Erdoğan ponovo traži duboku reformu Ujedinjenih nacija: “Svijet je veći od pet”
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan još jednom je otvorio jedno od najosjetljivijih pitanja savremene međunarodne politike — reformu Ujedinjenih nacija, posebno Vijeća sigurnosti. U autorskom tekstu objavljenom za Bloomberg, Erdoğan je poručio da su pandemije, energetske krize, prekidi u lancima snabdijevanja i regionalni ratovi pokazali koliko je postojeći globalni sistem krhak kada rješavanje velikih kriza zavisi od volje samo nekoliko država.
Prema njegovoj ocjeni, svijet danas više ne funkcioniše po obrascima uspostavljenim nakon Drugog svjetskog rata, ali ključne institucije međunarodnog poretka i dalje su zasnovane upravo na toj logici. Erdoğan smatra da je vrijeme da se mehanizmi odlučivanja u UN-u prilagode novim odnosima snaga, u kojima se ekonomski, politički i tehnološki centri moći šire daleko izvan okvira koji je definiran sredinom 20. stoljeća.
Takav pristup, kako ističe, nije samo političko pitanje, nego i pitanje legitimiteta, pravednosti i efikasnosti globalnog upravljanja.
Poruka koju Erdoğan godinama ponavlja — “Svijet je veći od pet” — odnosi se na pet stalnih članica Vijeća sigurnosti: Sjedinjene Američke Države, Rusiju, Kinu, Francusku i Veliku Britaniju. Upravo tih pet država ima privilegiju da blokira odluke putem prava veta, što je, prema turskom predsjedniku, ključna prepreka za donošenje uravnoteženijih i pravednijih rješenja.
Turska zvanična politika već duže vrijeme zagovara da se Vijeću sigurnosti oduzme ekskluzivnost, a Generalnoj skupštini vrati jača uloga u procesima odlučivanja.
Erdoğan je u novom tekstu posebno naglasio da reforma ne smije biti samo kozmetička, odnosno da nije dovoljno povećati broj stalnih članica bez promjene sistema veta. Prema njegovom mišljenju, takvo rješenje bi samo proširilo postojeće privilegije, ali ne bi riješilo suštinski problem koncentracije moći. “Ukidanje privilegije veta mora predstavljati i polaznu tačku i osnovni strateški cilj svake smislene reforme”, poručio je.
Time je jasno stavio do znanja da Turska ne zagovara samo preraspodjelu mjesta u Vijeću sigurnosti, nego dublju transformaciju cijelog modela globalnog upravljanja.
Jedan od ključnih prijedloga koje je iznio odnosi se na način izbora članica Vijeća sigurnosti. Umjesto stalnog članstva, Erdoğan predlaže sistem u kojem bi Generalna skupština birala države na određeni period, uz rotaciju i mogućnost ponovnog izbora samo ako za to postoji nova podrška većine članica.
Takav model, smatra on, učinio bi Vijeće sigurnosti odgovornijim prema široj međunarodnoj zajednici i smanjio mogućnost da mali broj zemalja trajno diktira ishod najvažnijih globalnih odluka. Ovaj prijedlog zapravo pokušava vratiti ravnotežu između onih koji imaju formalnu moć i onih koji snose posljedice tih odluka.
U svom tekstu Erdoğan je istakao i širi geopolitički kontekst. Novi centri moći pojavljuju se u ekonomiji, sigurnosti, tehnologiji i diplomatiji, dok međunarodne institucije, prema njegovom mišljenju, ne prate dovoljno brzo tu promjenu. On smatra da međunarodni poredak ne može ostati zarobljen u logici poslijeratnog perioda, jer je današnji svijet daleko složeniji i međusobno povezaniji.
Posebno je upozorio da globalna pravila ne bi smjela biti pisana tako da štite samo privilegirane, dok većina država ostaje u položaju pasivnih posmatrača.
Erdoğan je također povezao reformu UN-a s nizom savremenih izazova koji pogađaju gotovo sve dijelove planete. Klimatske promjene, neregularne migracije, ratovi, energetska nesigurnost i ekonomska nestabilnost zahtijevaju, kako kaže, jače institucije i otpornije države. Po njegovom mišljenju, budući međunarodni sistem mora biti sposoban da reagira brže, koordiniranije i pravičnije, naročito kada se radi o krizama koje imaju prekogranični karakter.
U tom okviru posebno je istakao važnost zaštite trgovinskih, logističkih, transportnih i energetskih koridora, jer savremena ekonomija zavisi upravo od njihove stabilnosti.
Turski predsjednik je u tekstu posvetio značajnu pažnju i zemljama u razvoju. Smatra da se globalna raspodjela utjecaja mijenja, te da Azija dobija sve veći ekonomski značaj, dok Afrika, prema njegovim riječima, mora dobiti zastupljenost koja odgovara njenom demografskom, prirodnom i političkom potencijalu. Erdoğan upozorava da se problemi pojedinih regiona ne mogu trajno rješavati intervencijama izvana, bez uvažavanja lokalnih realnosti i bez jačanja regionalne odgovornosti.
Time je poslao poruku da budući svjetski poredak mora priznati raznolikost interesa, a ne pokušavati sve uklopiti u iste obrasce moći.
Još jedan važan segment njegovog prijedloga odnosi se na pitanje globalne raspodjele prihoda i pristupa finansijskim resursima. Erdoğan je ocijenio da se očekivanja da će globalizacija sama po sebi donijeti šire blagostanje nisu ostvarila u punoj mjeri. Naprotiv, tehnološke i ekonomske zavisnosti postale su nova polja takmičenja, a mnoge zemlje u razvoju ostale su bez dovoljno finansijskog prostora da samostalno grade stabilan rast.
Zato smatra da međunarodni sistem mora omogućiti pravedniji pristup kapitalu, razvojnim fondovima i instrumentima koji podržavaju dugoročnu stabilnost, a ne samo kratkoročne interese velikih sila.
U skladu s tim, Erdoğan je naglasio da će Turska i dalje koristiti svoje diplomatske veze i iskustvo u multilateralnim pregovorima kako bi promovisala reformu UN-a. Ankara, prema njegovim riječima, podržava ukidanje privilegije veta, jačanje uloge izabranih članica i snažniji položaj Generalne skupštine.
Turska smatra da bi okupljanje država iz različitih regija oko istih načela moglo povećati legitimitet međunarodnog sistema i smanjiti osjećaj da su globalne institucije zatvorene za većinu svijeta.
Erdoğan je u tekstu posebno upozorio da se trajni mir ne može graditi na podjelama, blokovima i zatvorenim političkim savezima koji ne komuniciraju jedni s drugima. U njegovoj interpretaciji, savremeni svijet zahtijeva više dijaloga, više zastupljenosti i manje monopola nad odlukama koje pogađaju cijelu planetu. Upravo zato poruka “Svijet je veći od pet” ostaje centralna politička i diplomatska platforma Turske kada je riječ o reformi međunarodnih institucija.
Iako je jasno da bi ovakva reforma zahtijevala ogromnu međunarodnu saglasnost, uključujući promjene u samoj strukturi Ujedinjenih nacija, Erdoğan insistira da je to put koji se više ne može odgađati. Njegov prijedlog uključuje ukidanje trajnog članstva, ograničavanje prava veta i uvođenje rotacije članica, što bi, prema njegovom viđenju, bilo mnogo bliže savremenom svijetu nego postojeći poredak.
Time Turska šalje poruku da UN, ako želi ostati relevantan, mora postati institucija koja odražava današnju stvarnost, a ne samo naslijeđe prošlih epoha.
