Ovih dana na društvenim mrežama kruži emotivna poruka koja najbolje oslikava našu svakodnevnicu i nije ružičasta kako nas vlast uvjerava. Naprotiv, stvarna je, potresna i puna emocija. Tako je to kada ljudi odlaze iz porodičnog gnijezda, a još potresnije kada napuštaju svoju zemlju, odlazeći u tuđinu kako bi obezbijedili bolju budućnost za svoju djecu.
Poruka koja dirne u srce
Ova jedna poruka, možda i najpotresnija, koja kruži društvenim mrežama, životna je i vezuje se za sve one koji su otišli ili se spremaju na odlazak iz zemlje u kojoj ne vide perspektivu i budućnost za iole pristojan ili normalan život. Poruka je napisana riječima običnih ljudi iz dubine njihovih duša i oslikava stvarnost s kojom se mnogi suočavaju.
Izgubljeni građani, izgubljena budućnost
Ovakvih životnih poruka ima još, a one najbolje oslikavaju našu stvarnost. Te poruke bi morale da posluže svima onima koji kroje našu sudbinu, da ih vide, analiziraju i izvuku pouke, među kojima je i ona najvažnija: “Čemu država kada ne bude naroda?”
Prenosimo tekst poruke s društvenih mreža
DRAGA MOJA DRŽAVO,
– Došao je i taj dan… danas si zvanično izgubila još pet svojih stanovnika. Za ovo dvoje matorih da i ne žališ, ali za ovo troje malih neka ti bude žao, jer ko zna možda su mogli biti doktori, profesori, umjetnici, akademski radnici… hmm, da možda će i biti ali u nekoj drugoj “stranoj” zemlji, neka vrijeme pokaže…
I na kraju još nešto, želim da se ZAHVALIM i svoj vladajućoj sviti na suzama mojih roditelja što im unučad odvodim u drugu zemlju jer u svojoj nisu imali budućnosti…
Njihove suze VAM NIKADA NEĆU OPROSTITI!!
Zaključak
Ova emotivna poruka je glas naroda koji se osjeća napuštenim i zaboravljenim. Glas onih koji su morali otići iz svojih domova u potrazi za boljim životom za svoju djecu. Ovo je apel vlastima da se zamisle nad sudbinom naroda i preduzmu konkretne korake kako bi se spriječio odlazak mladih i talentovanih ljudi iz zemlje. Samo tako će država imati budućnost i narod koji će ostati u svojim domovima, gradeći bolju budućnost za sve.
