Kosovo pooštrava energetske mjere: zabrana trgovine strujom s firmama povezanim sa Srbijom
Vlada Kosova donijela je 16. novembra odluku koja je odmah izazvala pažnju u cijelom regionu: zabranu trgovine električnom energijom s kompanijama povezanim sa Srbijom. Ova mjera ne odnosi se samo na jednu vrstu poslovanja, već obuhvata širok spektar energetskih transakcija, uključujući kupovinu, prodaju, uvoz, izvoz i preprodaju struje, pa čak i poslove koji se realizuju preko trećih država. Na prvi pogled riječ je o tehničkoj odluci iz energetskog sektora, ali u njenoj pozadini stoji mnogo dublji politički i ekonomski spor koji traje godinama.
Premijer Albin Kurti poručio je da je ova odluka odgovor na, kako tvrdi, višegodišnju blokadu prekograničnih dalekovoda od strane Srbije. Prema njegovom obrazloženju, Kosovo već duže vrijeme trpi posljedice nemogućnosti da u potpunosti koristi ključnu elektroenergetsku infrastrukturu koja povezuje dva sistema. Kurti je naglasio da se ne radi samo o bilateralnom neslaganju, već o pitanju koje direktno utiče na finansijsku stabilnost energetskog sektora i na sposobnost Kosova da racionalno upravlja svojim električnim mrežama.
Odluka, međutim, nije apsolutna u svakom smislu. Iz zabrane je zasad izuzeta kompanija Elektrosever, koja snabdijeva potrošače u četiri općine sa srpskom većinom na sjeveru Kosova. Upravo taj detalj pokazuje koliko je energetsko pitanje na Kosovu osjetljivo i koliko je povezano s političkom i institucionalnom realnošću na terenu. Iako su mjere predstavljene kao odgovor na dugogodišnju blokadu i kao pokušaj zaštite kosovskih interesa, vlasti u Prištini ostavljaju prostor za dodatne poteze ukoliko se spor ne razriješi.
Zašto je Kosovo posegnulo za ovakvom mjerom?
Prema tvrdnjama kosovske vlade, problem traje od decembra 2020. godine, kada je, kako navode, Srbija blokirala komercijalno korištenje dva važna dalekovoda koji povezuju elektroenergetske sisteme dvije strane. Ti dalekovodi nisu važni samo zbog eventualne trgovine električnom energijom iz Srbije; oni su značajni i za prijenos struje koju Kosovo nabavlja iz drugih država. Kada se takav tok električne energije ne može odvijati preko najdirektnijih pravaca, sistem je primoran koristiti alternativne rute, što u energetici gotovo uvijek znači veće troškove, dodatna opterećenja i lošiju efikasnost.
Kurti i njegovi saradnici tvrde da je Kosovo zbog toga godinama bilo izloženo finansijskoj šteti. U energetskom sektoru i male razlike u transportu, distribuciji i nabavnoj cijeni mogu proizvesti velike troškove, posebno kada se govori o državi koja mora planirati snabdijevanje za domaćinstva, institucije i privredu. Zato ova odluka nije samo politički signal, nego i pokušaj da se odgovori na, kako Priština smatra, dugotrajnu ekonomsku nepravdu. U tom kontekstu, zabrana trgovine sa povezanim kompanijama predstavlja pritisak kojim vlada želi da natjera drugu stranu na pregovore ili promjenu dosadašnje prakse.
Vlasti Kosova se pozivaju i na prethodne odluke i preporuke Energetske zajednice, regionalnog tijela koje nadgleda saradnju u sektoru energetike i čiji je cilj liberalizacija tržišta i olakšavanje prekogranične trgovine. Prema navodima iz Prištine, i ranije je traženo da se uklone prepreke koje ometaju korištenje dalekovoda, ali bez stvarnog pomaka. Upravo zbog toga je vlada procijenila da su jednostrane mjere jedini preostali instrument da se zaštite ekonomski i energetski interesi Kosova.
Energetika kao novo polje političkog sukoba
Odnos između Beograda i Prištine već godinama je opterećen brojnim otvorenim pitanjima, a energetika je jedan od sektora u kojem se političke tenzije posebno brzo pretvaraju u praktične probleme. Dalekovodi, prijenosna mreža, dozvole, tržišna pravila i ugovori obično nisu teme koje privlače toliku pažnju javnosti, ali u ovom slučaju upravo su ti tehnički detalji postali dio šireg političkog obračuna. Kada dvije strane tumače iste činjenice na potpuno različit način, svaki tehnički spor postaje simbol mnogo većeg neslaganja.
Važno je, međutim, razlikovati trgovinu električnom energijom od samog snabdijevanja stanovništva. Odluka Vlade Kosova ne znači automatski da će građani ostati bez struje. Energetska sigurnost domaćinstava, bolnica, škola i privrede zavisi od mnogo šireg sistema nabavke i raspodjele. Zbog toga se ova mjera prije može posmatrati kao regulatorni i politički alat nego kao direktna prijetnja svakodnevnom snabdijevanju. Ipak, dugotrajnije zategnuti odnosi mogu posredno uticati na cijenu energije, dostupnost rezervnih kapaciteta i stabilnost sistema.
U praksi, energetski sporovi imaju dug odjek. Ako neka zemlja ne može koristiti svoje interkonekcije kako je planirano, ona mora tražiti skuplje ili tehnički složenije alternative. To može značiti dodatne troškove za operatora sistema, ali i veći pritisak na krajnje potrošače u obliku viših računa ili manje fleksibilnog tržišta. Zato se odluka Prištine ne može posmatrati samo kao politički odgovor na Beograd; ona je i pokušaj da se pokaže kako energetska infrastruktura nije sporedna tema, nego strateški resurs.
Šta mogu značiti naredni potezi vlade u Prištini?
Uz ovu odluku, kosovska vlada je usvojila i hitne energetske mjere, uz nalog nadležnim institucijama da osiguraju neophodne kapacitete za snabdijevanje. To je važan signal da se vlasti pripremaju za moguće posljedice dugotrajnijeg spora i da žele izbjeći bilo kakav prekid u redovnom funkcionisanju sistema. Takav pristup obično znači kombinaciju administrativnih mjera, tržišnih intervencija i diplomatskog pritiska, sve s ciljem da se zadrži kontrola nad situacijom.
Kurti je, prema izvještajima, ostavio otvorenom mogućnost daljeg pooštravanja mjera ukoliko se problem ne riješi. To može uključivati nove restrikcije, dodatne provjere ili širenje obuhvata zabrane na još širi krug aktera. Međutim, svaka takva odluka nosi i rizik od dodatnog zaoštravanja odnosa ne samo sa Srbijom nego i sa međunarodnim akterima koji prate energetsku stabilnost u regionu. Zato će naredni koraci zavisiti i od toga koliko brzo mogu reagovati posrednici i institucije koje se bave energetskom saradnjom na Balkanu.
Za građane, a posebno za one koji svakodnevno zavise od stabilne isporuke električne energije, najvažnije pitanje ostaje jednostavno: hoće li struje biti dovoljno i po kojoj cijeni? Političke poruke često zvuče dramatično, ali realni učinak ovakvih odluka mjeri se kroz dostupnost energije, stabilnost mreže i dugoročne troškove. Upravo zbog toga će naredni period pokazati da li je nova odluka tek još jedna epizoda u dugom političkom sporu ili početak ozbiljnijeg restrukturiranja energetskih odnosa na relaciji Priština–Beograd.
Iz šire perspektive, slučaj pokazuje koliko su energetika i geopolitika na Zapadnom Balkanu povezane. Električna energija nije samo roba na tržištu; ona je i instrument suvereniteta, političkog pritiska i regionalne saradnje. Kada se prekogranični tokovi struje blokiraju, posljedice ne osjećaju samo vlade nego i privreda, investitori i obični građani. Zato će rješenje ovog pitanja, ako do njega dođe, vjerovatno zahtijevati više od same jedne uredbe ili zabrane — trebat će politička volja, tehnička saradnja i posredovanje međunarodnih institucija.
Izvori: Vlada Kosova – saopćenje sa sjednice od 16. novembra 2026.; Radio Slobodna Evropa, 16. novembar 2026.; Beta, 16. novembar 2026.; Energetska zajednica – odluke o prekograničnoj trgovini električnom energijom.
Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.













