U javnom prostoru Bosne i Hercegovine ponovo su otvorene rasprave o političkom uređenju države, a posebnu pažnju izazvale su izjave bosanskog franjevca, teologa i mirotvorca Ivo Marković, koji je govorio o ideji formiranja trećeg entiteta. Njegovi stavovi unijeli su dodatnu dimenziju u već složenu debatu, jer dolaze iz perspektive dugogodišnjeg zagovornika mira i suživota.
U jednom televizijskom gostovanju kod Senad Hadžifejzović, Marković je oštro kritikovao inicijativu koja je predstavljena u Zagrebu, ocijenivši je kao politički problematičnu i dugoročno štetnu. Prema njegovim riječima, iza cijelog projekta stoji snažan utjecaj onoga što je nazvao kršćanskim nacionalizmom iz Sjedinjenih Američkih Država, koji se, kako tvrdi, prenosi na evropski prostor kroz političke i ideološke kanale.
Posebno se osvrnuo na organizatore skupa, za koje smatra da pripadaju radikalnijim desnim opcijama, uz značajnu finansijsku podršku iz inostranstva. U tom kontekstu, Marković je implicirao i političku povezanost sa liderom HDZ-a BiH, Dragan Čović, naglašavajući da on, prema njegovom mišljenju, ima ključni utjecaj na oblikovanje politike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.
Jedan od centralnih argumenata koje je iznio odnosi se na neodrživost same ideje trećeg entiteta. Prema njegovoj analizi, takvo teritorijalno rješenje dovelo bi do paradoksalne situacije u kojoj bi:
- veći broj Hrvata živio izvan tog entiteta nego unutar njega
- politička prava bila neravnomjerno raspoređena
- glasovi pojedinih građana imali znatno veću težinu od drugih
Ovu pojavu opisao je kao duboku političku neravnotežu, koja bi, umjesto rješavanja problema, dodatno produbila postojeće podjele.
Marković je također kritikovao ulogu vjerskih institucija u političkim procesima, posebno se osvrnuvši na prisustvo kardinala Vinko Puljić na spornom skupu. Istakao je da takvi potezi šalju kontradiktorne poruke u odnosu na stavove vrha Katoličke crkve, uključujući i Papa Franjo, koji je više puta upozoravao na opasnost politizacije religije.
U nastavku izlaganja, Marković se vratio na koncept koji zagovara već decenijama – kantonizaciju Bosne i Hercegovine. Podsjetio je da je Hrvatsko narodno vijeće Bosne i Hercegovine još 1994. godine predložilo model u kojem bi država bila organizirana kroz kantone, ali uz očuvanje jakih centralnih institucija. Taj prijedlog je, kako navodi, imao podršku međunarodnih aktera i bio osnova za Washingtonski sporazum.
Međutim, kasniji razvoj događaja doveo je do drugačijeg rješenja kroz Daytonski sporazum, koji je uspostavio sadašnji entitetski sistem. Marković smatra da upravo taj model stoji u korijenu mnogih problema današnje države, uključujući:
- institucionalnu neefikasnost
- prekomjernu administraciju
- političke blokade i podjele
Prema njegovom viđenju, da je raniji koncept kantonizacije dosljedno proveden, Bosna i Hercegovina bi danas bila funkcionalnija i stabilnija država.
Osim političkih analiza, Marković je podsjetio i na vlastito iskustvo iz ratnog perioda, kada je aktivno radio na međunarodnoj promociji mira. Tokom boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, susretao se s političarima i nastupao u medijima, nastojeći utjecati na tadašnju administraciju predsjednika Bill Clinton da poduzme konkretne korake u zaustavljanju rata.
U završnici svog obraćanja, uputio je snažan apel društvu, posebno naglašavajući važnost zajedništva i odbacivanja politika podjela. Pozvao je sve društvene aktere, a naročito vjerske zajednice, da se okrenu izgradnji zajedničke budućnosti. Također je istakao značaj političke participacije, apelirajući na mlade da aktivno učestvuju u izbornim procesima.
Zaključno, njegova poruka može se svesti na ideju da Bosna i Hercegovina treba tražiti rješenja koja povezuju, a ne razdvajaju. Umjesto novih teritorijalnih podjela, naglasak bi, prema njegovom mišljenju, trebao biti na jačanju institucija, ravnopravnosti građana i izgradnji stabilnog društva u kojem svi narodi imaju jednaka prava i perspektivu.
