U islamskom džihadu, šehid zauzima izuzetno plemenitu poziciju. Kur’an i sunnet su istaknuli mnoge vrijednosti statusa šehida. Ashabi i učenjaci ranih generacija su se trudili da dostignu ovu čast i položaj.
Šehadet je blagoslov
Kur’an opisuje šehadet kao divan dar od Allaha za one koji ga žele. Ovaj dar vodi njegove nositelje prema vječnom životu i sreći. Allah kaže (u prijevodu značenja):
“Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!” (En-Nisa, 69)
Prema šejhu Abdurrahmanu el-Sadiju, šehidi su oni koji se bore na Allahovom putu za uzdizanje Njegove riječi i budu ubijeni na tom putu. Na kraju ajeta, Allah spominje da su oni najbolje društvo u Džennetu za one koji su uvijek poslušni Allahu i Njegovom Poslaniku.
Šehidima ne prestaju blagodati
Allah subhanehu ve te’ala kaže (u prijevodu značenja):
“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati.” (Alu Imran, 169-170)
Šejh El-Sadi, rahimehullah, u svom tefsiru ističe počasti i odlike šehida navedene u ovom ajetu, kao i milosti i darove koje im Allah daruje.
“Što se tiče nagrade za one koji sprovode džihad na Allahovom putu u borbi protiv neprijatelja islama, a zbog uzdizanja Allahove riječi, pa na tom putu presele sa ovog svijeta, oni nisu mrtvi, niti su izgubili zadovoljstva ovog svijeta. Naprotiv, oni uživaju veće zadovoljstvo kod svog Gospodara u Staništu Slave, gdje dobivaju rizk (nafaku) od raznih užitaka, čija tačna priroda nikada ne može biti poznata osim onima kojima Allah to dadne. Allah im pored tjelesnih užitaka daje i duhovne užitke u vidu sreće i ostalih milosti, dok se njihovo zadovoljstvo i sreća ne upotpune.”
Krv šehida miriše na misk
Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ko god bude ranjen na Allahovom putu, a Allah dobro zna ko je ranjen na Njegovom putu, doći će na Dan proživljenja sa krvavom ranom, a krv će mirisati na misk.” (Buhari)
Dr. Abdullah Azzam prenosi: “Subhanallah! Svjedočili smo na većini ljudi koji su umrli u džihadu da je miris njihove krvi poput mirisa miska. Imam pismo sa kapima krvi od Abdulvahida (šehida, inšaAllah). Prošlo je dva mjeseca, a pismo još uvijek miriše na misk.” (Posebni pokloni za mudžahide, djelo šejha Dr. Abdullaha Azzama)
Gdje se nalaze duše šehida?
Nakon saznanja o vrlinama šehida i njihovoj nadmoćnosti, te da oni zapravo nisu mrtvi i da ne gube uživanja, postavlja se pitanje: “Gdje se nalaze duše šehida?”
Duše šehida borave na najvišem stepenu u Džennetu, Firdevsu. Ova činjenica je bazirana na hadisu Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, koji je rekao majci Harisa bin Nu’mana (koji je ubijen u bici na Bedru) kada je pitala za svog sina: “Zaista, on je u Džennetu Firdevsu.” (Buhari)
U Muslimovom Sahihu, prenosi se od Mašruka, rahimehullah, da je rekao: “Pitali smo Abdullaha o ovom ajetu (Ali Imran, 169)”. Odgovorio je: “Pitali smo Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, o tome, a on je odgovorio: ‘Zaista se duše šehida nalaze unutar zelenih ptica koje borave na svjetiljkama od Arša. One slobodno lete po Džennetu, a zatim se sklanjaju u te svjetiljke. Njihov Gospodar ih pogleda i kaže: ‘Da li želite nešto?’ Oni kažu: ‘Šta da poželimo kada letimo slobodno po Džennetu gdje god želimo?’ Ovo se ponovi tri puta. Tada oni kažu: ‘O Gospodaru, željeli bismo da naše duše vratiš u naša tijela da se borimo u Tvoje ime ponovo.'” (Muslim)
Šehidi traže povratak na ovaj svijet
Imam Nevevi u Komentaru Muslimovog Sahiha piše: “…kada saznaju da mogu tražiti, oni traže da se njihove duše vrate u njihova tijela kako bi se ponovo borili u džihadu i žrtvovali svoje duše u ime Allaha i ponovo uživali u blagoslovu pogibije na Allahovom putu.” A Allah najbolje zna.
Šehidi, iako su u Džennetu, žele povratak na ovaj svijet kako bi ponovo osjetili blagoslov umiranja na Allahovom putu kao šehidi.
Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je znao za blagoslove koje dobijaju šehidi. Zbog toga je izrazio želju da pogine na Allahovom putu: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, volio bih da budem ubijen na Allahovom putu, pa da budem vraćen u život i da ponovo budem ubijen na Njegovom putu.” (Buhari)
Zaista, smrt na Allahovom putu nije zastrašujuća kako mnogi zamišljaju. Prenosi se mnogo hadisa koji ukazuju da šehidi ne osjećaju bol prilikom šehadeta, osim kao da ih neko uštine.
Rekao je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “Ljudi koji umru kao šehidi ne osjećaju bol, osim kao kada jedan od vas osjeti kada ga neko uštine.” (Ahmed, Tirmizi, Nisai – hadis je hasen)
