Prava supruga se prepoznaje u teškim vremenima ❤️
Već dvije sedmice svakog jutra, prije odlaska na posao, otvaram novčanik i u njemu pronalazim dodatnih 500 egipatskih funti. Nisam znao odakle dolaze, a bio sam siguran da navečer odlazim na spavanje s praznim novčanikom, u kojem ostane samo nešto sitniša.
U početku sam mislio da sam nešto zaboravio, da sam pogrešno prebrojao novac ili da sam ga možda ostavio u nekom skrivenom džepu.
Ali kada se to ponovilo tri puta u roku od dvije sedmice, počeo sam se pitati događa li se nešto neobično dok spavam.
Naime, prolazio sam kroz izuzetno tešku finansijsku krizu na poslu, ali sam to skrivao od cijele porodice kako se niko ne bi brinuo.
Po prirodi sam čovjek koji mnogo toga prešuti i ne voli se žaliti. Kada mi život postane težak, vratim se kući, smijem se i šalim sa suprugom i djecom kao da je sve u najboljem redu, a svoje brige zaključam duboko u sebi.
Sinoć sam odlučio pretvarati se da spavam, zatvoriti oči i vidjeti šta se događa u sobi nakon ponoći.
Bilo je tri sata ujutro. U cijeloj kući vladao je potpuni mir.
Osjetio sam kako moja supruga polako ustaje iz kreveta, na vrhovima prstiju, pazeći da me ne probudi.
U mraku sam malo otvorio jedno oko i vidio kako prilazi toaletnom stoliću. Otvorila je malu kutijicu od pliša koju sam joj poklonio na dan našeg vjenčanja. U njoj su bile dvije zlatne narukvice koje je mnogo voljela i skidala ih je samo u posebnim prilikama.
Pogledao sam bolje i primijetio da u kutijici više nema narukvica. Umjesto njih, unutra je bila složena hrpica novčanica.
Uzela je 500 funti, prišla noćnom ormariću pored mene, tiho otvorila moj novčanik i stavila novčanicu unutra. Zatim ga je zatvorila baš onako kako je zatekla.
Prije nego što se vratila u krevet, zastala je iznad moje glave, nekoliko sekundi mi nježno milovala kosu i tiho prošaptala:
„Allahu moj, olakšaj mom voljenom njegove brige, učini da ne mora ovisiti ni o kome osim o Tebi i upiši moju žrtvu i brigu za njega u naša dobra djela.“
U tom trenutku više nisam mogao glumiti da spavam.
Pružio sam ruku i uhvatio je za dlan prije nego što se okrenula prema krevetu.
Trznula se od iznenađenja i tiho uzdahnula.
„Otkad si budan?“, upitala me zbunjeno.
Uspravio sam se na krevetu, upalio malu lampu i pogledao u njene oči koje su se napunile suzama od stida, kao da je uhvaćena u krađi, a ne u tome da mi nešto daje.
Glas mi je drhtao dok sam je pitao:
„Gdje ti je druga zlatna narukvica, draga moja? I kako si znala da sam u nevolji i da nemam novca?“
Spustila je pogled i tihim, drhtavim glasom odgovorila:
„Poznajem tvoje lice bolje nego svoje. Vidim kako se vraćaš s posla i zamišljeno gledaš u plafon dok piješ čaj. Primijetila sam da više ne kupuješ voće koje voliš i da govoriš kako si sit. Čula sam te i kako u sobi tiho izgovaraš istigfar, glasom čovjeka kojem je teško. Znala sam da ti je teret postao pretežak, ali da te je stid da mi to kažeš.
Da sam ti jednostavno dala novac od zlata, tvoj ponos ti ne bi dozvolio da ga prihvatiš. Osjećao bi se nemoćno preda mnom. Zato sam odlučila da ga prodam u tišini i stavim ti novac u novčanik, kao da ti je stigla nafaka od Allaha, sve dok tvoja kriza ne prođe. Nisam željela da se zbog toga osjećaš manje vrijednim niti da moraš izgovoriti ijednu riječ zahvalnosti.“
Tako mi Allaha, sjedio sam pred njom, a nisam mogao pronaći nijednu riječ kojom bih joj zahvalio za ono što je učinila.
Postoje žene koje, kada im se muž nađe u teškoćama, promijene ponašanje, žale se na svoju sudbinu i prebacuju mu što nije sposoban osigurati više.
A postoje i žene koje prodaju svoje zlato u tišini, pa krišom stave novac u muževljev novčanik, skrivajući svoje dobro djelo kao da čine nešto zabranjeno, samo da ne povrijede ponos čovjeka s čijim imenom žive.
Privukao sam je sebi, zagrlio je i poljubio u čelo.
Rekao sam joj:
„Kada mi Allah olakša ovu krizu, vratit ću ti zlato višestruko. Ali ovo tvoje dobro djelo ostat će mi dug koji ću nositi do posljednjeg dana svog života.“
Dragi ljudi, prava supruga ne prepoznaje se u vremenima blagostanja, izlazaka i poklona. Prava supruga pokazuje se onda kada život udari njenog muža, kada stane iza njega u tišini, pruži mu oslonac i ne dozvoli da iko, pa čak ni on sam, osjeti koliko je ranjiv.
Domovi se čuvaju dostojanstvom, ljubavlju i nesebičnim davanjem.
Jedna od najvećih blagodati nakon imana jeste supruga koja, kada vidi da ti je džep prazan, ispuni ga svojom žrtvom, a pritom se ponaša kao da ništa nije učinila.
Molim Allaha da podari bereket svakoj čestitoj supruzi koja je svome mužu bila zaštita i oslonac u teškim vremenima, a svakom vrijednom i napaćenom čovjeku podari suprugu koja će znati cijeniti njegov trud i sačuvati njegovo dostojanstvo.
„One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća.“ (El-Bekara, 187.)
Imad Elmisri
