Ahmad Tibi ponovo na čelu važnih parlamentarnih funkcija: politička poruka iz Knesseta i širi značaj za palestinske građane Izraela
Ahmad Tibi, dugogodišnji palestinsko-izraelski političar i predsjednik saveza Zajednička lista, izabran je za zamjenika predsjednika izraelskog parlamenta, Knesseta. Ova odluka nije samo personalni uspjeh za Tibija, nego i politički signal o rastućem utjecaju arapskih partija u izraelskom zakonodavnom tijelu, posebno u trenutku kada su tenzije oko zastupljenosti, diskriminacije i odnosa prema palestinskim građanima Izraela i dalje veoma izražene.
Tibi je za medije istakao da je njegov izbor rezultat političke snage koju je Zajednička lista pokazala na nedavnim izborima. Prema njegovim riječima, osvojeni mandati predstavljaju priznanje za dugogodišnji rad na terenu i za političku organizaciju koja zastupa interese palestinskih građana Izraela. Dodao je da su pojedine političke snage, uključujući Likud premijera Benjamina Netanyahua i ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, pokušale spriječiti njegov izbor, ali da nisu uspjele uprkos, kako je rekao, “neodgovornom huškanju”.
Njegov izbor za zamjenika predsjednika Knesseta ima i praktičnu i simboličku težinu. Osim što mu daje dodatnu institucionalnu vidljivost, ova funkcija omogućava mu da učestvuje u vođenju parlamentarne rasprave i u jačanju prisustva njegove političke opcije u ključnim procesima unutar parlamenta. Tibi je naglasio da će Zajednička lista imati svoje predstavnike u svim parlamentarnim odborima, što je posebno važno jer odbori često određuju stvarni tok zakonodavnog rada i političkih odluka u Izraelu.
Podsjetimo, Tibi je lider stranke Ta’al, koja djeluje unutar šireg saveza Zajednička lista. Ovaj savez okuplja više političkih aktera koji predstavljaju palestinske građane Izraela, zajednicu koja je brojčano značajna, ali se godinama suočava s političkom marginalizacijom, ekonomskim nejednakostima i institucionalnom diskriminacijom. Zbog toga se svaki izborni uspjeh ovih stranaka često posmatra ne samo kao rezultatski uspjeh, već i kao test političke zrelosti i sposobnosti da se izvan retoričkog okvira ostvari konkretan utjecaj.
Na posljednjim izborima, održanim prošlog mjeseca, stranke koje predstavljaju palestinske građane Izraela ostvarile su historijski značajan rezultat. Zajednička lista i Ujedinjena arapska lista, poznata kao Ra’am, zajedno su osvojile 19 od ukupno 120 mjesta u Knessetu. Taj rezultat je povećao njihovu političku težinu i otvorio prostor za snažnije djelovanje unutar parlamenta, ali i u pregovorima oko formiranja većine i nove vlade.
Ovaj blok dao je podršku Gadiju Eisenkotu nakon što mu je predsjednik Izraela Isaac Herzog povjerio mandat za sastavljanje nove vlade. Takav potez pokazuje da arapske stranke nisu više samo pasivni posmatrači izraelskog političkog procesa, nego faktori koji mogu utjecati na ravnotežu snaga i na mogućnost formiranja koalicija. Iako je političko partnerstvo s njima i dalje osjetljivo pitanje u izraelskoj politici, njihov rastući parlamentarni značaj više se ne može ignorisati.

Tibi i drugi lideri palestinskih stranaka u Izraelu sve više naglašavaju da povećana zastupljenost treba biti iskorištena za borbu protiv problema koji pogađaju njihovu zajednicu. Među tim problemima su diskriminacija u institucijama, nejednak pristup javnim uslugama, sigurnosne represije, neravnomjeran razvoj infrastrukture i politička stigmatizacija arapskih građana. U parlamentu, kažu oni, nije dovoljno samo imati mandate; potrebno je pretvoriti ih u mehanizam pritiska, pregovaranja i zaštite osnovnih prava.
Posebnu pažnju javnosti privukao je i Tibijev poziv na pokretanje krivične istrage protiv Netanyahua i njegovih saradnika. On ih je optužio za ponašanje “u mafijaškom stilu” nakon medijskog istraživanja koje je sugerisalo mogući pokušaj miješanja u parlamentarne izbore. Takve optužbe dodatno produbljuju političke podjele u zemlji, gdje izborni proces često postaje predmet međusobnih optuživanja, pravnih sporova i medijskih kampanja.
Prema navodima izraelske televizije Channel 12, šef Netanyahuovog kabineta Ido Norden kontaktirao je ured policijskog komesara prije izbora za Knesset, tvrdeći da su trojica aktivista stranke Ra’am na jugu Izraela posjedovala velike količine novca i vaučera namijenjenih utjecaju na birače. Policija se, prema istom izvještaju, oslonila na informacije obavještajnog izvora, bivšeg zaposlenika u uredu premijera, nakon čega su aktivisti uhapšeni poslije pretresa njihovih domova. Međutim, u izvještaju se navodi da za takve pretresne radnje i hapšenja nisu postojali valjani nalozi, što otvara ozbiljna pitanja o zakonitosti postupka i mogućem političkom pritisku.
Tibi je na društvenoj mreži X poručio da “niko nije iznad zakona, pa ni Netanyahu”, čime je nastojao jasno naglasiti da politička moć ne može biti izgovor za izbjegavanje pravne odgovornosti. Njegova poruka odražava širu frustraciju među palestinskim građanima Izraela, koji često smatraju da se prema njihovim političkim predstavnicima primjenjuju stroži kriteriji nego prema dominantnim političkim akterima u zemlji.
Ahmad Tibi nije novo ime u izraelskoj politici. U Knesset je prvi put izabran 1999. godine, a funkciju zamjenika predsjednika parlamenta već je obavljao u periodu od 2006. do 2022. godine. Njegov kontinuitet u politici svjedoči o dugoročnom prisustvu palestinskih predstavnika u izraelskom parlamentarnom životu, ali i o stalnoj borbi da se njihov glas čuje u instituciji koja je često bila zatvorena prema njihovim zahtjevima.
Ni Tibi nije jedini arapski političar koji je obavljao ovu visoku funkciju. Ranije su zamjenici predsjednika Knesseta bili i Mansour Abbas, lider stranke Ra’am, koji je tu ulogu obavljao od 2020. do 2022. godine, zatim Mohammad Barakeh, bivši lider stranke Hadash, imenovan 2003. godine, kao i Abdulmalik Dehamshe i Nawaf Massalha, prvi musliman izabran u Knesset još 1988. godine. Ova imena pokazuju da, iako su arapski političari često bili na marginama izraelskog političkog sistema, njihovo prisustvo u važnim parlamentarnim funkcijama ipak ima dugu tradiciju i rastući značaj.
U širem političkom smislu, Tibijev izbor predstavlja više od protokolarnog imenovanja. To je podsjetnik da se politička mapa Izraela mijenja, da se arapske stranke sve teže mogu zaobići i da se pitanje ravnopravnosti palestinskih građana Izraela sve glasnije nameće kao centralna tema. Kako bude napredovala borba oko formiranja vlada, parlamentarne većine i raspodjele moći, upravo će prisustvo političara poput Tibija biti važno za oblikovanje budućih odnosa između većinskog političkog establišmenta i arapske manjine u zemlji.












