Avdija Vršajević o transparentu u Beogradu, ratnim traumama i poruci koja nadilazi nogomet
Bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine Avdija Vršajević ponovo je skrenuo pažnju javnosti, ovaj put zbog svojih jasnih i emotivnih poruka upućenih rumunskim medijima povodom incidenta koji je prošle godine izazvao veliki bijes u Bosni i Hercegovini. U razgovoru za rumunski portal GOLAZO.ro, Vršajević je komentarisao transparent koji su navijači iz Rumunije razvili u Beogradu uoči utakmice u Zenici, a na kojem je veličan ratni zločinac Ratko Mladić. Njegov odgovor nije bio samo sportski, nego i duboko ljudski, jer je govorio iz perspektive čovjeka koji je odrastao u sjeni rata i koji vrlo dobro razumije koliko su takve poruke bolne za žrtve i njihove porodice.
Vršajević, koji danas ima 40 godina, ostao je upamćen kao dio generacije koja je 2014. godine ispisala najvažnije stranice u historiji bh. nogometa, kada je Bosna i Hercegovina prvi put izborila plasman na Svjetsko prvenstvo. Na tom turniru u Brazilu postigao je i pogodak protiv Irana u pobjedi od 3:1, što je dodatno učvrstilo njegovo mjesto među igračima koje navijači rado pamte. Ipak, razgovor s rumunskim novinarima nije se vrtio oko stare slave, već oko onoga što se dogodilo godinu ranije, uoči kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo odigrane 15. novembra 2025. u Zenici.
Tada su navijači bukureštanskog Dinama, zaustavljajući se u Beogradu, razvili transparent s porukom: “Mladić, evropski heroj, sveo je muslimane na nulu”. Ta poruka izazvala je ogorčenje u BiH i šire, jer je riječ o otvorenom slavljenju čovjeka koji je pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Bosna i Hercegovina je na toj utakmici pobijedila Rumuniju 3:1, ali rezultat je ostao u sjeni incidenta koji je pokazao koliko su ratne teme i dalje bolno prisutne na Balkanu. Upravo zato je Vršajevićev komentar bio oštar, ali smiren, vođen željom da se pošalje jasna poruka, a ne da se produbljuju tenzije.
“Ne trpam sve ljude u isti koš. Svaka zemlja ima dobre i loše ljude. Ali moraš biti pametan i provjeriti prije nego što nešto uradiš”, poručio je Vršajević, naglašavajući da ne želi generalizirati niti optuživati cijele narode zbog postupaka pojedinaca. Ipak, u nastavku je bio vrlo jasan: “Tom čovjeku ne mogu ni izgovoriti ime, ne zaslužuje da mu izgovorim ime. On je počinio genocid u Bosni, ubio je hiljade ljudi.” Ove riječi nisu bile izrečene radi senzacije, već kao podsjetnik da javni prostor, pa i stadion, ne smije biti mjesto za relativizaciju zločina i vrijeđanje žrtava.
Posebno je naglasio da bi oni koji su razvili sporni transparent u Beogradu trebali jednostavno otvoriti internet, pročitati šta je Mladić ostavio iza sebe i shvatiti zašto takve poruke vrijeđaju milione ljudi. “Imam prijatelje u Rumuniji, ali ponavljam, budi pametan i provjeri historiju da saznaš ko je bio Ratko Mladić i šta je uradio”, rekao je Vršajević. Podsjetio je i da je Mladić osuđen na doživotni zatvor u Haagu, te da su posljedice njegovih zločina i danas vidljive u životima ljudi koji su izgubili cijele porodice, domove i budućnost. Za njega, to nisu teme koje se mogu svesti na navijačko nadmetanje ili provokaciju.
Njegova poruka posebno je važna u vremenu kada se sportska takmičenja često zloupotrebljavaju za širenje političkih i nacionalističkih poruka. Vršajević je zato podsjetio da nogomet mora ostati nogomet, a da stadion treba biti mjesto podrške vlastitom timu, a ne platforma za napade na druge narode i religije. “Te stvari nemaju nikakve veze s nogometom. Ostavite ih po strani i budite samo navijači. Podržavajte svoj tim, a ne radite ništa protiv drugih”, poručio je. U njegovim riječima osjeća se iskustvo čovjeka koji zna koliko ratne traume mogu biti duboke i koliko je važno ne unositi ih u sportski prostor gdje bi trebalo da dominiraju fer-plej i međusobno poštovanje.
Vršajević je u razgovoru otvorio i dio svoje lične historije, govoreći o djetinjstvu obilježenom ratom. Imao je samo šest godina kada je počeo sukob u Bosni i Hercegovini. Sa porodicom je otišao u Njemačku, gdje su proveli ratne godine, a u domovinu su se vratili 1997. godine. Kako kaže, njegov otac nije mogao dugo biti daleko od Bosne, iako je povratak nakon rata značio ulazak u potpuno razorenu sredinu. “Bio sam jako mali, nisam proživio cijeli rat ovdje. Početak je bio izuzetno težak, ali bio sam dijete i nisam shvatao sve što se dešava”, ispričao je, dodajući da njegova supruga ima sasvim drugačije iskustvo jer je rat provela u Bosni i svjedočila stradanjima, gladi i strahu iz dana u dan.
Prisjećajući se tog perioda, Vršajević je govorio oprezno, gotovo s vidljivim teretom emocija. Kazao je da se tih dana ne voli previše vraćati u prošlost, jer bi ga osjećaji lako savladali. Nakon povratka, zatekao je zemlju u kojoj je mnogo toga bilo uništeno, ali je, kako ističe, ipak uspio doživjeti i lijepo djetinjstvo, okružen prijateljima i nogometom koji mu je od najranijih dana bio najveća strast. Upravo taj kontrast između ratne stvarnosti i dječije potrebe za igrom dodatno objašnjava zašto danas tako snažno reaguje na svako veličanje ratnih zločinaca.
Govoreći šire, o ratovima u Ukrajini i Gazi, Vršajević je poručio da problem nisu obični ljudi, nego političari i oni koji raspiruju sukobe. Posebno je istakao tragediju u Gazi, nazvavši je strašnim zločinom koji se odigrava pred očima svijeta. “Ljudi ne uče. Bilo je na Balkanu, pa na drugim mjestima. Genocid u Gazi desio se pred našim očima, toliko nevinih je ubijeno. Kad ubijaš djecu, ne možeš reći da si dobar. Za mene je svaki život važan, bez obzira na nacionalnost i vjeru”, rekao je. Ta rečenica sažima njegovu osnovnu poruku: ljudsko dostojanstvo i pravo na život ne smiju zavisiti od etničke ili vjerske pripadnosti.
Ovakav nastup bivšeg bh. reprezentativca pokazuje da sportisti, naročito oni koji imaju međunarodnu reputaciju, mogu igrati važnu ulogu u javnoj raspravi o historiji, odgovornosti i kulturi sjećanja. Vršajević nije govorio kao političar, već kao čovjek koji je kao dijete osjetio šta znači rat, kao sportista koji zna šta znači nositi dres reprezentacije i kao građanin koji vjeruje da se mržnja ne smije normalizirati. Upravo zato njegove riječi odjekuju snažno: one podsjećaju da je istina o prošlosti temelj svakog iskrenog pomirenja, a da nogomet, koliko god bio važan, nikada ne bi smio postati izgovor za opravdavanje zločina.













