Perspektiva islamskih pravnika prema samoubistvu je jasna: smatraju ga ozbiljnim grijehom. Postoje različita stajališta o tome kako postupati s osobom koja je izvršila samoubistvo u vezi s obredom dženaze. Dok neki pravnici tvrde da se samoubicama ne bi trebalo klanjati dženaza, većina islamskih pravnika i pravnih škola zauzima suprotno mišljenje.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, zajedno s većinom pravnika, preporučuje da se samoubici klanja dženaza namaz, vjerujući da samoubistvo ne isključuje osobu iz vjerske zajednice. Osim toga, hadisi i poruke Kur’ana naglašavaju važnost obavljanja dženaze za osobu koja je izvršila samoubistvo.
Unatoč težini tog grijeha, Poslanik Muhamed a.s. nije zabranio drugim muslimanima da klanjaju dženazu za osobu koja je izvršila samoubistvo. To može biti pokazatelj da takva osoba ostaje dio vjerske zajednice, osim ako je prije tog čina učinila nešto što ju je isključilo iz nje.
Hadis koji prenosi da je Poslanik Muhamed, a.s., rekao: “Klanjajte dženazu onome ko je izgovorio La ilahe illallah!” naglašava važnost održavanja zajedništva unutar muslimanske zajednice čak i u teškim situacijama.
Iako Poslanik, a.s., nije lično klanjao dženazu za osobu koja je izvršila samoubistvo, nije zabranio drugim muslimanima da to učine. Ovaj pristup sugerira da se osoba koja je izvršila samoubistvo i dalje tretira kao dio muslimanske zajednice. Analogija se može povući iz primjera kada Poslanik, a.s., nije lično klanjao dženazu, ali je naredio drugim muslimanima da to učine.
Primjer Et-Tufejla b. ‘Amra ilustrira Božiju milost prema onima koji su učinili greške, ali se iskreno kaju. Et-Tufejl je sanjao čovjeka koji je izvršio samoubistvo i koji je zbog svoje ranije iskrene posvećenosti Allahovom Poslaniku, a.s., i iskazivanja kajanja za svoje postupke, dobio oprost.
S obzirom na ove smjernice, zajednica muslimana trebala bi organizirati dženazu namaz za samoubice. Što se tiče pojedinaca, svatko bi trebao donijeti vlastitu odluku o tome hoće li klanjati dženazu za osobu koja je izvršila samoubistvo, uzimajući u obzir navedene smjernice i vlastitu savjest.
Važno je razumjeti da samoubistvo nije presuda koja automatski isključuje osobu iz vjerske zajednice, već je to složenije pitanje koje zahtijeva pažljivo promišljanje i sagledavanje različitih faktora. Ovo pitanje često izaziva rasprave među muslimanima, ali je važno da se pristupi s razumijevanjem, empatijom i suosjećanjem prema svima koji su pogođeni ovim problemom.
