Napetosti između Tel Aviva i Ankare ponovo eskalirale nakon Erdoganovog govora u Ujedinjenim nacijama

Odnosi između Izraela i Turske ponovo su se zaoštrili nakon istupa turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, gdje je još jednom oštro kritizirao izraelske akcije u Pojasu Gaze. Na njegov govor odmah je reagovao izraelski ministar odbrane Israel Katz, koji je Erdogana optužio za huškačku i antisemitsku retoriku, te ga u politički vrlo oštrom tonu nazvao „sultanom od papira“.

Ovakva razmjena poruka još jednom je pokazala koliko su odnosi između dvije zemlje krhki i opterećeni dubokim nesuglasicama, posebno od početka rata u Gazi.

Erdogan je 22. septembra u New Yorku iskoristio govornicu UN-a da ponovi svoje tvrdnje o teškoj humanitarnoj situaciji u Gazi, optužujući Izrael za brutalnost i kolektivno kažnjavanje palestinskog stanovništva. U svom izlaganju otišao je i korak dalje, opisavši Gazu kao „najnehumaniji i najsramotniji koncentracioni logor našeg vremena“.

Takva formulacija izazvala je snažne reakcije u izraelskoj javnosti i političkom vrhu, jer je Izrael doživljava kao krajnje uvredljivu i historijski opasnu analogiju, naročito zbog osjetljivosti pojma koncentracionog logora u kontekstu jevrejske historije i Holokausta.

U istom govoru turski predsjednik je govorio i o, kako je rekao, „genocidnom mentalitetu“ izraelske politike prema Palestincima. Izrael, međutim, odbacuje ove optužbe i tvrdi da njegove vojne operacije imaju za cilj uništenje Hamasa, a ne palestinskog stanovništva.

Iako se međunarodna javnost i dalje duboko polarizira oko tog pitanja, Erdoganovi istupi u UN-u imaju jasan politički cilj: da Tursku predstave kao jednog od najglasnijih regionalnih kritičara izraelske politike i zaštitnika palestinske stvari. Takav nastup istovremeno dodatno produbljuje jaz između Ankare i Tel Aviva, koji je i ranije bio obilježen periodima saradnje, ali i naglih diplomatskih lomova.

Katz je u svojoj reakciji otišao daleko izvan uobičajenog diplomatskog jezika. Optužio je Erdogana da podržava i finansira Hamas, organizaciju koju Izrael, Sjedinjene Američke Države i Evropska unija smatraju terorističkom. Zatim je poručio da turski predsjednik govori o obnovi osmanskog utjecaja i velikih regionalnih ambicija, ali da je, prema njegovim riječima, kada treba djelovati zapravo samo „sultan od papira“.

Tom sintagmom Katz je želio sugerisati da Erdogan pokazuje snagu samo kroz govore i simbolične poruke, dok mu nedostaje stvarna moć ili spremnost da svoje prijetnje pretvori u konkretne poteze. U političkom smislu, takva izjava bila je otvorena provokacija i dodatni doprinos već visokoj temperaturi u odnosima dviju država.

Izraelski ministar odbrane nije se zaustavio samo na kritici Erdoganove vanjske politike. U istoj objavi spomenuo je i turski odnos prema Kurdima, što je još jedna vrlo osjetljiva tačka u regionalnoj politici Ankare. Turska decenijama vodi oštru politiku prema kurdskim političkim i oružanim grupama, koje smatra sigurnosnom prijetnjom i povezanim sa separatizmom.

Katzove riječi o Kurdima bile su dio šireg pokušaja da se turska politika prikaže kao selektivna i licemjerna, odnosno da se ukaže na to da Ankara, prema izraelskom stavu, glasno optužuje druge za nasilje, dok istovremeno sama vodi teške unutrašnje i prekogranične sigurnosne operacije. Važno je naglasiti da su to političke optužbe i stavovi, a ne neutralno utvrđene činjenice.

Ova razmjena optužbi nije izolovan incident, već dio šireg obrasca u kojem se izraelsko-turski odnosi povremeno pretvaraju u otvoreni verbalni sukob. Iako su dvije zemlje u prošlosti imale perioda saradnje, naročito u vojnoj i sigurnosnoj sferi, posljednje godine obilježene su sve većom distancom.

Tenzije su dodatno porasle zbog rata u Gazi, gdje Ankara vrlo glasno podržava Palestince, dok Tel Aviv smatra da Turska svojim porukama i međunarodnim pritiskom podriva izraelsko pravo na samoobranu. U takvom ambijentu gotovo svaka javna izjava viših zvaničnika dobija težinu koja nadilazi običnu retoriku i može utjecati na regionalne diplomatske odnose.

Treba imati u vidu i širi međunarodni kontekst u kojem je došlo do ove razmjene. Govor pred Generalnom skupštinom UN-a nije samo diplomatska formalnost, već platforma na kojoj lideri često šalju poruke domaćoj publici, saveznicima i protivnicima. Erdogan već godinama koristi ovu govornicu da istakne tursku poziciju kao jednog od najglasnijih kritičara izraelske politike prema Palestincima.

S druge strane, izraelski zvaničnici sve češće odgovaraju u istom tonu, odbacujući diplomatski oprez i prelazeći na lične i političke napade. Rezultat je sve dublje udaljavanje dvije zemlje koje su nekada, uprkos razlikama, znale održavati pragmatične odnose u interesu sigurnosti, trgovine i regionalne stabilnosti.

Upravo zato ova nova epizoda verbalnog sukoba nije važna samo zbog oštrih riječi koje su razmijenjene, nego i zbog signala koje šalje o stanju u široj bliskoistočnoj politici. Kada lideri poput Erdogana i visokih izraelskih zvaničnika javno koriste termine poput „genocid“, „koncentracioni logor“ ili „sultan od papira“, jasno je da su diplomatski kanali pod pritiskom, a mogućnost brzog smirivanja tenzija sve manja.

Iako takvi istupi često služe unutrašnjopolitičkom bodovanju, oni istovremeno utiču na percepciju javnosti, jačaju nepovjerenje i otežavaju bilo kakav budući dijalog. U regionu gdje su sukobi već dovoljno složeni, ovakva retorika dodatno zatvara prostor za kompromis.

Prema navodima koje su prenijeli Reuters, The Jerusalem Post i The Times of Israel, posljednja razmjena poruka samo je još jedan dokaz da se odnos između Tel Aviva i Ankare nalazi u fazi ozbiljne političke hladnoće. Umjesto smirivanja situacije, obje strane nastavljaju koristiti javne nastupe kao sredstvo pritiska i signaliziranja vlastitim biračima i saveznicima.

U takvom ambijentu teško je očekivati brzo popravljanje odnosa, posebno dok rat u Gazi i dalje dominira regionalnom agendom i izaziva burne reakcije širom svijeta. Za sada, retorika ostaje jednako oštra kao i političke podjele koje je proizvodi.

Napomena: U pripremi ovog teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.