Odluka Ustavnog suda BiH o lobiranju u RS izazvala novu političku buru
Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom su neustavnim ocijenjeni ugovor o konsultantskim uslugama s kompanijom „Dikens end Medison Kanada“ i budžetsko finansiranje lobiranja ponovo je otvorila pitanje granica nadležnosti između institucija na državnom nivou i vlasti u Republici Srpskoj.
Ovaj slučaj nije samo pravni spor, nego i još jedan u nizu političkih konflikata koji već godinama obilježavaju odnose u BiH, posebno kada se radi o raspodjeli ovlasti, trošenju javnog novca i međunarodnom političkom djelovanju entiteta.
Reakcija Milorada Dodika stigla je odmah nakon objave odluke, a on ju je predstavio kao još jedan primjer, kako tvrdi, pritiska na Republiku Srpsku. U javnim istupima poručio je da Ustavni sud BiH ne bi trebalo da odlučuje o tome kako vlasti RS raspoređuju svoj budžet i na šta troše sredstva.
Time je, po ko zna koji put, u prvi plan stavio svoje dugogodišnje neslaganje s odlukama državnih institucija, ali i s ulogom Ustavnog suda kao vrhovnog tumača ustavnosti u zemlji.
Šta je tačno ocijenjeno neustavnim
Prema dostupnim informacijama, Ustavni sud BiH je zaključio da ugovor o konsultantskim uslugama, zaključen 6. septembra 2025. godine s kompanijom „Dikens end Medison Kanada“, nije u skladu s Ustavom BiH. Uz to, istom odlukom neustavnim je ocijenjeno i budžetsko finansiranje lobističkih aktivnosti koje se provode u ime i za račun Republike Srpske putem različitih lobističkih agencija.
Drugim riječima, spor nije bio samo u tome ko je angažovan, nego i u načinu na koji su ti angažmani finansirani iz javnih sredstava.
U praksi, lobiranje kao političko i diplomatsko sredstvo nije neuobičajena pojava. Vlade, institucije i interesne grupe širom svijeta koriste profesionalne konsultante kako bi uticale na međunarodnu javnost, donosioce odluka i strane političke centre.
Međutim, u slučaju Republike Srpske problem je, prema tumačenju Suda, nastao zbog toga što su određene aktivnosti i finansijski aranžmani dovedeni u vezu sa ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine, odnosno sa tim da entitetske vlasti ne mogu djelovati mimo okvira državnog pravnog sistema.
Dodikova politička interpretacija odluke
Milorad Dodik je odluku opisao oštrim riječima, ponovo nazvavši Ustavni sud BiH „krnjim“, što je termin koji koristi godinama kako bi osporio njegov legitimitet. U izjavi novinarima u Banjoj Luci, poručio je: „Čuj, oni će još određivati za šta ćemo mi trošiti novac, je li tako? To im je intencija. Ako je tako, to je čista sarajevska ujdurma“.
Ovakve izjave nisu samo emotivna reakcija na jednu odluku, već dio šire političke strategije kojom se sudske i institucionalne odluke prikazuju kao napad na Republiku Srpsku.
U njegovom tumačenju, odluka nije pravno pitanje nego politička poruka. Dodik tvrdi da se mjesecima vodi kampanja protiv poteza institucija RS i da se, kako je naveo, pokušava kriminalizovati sve što vlasti tog entiteta rade. Takav narativ je u njegovim nastupima čest: kad god se ospori neka odluka ili potez vlasti Republike Srpske, odgovor gotovo uvijek ide u pravcu optužbi za centralizaciju, pritisak iz Sarajeva ili narušavanje prava entiteta.
Time se pravni spor pretvara u političku mobilizaciju.
Zašto je pitanje lobiranja posebno osjetljivo
Lobiranje je u međunarodnim odnosima legitimna aktivnost, ali postaje sporno kada se javni novac koristi za aktivnosti čija je svrha političko predstavljanje jednog entiteta ili vlasti van zemlje bez jasnih ustavnih osnova. Upravo zato je ova odluka izazvala toliku pažnju. U Bosni i Hercegovini, gdje su odnosi između države i entiteta često predmet sporova, svako korištenje budžetskih sredstava za političko djelovanje izvan zemlje brzo postaje predmet ustavne i političke debate.
Dodatnu osjetljivost stvara i činjenica da su lobističke kampanje često usmjerene na kreiranje slike o stanju u BiH, posebno u međunarodnim krugovima. U takvim okolnostima, pitanje ko ima pravo da angažuje lobiste, ko odobrava sredstva i u koje svrhe se ta sredstva koriste, postaje više od administrativnog pitanja. Ono direktno zadire u suštinu ustavnog poretka, raspodjele nadležnosti i transparentnosti trošenja javnog novca.
Šta odluka znači u širem političkom kontekstu
Ova odluka Ustavnog suda BiH dolazi u trenutku kada su političke tenzije u zemlji već pojačane zbog niza sporova oko nadležnosti, državne imovine, izbornog zakonodavstva i odnosa prema međunarodnim institucijama. U takvom ambijentu svaka odluka koja zadire u finansijske ili političke poteze jednog entiteta tumači se kao dio šireg sukoba, a ne kao izolovan pravni predmet.
Zato je i ova odluka odmah poprimila šire značenje, bez obzira na to što se formalno odnosi na konkretan ugovor i konkretne isplate.
Za dio javnosti, odluka je važan podsjetnik da budžetski novac nije politički alat bez ograničenja i da se mora trošiti u skladu s ustavnim i zakonskim okvirima. Za druge, posebno u Republici Srpskoj, ona je potvrda uvjerenja da se institucije na državnom nivou koriste za ograničavanje entitetskih nadležnosti. Upravo ta podijeljenost u interpretaciji pokazuje koliko je u Bosni i Hercegovini i dalje teško razlikovati pravni od političkog diskursa.
Politička retorika umjesto pravne rasprave
Dodikove poruke o „mraku u BiH“, „harangi“ i „sarajevskoj ujdurmi“ dio su šire retorike koja se oslanja na mobilizaciju biračkog tijela kroz osjećaj ugroženosti. Takav pristup, međutim, često preusmjerava pažnju sa suštine odluke: da li su institucije Republike Srpske imale ustavni osnov da koriste javna sredstva za sporne konsultantske i lobističke aranžmane. Umjesto pravne analize, javnost često dobije politički sukob u kojem svaka strana unaprijed bira svoj narativ.
Na kraju, važno je razlikovati činjenice od političkih ocjena. Činjenica je da je Ustavni sud BiH ocijenio sporni ugovor i finansiranje lobiranja kao nesaglasne s Ustavom BiH. Politička ocjena je Dodikovo tumačenje da se radi o napadu na Republiku Srpsku i nastavku pritiska iz Sarajeva. Između ta dva nivoa, pravnog i političkog, nalazi se najveći dio današnjeg spora u Bosni i Hercegovini.
Kako god se posmatrala ova odluka, jasno je da će ona još neko vrijeme biti tema političkih prepucavanja, pravnih analiza i institucionalnih rasprava. U zemlji u kojoj su odluke Ustavnog suda često predmet osporavanja, a ne samo pravnog prihvatanja, ovakvi slučajevi gotovo nikad ne ostaju samo na nivou jednog predmeta.
Oni postaju dio šire priče o tome ko u Bosni i Hercegovini ima pravo da odlučuje, kako se troši javni novac i gdje prestaje politika, a počinje ustav.
Napomena: Tekst je pripremljen na osnovu dostavljenog saopštenja i navoda o odluci Ustavnog suda BiH, uz dodatni urednički kontekst. U pripremi određenih ilustracija korišteni su AI alati, a sadržaj je prije objave urednički pregledan i provjeren.
