Iran i Sjedinjene Države na ivici nove eskalacije: napad na Bahrein, demanti Washingtona i rastuće tenzije u Zaljevu
Napetosti između Irana i Sjedinjenih Američkih Država ponovo su eskalirale nakon što je Teheran rano jutros saopćio da je izveo napad na američki vojni objekt u Bahreinu, tvrdeći da je riječ o odmazdi za prethodni američki udar na iransku teritoriju. Ovaj događaj, prema navodima iranskih zvaničnika, predstavlja poruku da Teheran neće ostati pasivan pred napadima na svoje interese. Ipak, američka strana tvrdi da je iranski pokušaj napada bio neuspješan i da američke snage nisu pretrpjele štetu.
Prema saopćenju Američkog centralnog zapovjedništva (CENTCOM), američka vojska je presrela i oborila dva iranska drona koji su bili usmjereni prema Bahreinu. U incidentu, kako je naglašeno, nije bilo povrijeđenih niti materijalne štete. Time je Washington odbacio tvrdnje koje su objavili iranski mediji i zvaničnici, insistirajući da napad nije pogodio američki radarski sistem, kako je to prvobitno predstavljeno iz Teherana. Ovakve kontradiktorne verzije događaja dodatno pojačavaju neizvjesnost i otežavaju procjenu stvarnog dometa incidenta.
Iranska revolucionarna garda (IRGC) tvrdila je da su njene zračne i svemirske snage, kao odgovor na “neprijateljsku zračnu agresiju” na komunikacijski toranj u Siriku, gađale i uništile radar za rano upozoravanje američke vojske u Bahreinu. Ovu tvrdnju prenijela je poluslužbena novinska agencija Tasnim, a iranska strana je napad opisala kao “ozbiljno upozorenje” upućeno Vašingtonu. Međutim, CENTCOM je vrlo brzo reagirao i otvoreno osporio takve navode, navodeći da iranske rakete ili dronovi nisu ostvarili nikakav operativni učinak.
Na društvenoj mreži X, američko zapovjedništvo objavilo je da je riječ o dvama jednosmjernim napadnim dronovima koji su lansirani prema Bahreinu, ali su oba oborena prije nego što su stigla do cilja. Objavu je CENTCOM dodatno upotrijebio da demantira iransku verziju, poručivši da nema potvrde o napadu na bilo kakav američki radar niti o oštećenju infrastrukture. Ova razmjena saopćenja pokazuje koliko su informacije iz regiona postale dio šire propagandne i psihološke borbe između dvije suprotstavljene strane.
Ovaj incident se događa u trenutku kada je situacija u Hormuškom moreuzu izuzetno osjetljiva, a pomorski saobraćaj u tom području sve češće izložen prijetnjama, ometanjima i povremenim napadima. Iran je posljednjih mjeseci, umjesto direktnog gađanja američkih baza u zaljevskim državama, uglavnom pojačavao pritisak kroz aktivnosti koje pogađaju pomorski promet i sigurnost prolaza kroz jedan od najvažnijih svjetskih energetskih pravaca. Taj uski morski pojas od presudne je važnosti za globalne isporuke nafte i gasa, pa svako narušavanje sigurnosti izaziva zabrinutost daleko izvan Bliskog istoka.
Važno je naglasiti da je ovo prvi pokušaj napada na američki vojni objekt u nekoj od zaljevskih država nakon više od dva mjeseca, što ukazuje na moguću promjenu taktike ili barem povratak direktnijim porukama iz Teherana. Dok su prethodne sedmice bile obilježene napadima i pritiscima u pomorskoj zoni, ovaj razvoj događaja otvara pitanje da li iransko rukovodstvo testira nove granice američkog odgovora ili pokušava pokazati da i dalje ima kapacitet za udare izvan svojih granica.
Napetost dodatno pojačava i politički kontekst u Washingtonu. Dan ranije, američki predsjednik Donald Tramp poručio je da Sjedinjenim Državama više nije potreban sporazum s Iranom, nagovijestivši da su pregovori izgubili smisao u sadašnjim okolnostima. Na svojoj mreži Truth Social napisao je da “ta su vremena odavno prošla”, dodajući da Washington ima “njihov novac” i “njihov moreuz”, čime je aludirao na ekonomsku i stratešku polugu koju SAD smatraju da posjeduju. Takva retorika, posebno u trenutku pojačanih vojnih tenzija, dodatno smanjuje prostor za diplomatsko smirivanje situacije.
Tramp je istovremeno naložio svom potpredsjedniku Džej Di Vensu, koji je bio zadužen za kontakte s Teheranom, da svoju pažnju usmjeri na druga pitanja, uključujući borbu protiv korupcije i kriminala u saveznim državama i gradovima pod upravom demokrata. Time je, makar simbolično, poslana poruka da Bijela kuća trenutno ne vidi pregovarački proces kao prioritet. Za iransku stranu, takav potez može značiti da se SAD sve više oslanjaju na pritisak, a sve manje na diplomatsko posredovanje.
S druge strane, iranski predsjednik Masud Pezeškijan pokušava predstaviti mogućnost za izlaz iz sukoba, iako ne po svaku cijenu. On je izjavio da je vrhovni vođa Modžtaba Hamnei naložio vladi da okonča stanje “ni rata ni mira”, čime je sugerirao da Teheran ne želi dugotrajno održavanje nestabilnosti. Pezeškijan je poručio da Islamska Republika može pregovarati i završiti sukob bez gubitka dostojanstva, naglašavajući da je za Iran važno da ne djeluje kao strana koja popušta pod pritiskom. Takve izjave pokazuju da se unutar iranskog političkog vrha istovremeno vodi borba između potrebe za deeskalacijom i želje da se očuva čvrsta pregovaračka pozicija.
Ekonomski pritisak na Iran dodatno komplikuje situaciju. Američke sankcije, pomorski nadzor i otežan transport robe već mjesecima stvaraju ozbiljne probleme iranskoj privredi. U takvom ambijentu, svaki novi incident u Zaljevu ima potencijal da produbi nesigurnost na tržištima energije i utiče na cijene nafte. Iako transport crnog zlata kroz Hormuški moreuz nije potpuno zaustavljen, rast broja incidenata pokazuje da je riječ o jednom od najrizičnijih područja za globalnu trgovinu.
Podaci koje je danas objavio Lloyd’s List dodatno potvrđuju razmjere problema: samo tokom oktobra zabilježeno je 37 napada na plovila, što je najveći mjesečni broj od početka sukoba, dok je u novembru potvrđeno još najmanje 14 incidenata. Takva statistika ne govori samo o učestalosti napada, nego i o rastu nesigurnosti za brodarske kompanije, osiguravatelje i države koje zavise od stabilnih energenata. Međunarodna agencija za energiju (IEA) saopćila je da tržište nafte pokazuje prve znakove ponovne ravnoteže, uz napomenu da globalna ponuda prvi put od početka rata s Iranom premašuje potražnju, ali to ne znači da je rizik nestao.
Upozorenja iz Teherana, međutim, idu i dalje. Iranske vlasti poručuju da bi svaka nova eskalacija mogla dovesti do značajnog proširenja napada, uključujući moguće ciljeve izvan Bliskog istoka. Prema tim porukama, potencijalne mete mogli bi postati i američki interesi u Evropi, što dodatno zabrinjava zapadne prijestolnice. Upravo zbog toga, incident u Bahreinu nije samo još jedan izolovani vojni događaj, nego signal da se krhka sigurnosna ravnoteža u regionu može vrlo brzo raspasti. U takvom okruženju, svaka greška u procjeni ili pogrešno tumačenje poteza druge strane moglo bi imati posljedice daleko šire od Zaljeva.
Situacija ostaje otvorena, napeta i nepredvidiva. Dok Washington insistira da je odbio iranski napad bez posljedica, Teheran pokušava prikazati svoje djelovanje kao odmazdu i političku poruku. Između ta dva narativa nalazi se širok prostor za daljnje zaoštravanje, ali i za eventualne diplomatske pokušaje da se spriječi širi sukob. Za sada, međutim, jedino je sigurno da su Hormuški moreuz, Bahrein i širi Persijski zaljev ponovo postali tačke visokog rizika na geopolitičkoj karti svijeta.
