Nova diplomatska runda između Moskve, Dublina i Abu Dhabija: Amerika pokušava približiti stavove Rusije i Ukrajine
U trenutku kada rat u Ukrajini ulazi u novu, izuzetno osjetljivu fazu, diplomatska aktivnost dobija na intenzitetu. Američki izaslanici Jared Kushner i Steve Witkoff trebalo bi u četvrtak da se prvo sastanu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi, a zatim istog dana otputuju u Dublin, gdje ih očekuje razgovor s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Ovaj raspored sastanaka pokazuje koliko je proces pregovora postao složen, ali i koliko su ključni akteri odlučni da ispitaју postoji li prostor za makar ograničen napredak u smjeru smirivanja sukoba.
Ovi susreti dolaze neposredno nakon pregovora održanih u Abu Dhabiju, koji su završeni u srijedu i u kojima su ukrajinska i ruska delegacija pokušale pronaći minimum zajedničkog jezika nakon više mjeseci zastoja. Iako nije postignut spektakularan pomak, obje strane su potvrdile da su razgovori bili korisni te da će se proces nastaviti. Najvažniji praktični rezultat tih razgovora jeste dogovor o novoj velikoj razmjeni ratnih zarobljenika, što je u ovakvim okolnostima jedan od rijetkih konkretnih znakova da komunikacija između zaraćenih strana ipak nije potpuno prekinuta.
Po dolasku u irsku prijestolnicu, Zelenski je poručio da se, uprkos skepticizmu, otvara mogućnost da se dođe do primirja prije 2027. godine. Njegova izjava odražava oprezan optimizam koji je prisutan u Kijevu, ali i svijest da je put do bilo kakvog dugoročnog rješenja još veoma neizvjestan. Ukrajinski predsjednik naglasio je da bi za svaki ozbiljniji napredak bilo važno da američka strana iz Moskve i dalje dolazi s jasnim i konkretnim prijedlozima. „Važno je to što su Amerikanci otišli razgovarati s Putinom s konkretnim elementima. Volio bih da se u Dublin vrate s konkretnim prijedlozima“, rekao je Zelenski, dodajući da i dalje postoji nada, iako ona nije zasnovana na velikim očekivanjima.
Zelenski je ujedno pozdravio ono što je opisao kao promjenu tona Sjedinjenih Američkih Država kada je riječ o ulozi Evrope u pregovorima. Prema njegovim riječima, američka administracija sada na to pitanje gleda „pozitivnije i srdačnije“, što bi moglo biti važno za budući tok pregovaračkog procesa. U praksi, to znači da Washington više ne insistira na isključivo bilateralnom okviru između Moskve i Kijeva, nego pokazuje spremnost da evropske zemlje budu uključene u razgovore o sigurnosnim garancijama, poslijeratnoj stabilizaciji i eventualnim mehanizmima nadzora nad dogovorenim rješenjima. Upravo je taj dio pregovora među najosjetljivijim, jer direktno zadire u buduću evropsku sigurnosnu arhitekturu.
Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte također je komentirao razvoj događaja, ističući da razgovori u Ujedinjenim Arapskim Emiratima pokazuju kako su Sjedinjene Američke Države, Ukrajina i Evropa „potpuno usklađene i ujedinjene“. Takva izjava ima političku težinu jer dolazi u trenutku kada se često spekuliše o mogućim razlikama unutar zapadnog bloka, posebno u pogledu načina na koji treba voditi razgovore s Moskvom. Rutteov nastup bio je pokušaj da se pošalje poruka jedinstva, ali i signal da NATO i dalje vidi koordinaciju sa saveznicima kao ključni uslov za bilo kakav održiv mirovni okvir.
Pregovori u Abu Dhabiju bili su prvi direktni razgovori ove vrste nakon više od osam mjeseci. Tokom dvodnevnih susreta dvije strane nisu riješile sve sporove, ali su se saglasile da je važno održati komunikacijski kanal otvorenim. Glavna prepreka i dalje je pitanje uloge Evrope u nastavku procesa. Dok Kijev i Washington smatraju da evropske zemlje moraju biti uključene u narednoj fazi, Moskva i dalje pokazuje otpor prema takvoj ideji. Upravo tu se vidi jedna od najvećih diplomatskih pukotina, jer Europa nije samo politički posmatrač, nego i kontinent koji direktno osjeća posljedice rata kroz sigurnosne, energetske i ekonomske pritiske.
U tom kontekstu, Zelenski je ranije pozvao evropske države da tokom novembra imenuju svog predstavnika u pregovaračkom procesu, čime bi se, kako smatra, osiguralo da evropski interes ne bude zanemaren. To je posebno važno jer se u Kijevu smatra da budući dogovor ne može biti održiv ako ga ne podrže i ključni evropski akteri. Ruska strana, međutim, i dalje ponavlja da ne vidi jasnu ulogu Evrope u tim razgovorima. Ruski pregovarač Medinski odbacio je mogućnost razgovora između Moskve i evropskih zemalja, poručivši da „ne razumije najbolje njihovu ulogu“ i tvrdeći da od evropskih država nije dobio nikakvu mirovnu inicijativu niti konkretan prijedlog.
Takve izjave potvrđuju da je pitanje legitimnosti i formata pregovora i dalje otvoreno. Dok Kijev nastoji proširiti krug učesnika kako bi povećao šanse za balansiran i međunarodno prihvaćen dogovor, Moskva očigledno preferira uži format u kojem bi zapadne prijestolnice imale ograničen ili nikakav direktan utjecaj. Ova razlika u pristupu nije samo proceduralna; ona pokazuje duboko neslaganje o tome ko ima pravo da oblikuje budućnost sigurnosti u Evropi. Zbog toga je svaki naredni sastanak više od običnog diplomatskog susreta — on je test spremnosti svih strana da naprave makar mali korak prema kompromisu.
Ipak, činjenica da su Kijev, Moskva i Washington objavili mogućnost skore velike razmjene ratnih zarobljenika daje određenu dozu konkretnosti cijelom procesu. U ratovima dugog trajanja često upravo ovakvi humanitarni potezi postaju prvi pokazatelj da su kanali komunikacije još živi i da postoji minimalna volja za saradnju. Razmjena zarobljenika ne znači kraj sukoba, niti predstavlja političko rješenje, ali u diplomatskom smislu može poslužiti kao osnova za daljnje korake. U tom smislu, predstojeći sastanci u Moskvi i Dublinu nose težinu koja nadilazi protokolarni okvir: oni će pokazati da li je riječ o još jednom pokušaju bez rezultata ili o početku ozbiljnijeg pomaka u pregovorima.
Za sada, najrealnija slika jeste da se sukob ne približava brzom završetku, ali da su se vrata razgovora ipak odškrinula. Optimistični signali iz Abu Dhabija, nova američka diplomatska inicijativa i oprezni komentari iz Kijeva zajedno stvaraju atmosferu u kojoj ništa nije garantirano, ali ništa nije ni potpuno izgubljeno. U takvom okruženju, svaki razgovor, svaka poruka i svaka razmjena prijedloga mogu imati značaj veći od onog koji se vidi na prvi pogled. Upravo zato četvrtak u Moskvi i Dublinu može biti važan dan za budućnost pregovora o ratu koji i dalje obilježava evropsku sigurnost i međunarodnu politiku.
