprotno Konvenciji o sprječavanju genocida iz 1948. godine. Presudom Karadžiću, genocid je prebačen s naroda na teritoriju. Genocid je u Srebrenici, gdje je ubijeno 8.372 Bošnjaka, priznat, dok u drugim općinama nije. Ova odluka pokazuje da bi priznanje genocida u drugim područjima značilo priznanje zapadne neaktivnosti u sprječavanju genocida na evropskom tlu.
Zbog ovoga, Zapad ne želi da prizna genocid u Prijedorskoj dolini, Sarajevu, Zvorniku, Vlasenici, Bratuncu jer bi to značilo odgovornost za neaktivnost. Karadžić je priznao da je radio “prljavi posao” za Zapad. Da je Zapad osuđen, žrtve bi mogle tražiti odštetu.
Zapad nije spriječio velikosrpski ratni pohod i agresiju na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, iako je to mogao učiniti. Embargo na uvoz oružja dodatno je vezao ruke Bošnjacima, dok su snage Republike Srpske provodile genocid.
U Sloveniji i Hrvatskoj, vođeni su manje intenzivni ratovi jer su Hrvati i Slovenci kršćanski narodi, dok je u Bosni i Hercegovini vođen genocidni rat protiv Bošnjaka zbog njihove muslimanske vjere. Velikosrpski pokret je nagrađen političkom tvorevinom – Republikom Srpskom, koja je rezultat islamofobične politike Zapada iz srednjeg vijeka.
Bošnjaci su, s pravom, uspoređeni sa španskim Jevrejima iz 1492. godine, kada su muslimani i Jevreji bili zatvoreni u enklavama – taifama, dok nisu eliminirani iz Španije. Španski Jevreji su se naselili u srednjoj Evropi, gdje su kasnije doživjeli holokaust. Goldhagenova knjiga “Hitlerovi dobrovoljni dželati” ističe da je antisemitizam bio centralni uzročnik holokausta, što je slično srpskom antimuslimanskom uvjerenju koje je dovelo do genocida nad Bošnjacima.
Decenijama prije agresije, velikosrpski establišment je širio antimuslimanska uvjerenja: Bošnjaci su izdajnici “vjere pradjedovske”, Turci, islam se širio “ognjem i mačem”, i tako dalje. Ova uvjerenja su kulminirala pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu, i Tuđmanova politika također je podržala slične stavove.
Bez Srba i Tuđmana, ne bi bilo genocida nad muslimanima Bošnjacima. Slično kao što je Hitlerov pokret bio eliminacionistički, tako su i Miloševićeva i Karadžićeva stranka pokrenule eliminacionistički poduhvat protiv Bošnjaka.
Metode su također bile slične: ubijanje civila, izgladnjivanje, zastrašivanje, zatiranje kulturnih tragova, silovanje, i logori. Velikosrpski pokret je stvorio 400 logora, a sekundarne grobnice su tipičan velikosrpski izum.
Najveća razlika između nacističkog i velikosrpskog poduhvata je u reakciji Zapada. Zapad je uništio nacistički režim, ali je nagradio velikosrpski režim. Preživjele žrtve holokausta napustile su svoje domove, dok su bošnjačke žrtve prisiljene živjeti s dželatima.
Bošnjaci moraju dobiti odgovor na pitanje kada i kako je nastala Republika Srpska. Ova tvorevina je utemeljena u Ankari, što je bilo ilegalno i mimo parlamentarne procedure. Bošnjaci moraju razviti program za eliminaciju uvjerenja koja su dovela do genocida, kako se ne bi ponovila ista tragedija.
