Promjena političkog vjetra u Beogradu odjeknula i u Bosni i Hercegovini
Politička noć u kojoj je Aleksandar Vučić priznao izborni poraz u Srbiji nije bila važna samo za unutrašnje prilike u toj zemlji, nego i za cijeli region, a posebno za Bosnu i Hercegovinu.
Vijest da je njegova lista izgubila od Studentske liste odmah je izazvala niz reakcija u Sarajevu, Banjaluci i drugim gradovima, jer se u posljednjih četrnaest godina politika Beograda prema BiH gotovo neodvojivo vezivala za odnos Vučića i Milorada Dodika. Zato je ovaj izborni rezultat mnogo više od promjene broja mandata: on označava mogućnost potpunog preokreta u političkom i simboličkom odnosu Srbije prema Republici Srpskoj i BiH.
Prema preliminarnim projekcijama koje su objavili CRTA, Ipsos i CeSID, Studentska lista osvojila je jasnu prednost, dok je lista okupljena oko Vučića ostala daleko ispod potrebne većine od 126 mandata u Narodnoj skupštini Srbije. Izlaznost je bila visoka, oko 69 posto, što dodatno govori o izraženoj želji birača za promjenom.
U trenutku kada je Vučić izašao pred kamere i priznao poraz, u istoj prostoriji nalazio se i lider SNSD-a Milorad Dodik, sa sinom Igorom. Ta slika, koja je brzo obišla medije, postala je simbol jednog političkog savezništva koje bi nakon izbora moglo izgubiti dosadašnji smisao.
Za Bosnu i Hercegovinu posebno je zanimljivo to što je Dodik bio mnogo više od običnog posmatrača izbornog procesa u Srbiji. On je aktivno učestvovao u kampanji, javno podržavao Vučićev blok, govorio na skupovima i u medijima širio poruku da bi studentska vlast bila prijetnja Republici Srpskoj.
Takva retorika nije bila potkrijepljena dokazima, ali je imala jasnu političku funkciju: mobilizirati birače, pojačati strah i održati narativ o Beogradu kao jedinome pravom zaštitniku interesa SNSD-a. Pritom je Dodik i birače iz Republike Srpske s dvojnim državljanstvom pozivao da glasaju na izborima u Srbiji, iako je bilo prijavljeno svega oko 19.800 birača iz BiH na 27 lokacija, što ne može odlučujuće promijeniti izborni rezultat u državi s milionskim biračkim tijelom.
Ono što čini ovaj trenutak posebno osjetljivim jeste činjenica da je Dodik svoju političku budućnost posljednjih godina sve više vezao za Vučića i institucionalni Beograd. Nakon što je 2025. godine ostao bez mandata predsjednika Republike Srpske zbog pravosnažne presude za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, njegov politički oslonac postala je upravo Srbija, i to ne samo kroz simboličku podršku već i kroz medijsku, političku i finansijsku infrastrukturu.
Iako je SNSD na općim izborima u BiH ostvario važan rezultat, a Savo Minić izabran za predsjednika Republike Srpske s 52,1 posto glasova, te je Željka Cvijanović nastavila mandat u Predsjedništvu BiH, Dodik je večeras izgubio ono što mu je u Beogradu bilo najvažnije: snažnog i lojalnog saveznika na vlasti.
Međutim, promjena u Srbiji ne znači automatski i promjenu politike prema BiH. Studenti koji su formirali novu političku listu vodili su kampanju fokusiranu prvenstveno na unutrašnja pitanja: transparentnost, borbu protiv korupcije, reformu javnih preduzeća, medijski sistem i reviziju državnih projekata. U njihovom programu nema posebnih stavki o Republici Srpskoj ili BiH, što mnogi u Sarajevu tumače kao znak da region neće biti prioritet u prvim mjesecima nove vlasti.
Ipak, upravo takav pristup može imati veliki efekat, jer bi prekid netransparentnih političkih i finansijskih kanala između Beograda i Banjaluke mogao promijeniti dosadašnju dinamiku odnosa.
Posebno osjetljivo pitanje ostaje Srebrenica. U predizbornoj atmosferi pojavljivali su se transparenti koji su jasno podsjećali na presuđeni genocid u Srebrenici i na ratne zločine počinjene tokom agresije na BiH, ali Studentska lista se nije službeno i nedvosmisleno izjasnila o tim temama. To u Sarajevu izaziva oprečne reakcije.
Jedni smatraju da je riječ o pragmatičnom izbjegavanju tema koje bi mogle dodatno polarizovati birače, dok drugi upozoravaju da šutnja može značiti samo nastavak stare prakse u novom obliku. Genocid u Srebrenici je pravno utvrđena činjenica, ali odnos političkih elita u Srbiji prema toj presudi i dalje ostaje test njihove stvarne spremnosti na suočavanje s prošlošću.
Profesor Asim Mujkić s Fakulteta političkih nauka upozorava da svaka nova vlast u Srbiji nosi rizik da stari nacionalizam bude samo preobučen u novu retoriku, a ne zaista prevaziđen. Sličnog je mišljenja i Adnan Ćerimagić iz Inicijative za evropsku stabilnost, koji podsjeća da je politika Beograda prema BiH godinama imala nekoliko konstantnih elemenata: deklaracije poput Svesrpskog sabora, otvorenu podršku Dodiku, nerasvijetljena pitanja granice, kao i veličanje osuđenih ratnih zločinaca.
Upravo zbog toga, smatraju analitičari, pravi test nove vlasti neće biti samo u tome ko će sjediti u ministarskim foteljama, nego u tome hoće li se promijeniti dubinske političke navike koje su godinama oblikovale odnose dvije države.
Šta bi promjena u Beogradu mogla značiti za Banjaluku i Sarajevo
U praksi, prvi mjeseci nove vlasti u Srbiji mogli bi donijeti smanjenje intenziteta političkih kontakata s rukovodstvom Republike Srpske, naročito ako nova administracija bude zaokupljena unutrašnjim krizama i ekonomskim problemima. Stručnjaci podsjećaju da Srbija već ima dovoljno sopstvenih izazova: od energetskih pitanja, preko pritiska na rafineriju i gasne aranžmane, do formiranja nove vlade i očekivanja javnosti nakon političkog preokreta.
U takvim okolnostima, regionalna pitanja često padaju u drugi plan, a to može značiti da će Beograd neko vrijeme ostati suzdržaniji i manje involviran u svakodnevne sporove unutar BiH.
To, međutim, ne znači da će ekonomske veze nestati. Trgovina, energetski tokovi, infrastrukturni projekti i dugogodišnji ugovori između Srbije i Republike Srpske nastaviće da postoje bez obzira na izborni rezultat. Ekonomista Igor Gavran upozorava da su otvorena pitanja i dalje ista: dugovi, vlasništvo nad hidropotencijalom Drine, saradnja u namjenskoj industriji i neiskorištene razvojne mogućnosti na granici dvije zemlje.
Ono što bi se moglo promijeniti jeste način na koji će se ti odnosi voditi, odnosno hoće li iza svega stajati stranačka mreža i politička lojalnost ili jasni institucionalni principi i javni interes.
Za Bosnu i Hercegovinu će posebno biti važno da pažljivo prati prve poteze nove vlasti u Srbiji. Ako dođe do smanjenja direktnog političkog miješanja u unutrašnje prilike BiH, to bi moglo otvoriti prostor za zdraviji dijalog i manje tenzija u regionu. Ako, pak, nova garnitura samo formalno promijeni ton, a zadrži istu logiku uticaja i selektivne podrške, onda se suštinski ništa neće promijeniti.
Zato je ovaj izborni rezultat važan ne samo zbog pada jednog lidera, nego zbog mogućnosti da se prvi put nakon dugo vremena preispita model po kojem je Beograd godinama djelovao prema Republici Srpskoj.
U narednim danima pažnja će biti usmjerena na konačne rezultate izbora, reakcije političkih aktera, formiranje nove vlade i eventualne prve signale prema Banjaluci. Posebno će se gledati hoće li nova vlast u Beogradu nastaviti da njeguje bliže odnose s Dodikom ili će pokušati da uspostavi distancu i novi stil komunikacije. Bez obzira na to, jasno je da je noć u kojoj je Vučić priznao poraz označila kraj jedne političke epohe.
Za Bosnu i Hercegovinu to ne znači automatski rješenje svih problema, ali znači da se otvara prostor za drugačiji regionalni raspored snaga, u kojem će se mnogo toga morati ispočetka dogovarati, dokazivati i graditi.
