Pokret poznat kao Sivi vukovi opisan je kao neofašistički, antikomunistički, protugrčki, protualevijski, protukurdski, protuarmenski, homofobni, antisemitski i antikršćanski. Ima vrlo bliske odnose sa Strankom nacionalne akcije (MHP), djelujući kao njen paravojni ogranak. U osnovi, ovaj pokret je ukorijenjen u principima panturkizma, a njegovi glavni ideolozi bili su Ziya Gökalp i Nihal Atsiz u prvoj polovici 20. stoljeća.
Za vrijeme prve republike, Mustafa Kemal Atatürk osnovao je “Turska ognjišta”, lanac društava čiji je cilj bio promovirati turski nacionalni ideal i panturkizam. Nakon Atatürkove smrti 1938. godine, članovi “turskih ognjišta” počeli su kritizirati tadašnju politiku za dekadenciju panturkizma. Vlada je smatrala ove kritike opasnima i zahtijevala raspuštanje “turskih ognjišta” te suđenje njihovim članovima, među kojima je bio i Alparslan Türkeş. Dana 3. maja 1944. godine, u Ankari su se okupile tisuće ljudi u znak protesta protiv optužnica podignutih protiv članova “turskih ognjišta”.
Sivi vukovi su službeno formirani 1968. godine pod vodstvom pukovnika Alparslana Türkeşa, iz već postojećeg omladinskog krajnje desničarskog pokreta. Türkeş je 9. februara 1969. godine osnovao političku stranku MHP, dok su Sivi vukovi nastavili djelovati, posebno u dijaspori, uključujući Njemačku, Austriju, Nizozemsku i Francusku. Pokret Sivih vukova je obilježio talas nasilja tijekom 1970-ih godina, što je rezultiralo sa preko 5.000 smrtnih slučajeva različite političke prirode u Turskoj.
Vođa organizacije desetljećima je bio Abdullah Çatlı, koji je poginuo 1996. godine u prometnoj nesreći zajedno sa Hüseyinom Kocadağom, zamjenikom šefa istanbulske policije. Nakon državnog udara 1980. godine, general Kenan Evren je osudio na zatvor nekoliko desetina pripadnika Sivih vukova zbog nasilja počinjenog tijekom prethodnog desetljeća.
Pokret je nastao kao odgovor na političku nestabilnost i rastuće tenzije u Turskoj. Osnivači su vjerovali da je jedini način za očuvanje turskog identiteta i interesa kroz radikalne mjere i nasilne metode. Ovaj pristup je rezultirao brojnim sukobima i nasiljem, koje je ostavilo trajne posljedice na tursko društvo. Unatoč tome, Sivi vukovi su nastavili djelovati i proširili svoj utjecaj izvan granica Turske, nastavljajući promicati svoju ideologiju među turskom dijasporom u Europi.
U kasnijim godinama, unatoč promjenama u političkom krajoliku, Sivi vukovi su ostali prisutni i aktivni. Njihova povezanost sa Strankom nacionalne akcije (MHP) omogućila im je da zadrže određeni politički utjecaj i da nastave svoju borbu za panturkističke ciljeve. Danas, Sivi vukovi su i dalje kontroverzna organizacija, često kritizirana zbog svojih ekstremističkih stavova i nasilnih metoda.
