Košarčeve poruke pred pregovore ponovo podigle političke tenzije u Bosni i Hercegovini
U trenutku kada se u Bosni i Hercegovini intenziviraju razgovori o formiranju novih koalicionih aranžmana, posebno na državnom nivou, javni prostor ponovo je opterećen oštrim izjavama iz vrha SNSD-a. Staša Košarac, jedan od najistaknutijih funkcionera te stranke, uputio je poruku koja je dodatno zaoštrila već napetu političku atmosferu.
Njegov nastup nije bio samo običan politički komentar, nego i signal da će pregovori, kao i mnogo puta do sada, biti vođeni uz visoku dozu međusobnog nepovjerenja i tvrdih retoričkih nastupa.
Košarac je poručio da bi se, kako je naveo, “bošnjačka politika trebala opametiti”, nastojeći time predstaviti stav SNSD-a kao jedini jasan i dosljedan politički kurs. U toj izjavi on je Republiku Srpsku i predsjednika Milorada Dodika prikazao kao subjekte s definisanom strategijom, dok je bošnjačke političke opcije optužio za, kako je rekao, “autističnost” i djelovanje protiv srpskog naroda.
Takav izbor riječi nije neuobičajen u njegovom javnom nastupu, ali je i dalje izrazito problematičan jer dodatno produbljuje podjele i udaljava mogućnost ozbiljnijeg dijaloga.
Posebno je važno naglasiti da ovakve izjave dolaze u osjetljivom političkom trenutku. Pregovori o vlasti u Bosni i Hercegovini nikada nisu puka tehnička stvar raspodjele funkcija, nego proces u kojem se prelamaju odnosi snaga između entiteta, naroda i stranaka. Svaka oštra poruka, naročito ona koja se temelji na etničkom etiketiranju, može dodatno usporiti formiranje institucija i stvoriti atmosferu u kojoj kompromis djeluje kao slabost, a ne kao demokratska nužnost.
Retorika koja nadilazi političku borbu
Košarčeva objava na društvenoj mreži X uklapa se u dugogodišnji obrazac komunikacije SNSD-a, u kojem se politički protivnici često predstavljaju kroz nacionalne i identitetske kategorije, a ne kroz konkretne programske razlike. Takav pristup može kratkoročno homogenizirati biračko tijelo, ali dugoročno proizvodi još dublje podjele u društvu. Kada se politička poruka svodi na upozorenja, prijetnje i optužbe, prostor za racionalnu raspravu postaje sve uži.
U bosanskohercegovačkom političkom sistemu, koji je i inače složen i opterećen naslijeđem rata, svaka izjava ovakve vrste ima šire posljedice. Ona ne odjekuje samo među političkim akterima, nego i među građanima koji već godinama svjedoče ciklusima krize, blokada i međusobnih optuživanja. Zbog toga ovakvi istupi nisu samo politički marketing, već i oblik oblikovanja javne percepcije, u kojem se suprotna strana prikazuje kao prijetnja, a ne kao partner u upravljanju državom.
Osim sadržaja same izjave, važan je i kontekst u kojem je izrečena. U periodu kada se očekuju pregovori o raspodjeli resora, većina stranaka nastoji zauzeti što čvršću poziciju pred početak razgovora. To znači da se u javnost plasiraju poruke koje imaju za cilj demonstrirati snagu, odlučnost i nepokolebljivost.
Ipak, kada takve poruke pređu granicu političkog nadmetanja i počnu da vrijeđaju čitave narode ili političke blokove, one prestaju biti instrument pregovora i postaju prepreka za bilo kakvo približavanje stavova.
Šta ovakve poruke znače za pregovore o vlasti
Pregovori o formiranju vlasti u Bosni i Hercegovini gotovo nikada ne prolaze bez tenzija, ali su posljednjih godina dodatno opterećeni nepovjerenjem među političkim liderima. Košarčeva izjava stoga se može posmatrati i kao dio šire strategije kojom se unaprijed postavljaju crvene linije i šalje poruka da SNSD ne namjerava popustiti pod pritiscima.
U praksi, to znači da će svaka buduća runda razgovora vjerovatno biti vođena uz zahtjeve za maksimalnim ustupcima, ali bez spremnosti da se i sam kompromis predstavi kao zajednički interes.
Takvo stanje najviše šteti institucijama. Kada politički lideri šalju poruke da je druga strana neozbiljna, zatvorena ili neprijateljski nastrojena, onda građani gube povjerenje da vlast uopće može biti formirana na temelju dogovora i odgovornosti. Umjesto toga, javnost dobija utisak da se država vodi kroz stalne krize i privremena rješenja, a ne kroz stabilne i predvidive institucije.
To posebno pogađa ekonomiju, investicije i svakodnevni život ljudi koji očekuju funkcionalnu administraciju, a ne nove političke sukobe.
Istovremeno, važno je razumjeti i širu simboliku ovakvog nastupa. Kada visoki zvaničnik kaže da će izbori biti “lekcija” za jednu političku grupaciju, to se može čitati kao pokušaj da se izborni rezultat koristi ne kao mandat za rad i saradnju, nego kao sredstvo discipliniranja protivnika. U demokratskom društvu izbori bi trebalo da budu osnova za razgovor o programima, reformama i odgovornostima, a ne alat za produbljivanje etničkih i političkih rovova.
Politička klima i odgovornost javnih funkcionera
U zemlji u kojoj su javni diskurs i međunacionalni odnosi ionako osjetljivi, svaki visoki funkcioner snosi dodatnu odgovornost za ton i sadržaj svojih izjava. To ne znači da političari moraju izbjegavati kritiku, ali znači da kritika mora biti usmjerena na politike, odluke i postupke, a ne na etničku pripadnost ili kolektivne stereotipe. Kada se ta granica pređe, politička komunikacija prestaje biti legitimna rasprava i postaje sredstvo polarizacije.
Košarčeve riječi zato nisu samo još jedna u nizu dnevnih političkih prepucavanja. One se uklapaju u obrazac u kojem se svaki novi politički ciklus dočekuje uz istu vrstu teške retorike, s unaprijed definisanim “neprijateljima” i minimalnim prostorom za institucijsku saradnju. Upravo zbog toga je važno da javnost, mediji i politički akteri prepoznaju koliko takva retorika može biti štetna u dugom roku, čak i kada kratkoročno donosi političke poene.
Na kraju, ostaje činjenica da Bosna i Hercegovina već predugo funkcioniše u atmosferi stalne napetosti, u kojoj svaki izborni rezultat gotovo automatski otvara novo polje sukoba. Umjesto poruka koje prijete, ponižavaju ili dijele, javnosti su potrebni odgovorni lideri koji će pokazati spremnost na razgovor, uvažavanje i kompromis.
Bez toga, pregovori o vlasti ostaju zarobljeni u istim obrascima, a građani i dalje čekaju političku zrelost koja se stalno obećava, ali rijetko pokazuje u praksi.
Košarčeva izjava tako ostaje važan podsjetnik da politička komunikacija u Bosni i Hercegovini i dalje često služi za podizanje tenzija umjesto za izgradnju povjerenja. A upravo je povjerenje, više od bilo koje kratkoročne pobjede, preduslov da država može normalno funkcionisati i da pregovori o vlasti jednom prestanu biti sinonim za novu krizu.
