Kuća ljudskih prava Banja Luka osudila napad na novinara i traži odgovore o RiTE Ugljevik
Kuća ljudskih prava Banja Luka oštro je reagovala nakon što je, prema njihovim navodima, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik verbalno napao novinara BHRT-a Vladimira Šuška i istovremeno ometao predsjednika Vlade Republike Srpske Save Minića da odgovori na novinarsko pitanje koje se odnosilo na poslovanje Rudnika i Termoelektrane RiTE Ugljevik.
Iz ove organizacije poručuju da takvo ponašanje nije samo nepristojno, nego i duboko problematično sa stanovišta javne odgovornosti, slobode medija i prava građana da budu informisani o radu institucija.
U saopćenju koje je izazvalo pažnju javnosti, naglašeno je da građani imaju pravo znati kako se upravlja javnim resursima, javnim preduzećima i institucijama koje raspolažu novcem svih poreskih obveznika. Prema njihovom stavu, svako ko obavlja javnu funkciju ima obavezu da transparentno objašnjava svoje odluke, naročito kada je riječ o preduzećima od posebnog značaja za energetsku sigurnost i privredu entiteta.
RiTE Ugljevik je, kako podsjećaju, jedno od ključnih javnih preduzeća, pa se pitanja o njegovom poslovanju ne mogu tretirati kao sporedna ili nepoželjna.
Organizacija je posebno upozorila da novinari i novinarke moraju imati slobodu da postavljaju pitanja od javnog interesa bez pritiska, omalovažavanja ili pokušaja zastrašivanja. U njihovom tumačenju, verbalni napadi na medijske radnike šalju opasnu poruku ne samo novinarima nego i širem društvu, jer stvaraju atmosferu u kojoj se kritička pitanja doživljavaju kao provokacija, a ne kao dio normalnog demokratskog procesa.
Sloboda medija, kako ističu, nije privilegija novinara nego temeljno pravo građana da znaju šta rade oni koji ih predstavljaju.
Odgovornost vlasti i pravo javnosti na informacije
Kuća ljudskih prava Banja Luka u svom obraćanju posebno je naglasila da je obaveza predsjednika Vlade Republike Srpske da obrazlaže odluke vlasti, naročito kada se one odnose na preduzeća od javnog interesa. U demokratskom društvu, kako podsjećaju, premijer nije tu samo da donosi odluke iza zatvorenih vrata, već i da javnosti pojasni razloge, posljedice i ciljeve tih odluka.
To je, prema njihovom stavu, još važnije u sektorima kao što su energetika, rudarstvo i upravljanje javnim resursima, gdje svaka netransparentnost može imati direktne posljedice po građane, zaposlene i budžet.
Upravo zato, kako navode, pitanje o poslovanju RiTE Ugljevik nije ni tehničko ni usputno, već predstavlja legitiman interes javnosti. Takva pitanja su, prema standardima slobodnog novinarstva, potpuno opravdana i očekivana, jer javnost ima pravo da zna da li se javnim preduzećem upravlja odgovorno, da li se poštuju zakoni i da li postoje problemi u poslovanju koji mogu uticati na energetsku stabilnost i finansije.
Transparentnost nije izbor, nego obaveza, poručuju iz ove organizacije.
U saopćenju se dalje ističe da je od političkih lidera, posebno onih s velikim uticajem na javni život, potrebno očekivati uzdržanost i institucionalnu ozbiljnost. Kada politička figura preuzima ulogu arbitra u komunikaciji između vlade i novinara, kaže se, stvara se konfuzija oko toga ko zapravo odgovara za vođenje javnih poslova.
Time se, upozoravaju iz Kuće ljudskih prava, brišu granice između partijskog autoriteta i državne odgovornosti, što dugoročno slabi povjerenje u institucije.
Pitanje Dodikove uloge i granica političkog uticaja
Jedan od najoštrijih dijelova reagovanja odnosi se na to u kojoj funkciji Milorad Dodik nastupa kada se obraća javnosti na konferencijama za medije i pod kojim ovlaštenjem odlučuje o tome na koja pitanja će odgovarati predsjednik Vlade. Iz Kuće ljudskih prava Banja Luka postavili su otvoreno pitanje da li Dodik, kao predsjednik političke stranke, ima ikakav institucionalni mandat da samovoljno usmjerava komunikaciju izvršne vlasti sa medijima.
Njihov odgovor je jasan: nema.
Prema njihovom stavu, politički autoritet ne može biti zamjena za zakonsko ovlaštenje. Iako stranački lideri često imaju snažan uticaj na političke procese, to ne znači da mogu upravljati institucijama kao da su privatni posjed. Upravo suprotno, u demokratskom poretku institucije moraju djelovati u skladu sa svojim nadležnostima, a javni funkcioneri moraju biti spremni da odgovaraju na pitanja bez selektivnog pristupa i bez pokušaja da utišaju neugodne teme.
Javne funkcije podrazumijevaju javnu odgovornost, a ne izbjegavanje odgovora.
Ova reakcija dodatno otvara širu temu odnosa vlasti prema medijima u Bosni i Hercegovini, gdje novinari često rade pod pritiscima, uz verbalne napade, pokušaje diskreditacije i ograničavanje pristupa informacijama. Stručnjaci za medijske slobode već dugo upozoravaju da je klima u kojoj se novinarima uskraćuju odgovori ili ih se javno ponižava štetna za cijelo društvo, jer bez slobodnih medija nema ni informisanog građanstva.
Kada se političari ponašaju kao da imaju pravo da određuju pitanja i odgovore, tada se, kako upozoravaju, urušava osnovni princip demokratske kontrole vlasti.
Šira poruka: bez poštovanja novinara nema odgovorne vlasti
Kuća ljudskih prava Banja Luka zato je pozvala Milorada Dodika da prekine s verbalnim napadima na novinare i novinarke te da prestane s praksom koja, kako navode, podriva slobodu izražavanja i profesionalni integritet medija. Istovremeno su pozvali Savu Minića da preuzme odgovornost koju nosi funkcija predsjednika Vlade Republike Srpske i da javnosti pruži konkretne, jasne i potpune odgovore o poslovanju RiTE Ugljevik.
Prema njihovom mišljenju, izbjegavanje odgovora samo produbljuje sumnju i otvara prostor za dodatne spekulacije.
Ovakva reakcija, osim što se odnosi na konkretan incident, ima i širi društveni značaj. Ona podsjeća da se javna funkcija ne smije pretvoriti u poligon za demonstraciju moći nad novinarima, nego u prostor za dijalog, odgovornost i transparentnost. Građani, poručuju iz ove organizacije, nisu dužni da vjeruju vlasti na riječ; oni imaju pravo da traže činjenice, provjere i objašnjenja. U demokratskom društvu pitanja nisu napad, nego način kontrole vlasti.
Na kraju, poruka Kuće ljudskih prava Banja Luka jasna je i političarima i javnosti: institucije moraju govoriti svojim glasom, novinari moraju moći slobodno postavljati pitanja, a javni dužnosnici moraju odgovarati bez pritisaka i uvreda. Kada se to naruši, ne ugrožava se samo jedan novinar ili jedna redakcija, nego cijeli sistem javne odgovornosti.
Upravo zbog toga ovakvi incidenti ne smiju ostati samo na nivou dnevno-političkog sukoba, već moraju biti shvaćeni kao ozbiljno upozorenje o stanju slobode medija i kulture političkog dijaloga u Republici Srpskoj i BiH.
