Reakcija visokog funkcionera Srpske demokratske stranke (SDS), Marinka Božovića, na presudu kojom je predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, osuđen, ogolila je složen politički i institucionalni trenutak u ovom entitetu Bosne i Hercegovine. U javnom istupu, Božović nije štedio riječi kritike, ocjenjujući da je cijela situacija, od ignorisanja pravosudnih procesa do populističkog ponašanja, kulminirala ozbiljnom političkom krizom.
Na samom početku, Božović je istakao da je jedino razumno bilo da Dodik, kao i svaki drugi građanin, sačeka sudsku odluku bez političkih performansa i retoričkih manipulacija. Ipak, ono što je uslijedilo, prema njegovom mišljenju, bila je potpuna suprotnost od odgovornog državničkog ponašanja.
U njegovoj analizi proteklog perioda posebno se izdvaja nekoliko ključnih zamjerki:
-
Trgovina s dijelom međunarodnih aktera, koja se, kako Božović tvrdi, odvijala iza zatvorenih vrata.
-
Organizovanje medijskih predstava, osmišljenih da zamagle stvarni politički poraz.
-
Iskazivanje političke sile, koje je brzo zamijenjeno kapitulacijom i prihvatanjem onoga što se ranije negiralo.
-
Nedostatak transparentnosti u pregovorima, što dovodi u pitanje sadržaj ustupaka datih tokom cijelog procesa.
Posebno zabrinjavajući segment u Božovićevim izjavama odnosi se na finansijsku štetu i gubitak međunarodnog kredibiliteta. Prema njegovim tvrdnjama, milionski iznosi su potrošeni na lobiranje, a rezultat je bio poražavajući: izgubljene arbitraže, obaveze plaćanja koje su bile nametnute spolja, te niz sumnjivih ugovora koji nisu prošli ni osnovni nivo javnog preispitivanja.
Božović posebno upozorava na budući razvoj događaja: “Pravo razočarenje tek slijedi”, rekao je, aludirajući na očekivani gubitak podrške među građanima, pa čak i među najvjernijim sljedbenicima dosadašnje politike. On vjeruje da će se ljudi sve više distancirati od Dodika i da će se pojaviti talas nezadovoljstva koji aktuelna vlast neće moći zaustaviti.
Prema njegovom mišljenju, odgovornost za trenutnu situaciju snosi isključivo Milorad Dodik, koji se nije pokazao kao državnik sposoban da ujedini građane u kriznim trenucima. Umjesto toga, njegovo ponašanje dodatno je produbilo podjele u društvu, stvorilo osjećaj neizvjesnosti, i donijelo institucionalnu nestabilnost.
Božovićev istup može se čitati kao:
-
Politički obračun unutar opozicije i vlasti, u kojem SDS pokušava da se pozicionira kao razumna i odgovorna alternativa.
-
Signal međunarodnim akterima, da unutar Republike Srpske postoje političke snage koje su voljne sarađivati na osnovu principa vladavine prava.
-
Poruka biračima, upućena onima koji su možda do sada podržavali Dodika, da preispitaju vlastiti politički izbor.
U širem kontekstu, ovakva izjava reflektuje duboku frustraciju i umor od politike teatralnosti i sukoba s međunarodnom zajednicom, koja, kako Božović sugerira, ne donosi stvarne koristi građanima.
Božovićev govor ujedno je i apel za promjenu političkog kursa. Umjesto daljnje konfrontacije i retorike u kojoj se osporavaju institucije i presude, on zagovara povratak odgovornom vođenju javnih poslova. “Ozbiljna kriza u kojoj se nalazimo”, kako kaže, zahtijeva novu političku viziju – onu u kojoj se teži pomirenju, ekonomskom oporavku i obnovi povjerenja u institucije.
Ono što dodatno pojačava težinu njegovih riječi jeste činjenica da je presuda Dodiku već izazvala brojne reakcije, kako na političkoj, tako i na društvenoj sceni. Dok neki tumače sudsku odluku kao konačan obračun sa samovoljom političkih elita, drugi je vide kao politički motivisanu i usmjerenu protiv srpskog naroda. Božović, međutim, zauzima treći put – on ne ulazi u meritum presude, već kritikuje način na koji je aktuelna vlast reagovala na cijeli proces.
Zaključno, Božovićev komentar ne ostavlja prostora za sumnju: današnje stanje rezultat je pogrešnih izbora, promašenih strategija i neiskrenog liderstva. Njegove riječi su poziv da se odgovornost vrati u politički centar odlučivanja, jer samo tako, kako tvrdi, moguće je obnoviti izgubljeno povjerenje i vratiti fokus na ono što je zaista važno – život građana, vladavinu zakona i funkcionalnu demokratiju.
