Pitanje: Da li se sihr prenosi sa roditelja na djecu, odnosno da li se možemo roditi sa sihrom? Šta je tada preporučljivo uraditi, posebno u slučaju da roditelji nisu znali ili vjerovali u sihr ili su umrli?
Ako je na taj način moguće djelovanje sihra i ako je nečiji život zbog toga potpuno upropašten, da li se ipak radi o Allahovoj volji i kakav je smisao takvog ljudskog postojanja? Zašto se i pored saznanja da se radi o džinima ipak u narodu njeguje i prešutno odobrava gledanje u kafu, grah…da li se i kako to sprječava? Hvala unaprijed.
Odgovor:
Prenošenje sihra: Sihr nije poput običnih nasljednih bolesti tako da djeca ne nasljeđuju sihr koji imaju roditelji. Međutim, ako sihr na nekome zastari i ostavi tjelesne ili psihičke posljedice, te bolesti koje su posljedice sihra mogu se prenijeti na djecu, ali te bolesti nemaju direktne veze sa sihrom. Prema tome, čovjek se ne može roditi sa sihrom koji je naslijedio od roditelja. Međutim, moguće je napraviti sihr djetetu dok je u utrobi majke.
Preporučene mjere za liječenje: Osobi koja ustanovi da ima sihr preporučuje se liječenje na ispravan šerijatski način, što uključuje:
- Učenje Kur’ana i primjena rukje (šerijatskog liječenja).
- Zikr (spominjanje Allaha) i dove (molitve).
- Praktikovanje islama u svakodnevnom životu.
Božija volja i iskušenja: Sve što se dešava na dunjaluku (ovom svijetu), bilo to dobro ili zlo, događa se Allahovom voljom. Ništa ne može izaći i izmaknuti Allahovoj volji, uključujući i iskušenje sihrom. Mnogo je mudrosti u tome da Allah iskušava nekoga sa sihrom ili bilo kojim drugim dunjalučkim musibetom (nevoljom). Neke od tih mudrosti su:
- Povećavanje sevapa (nagrada) i umanjivanje grijeha.
- Povećavanje deredže (stepena) u Džennetu (Raju).
- Sačuvanje od većeg musibeta koji bi bio teže podnošljiv. Iskušenja su sredstvo provjere kako će se ljudi ponašati na dunjaluku, jer Allah iskušava svoje robove i s dobrim i sa zlim. U Kur’anu je rečeno: “Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija, 35)
Terminologija zlih duhova: Izraz “zli duhovi” nije šerijatski ispravan, jer može implicirati da postoje i dobri duhovi, što je terminologija vatropoklonika (zoroastrizma). U Islamu postoje meleci (anđeli) i džini, od kojih su neki vjernici, a neki nevjernici. Šejtani su nevjernički džini. Sihr, proricanje i gatanje povezani su s kontaktiranjem šejtana i nevjerničkih džina, što je strogo zabranjeno.
Borba protiv praznovjerja: Tvrdnja da se ove stvari prešućuju nije sasvim tačna. Nakon posljednjeg rata u Bosni, podignuta je svijest o borbi protiv sihra i sihirbaza. Primjer Mekija Turabija, koji je prepoznat kao šarlatan i sihirbaz, pokazuje koliko ljudi vole praznovjerje i ne osvrću se na upozorenja. Na svima nama je da se trudimo i upozoravamo na ove štetne i Islamom strogo zabranjene prakse.
Preporučeno djelovanje:
- Edukovati se i druge o islamskom učenju o sihru.
- Tražiti pomoć od bogobojaznih stručnjaka u slučaju sumnje na sihr.
- Izbjegavati praksu proricanja i gatanja, te podizati svijest o njihovoj štetnosti.
- Praktikovati Islam i oslanjati se na Allahovu zaštitu kroz zikr, dove i učenje Kur’ana.
Zaključak: Sihr nije nasljedna bolest i ne prenosi se s roditelja na djecu. Preporučuje se liječenje na šerijatski način i oslanjanje na Allahovu volju u prihvatanju i razumijevanju iskušenja. Borba protiv praznovjerja je kontinuiran proces u kojem svi trebamo aktivno sudjelovati.
