Kada su na adresu Zmaja od Bosne 13, centralu Naroda i pravde, stigli prvi stvarni brojevi vezani za rezultate prije koji dan održanih izbora, od nekadašnjeg pobjedničkog optimizma Elmedina Konakovića ostalo je tek vidno suzdržano lice i ocjena da su rezultati “solidni, iako ne onakvi kakve su priželjkivali”.
Stranka koja je na krilima tobožnjeg stalnog rasta i bespoštedne kritike političkih rivala gradila auru nezaustavljive snage, na ovim se izborima suočila s bolnim političkim prizemljenjem. NiP je ostao parlamentaran, ali sa značajno tanjim biračkim rezervoarom i ranama koje će se unutar stranke još dugo previjati.
Najteži udarac stigao je tamo gdje najviše boli, a to je Kanton Sarajevo, kolijevka i neprikosnovena utvrda NiP-a iz koje je cijeli ovaj politički pokret i krenuo. Građani glavnog grada očito su odlučili ispostaviti račun. U odnosu na izbore 2022. godine, kada su suvereno osvojili 39.146 glasova, kandidati NiP-a za Skupštinu KS pali su na 23.659 glasova. Gubitak od preko 16.000 glasova i pad za 4,31 procentna poena odnio im je dva mandata, spuštajući ih na pet zastupnika.
U ranijem mandatu su imali sedam. Priznao je to teška srca i sam Konaković konstatacijom da su birači imali zamjerke na rad Trojke, ali da je njegov NiP za to platio najvišu cijenu.
Lider NiP-a zapravo bi trebao uputiti duboku i iskrenu zahvalnost biračima iz Tuzlanskog kantona, a naročito onima u Srebreniku. Upravo je ta regija poslužila kao pojas za spašavanje koji je spriječio potpuni potop njegove stranke. U Tuzlanskom kantonu NiP je zabilježio rast od 1,47 procentnih poena i osvojio tri mandata, jedan više nego na prošlim izborima, što uz tek simboličan plus od dvije stotine glasova u Goraždu predstavlja jedinu pravu svijetlu tačku njihove kampanje.
Prava je politička ironija da stranka, koja je rođena iz sarajevskog bunta “fine muslimanske raje” i napuštanjem SDA, danas svoje najjače uporište mora tražiti na sjeveroistoku Bosne, piše Stav.ba.
Pogled na ostatak izborne karte otkriva razmjere erozije. Za Državni parlament NiP je sa 79.555 glasova pao na 54.630, izgubivši jedan mandat, i to uprkos činjenici da su nastupili u koaliciji sa Socijaldemokratama, koji su na prethodnim izborima sami donosili oko 10.000 glasova. U Federalnom parlamentu ostali su na istih sedam mandata samo zahvaljujući raspodjeli, iako su u apsolutnim brojkama izgubili gotovo 20.000 birača, tj. imaju pad sa 67.191 na 48.850.
Na kantonalnim nivoima minus je bio nemilosrdan. Ukupno šest mandata manje u zbiru svih deset kantona. U Zeničko-dobojskom kantonu prepolovljeni su i svedeni na jednog zastupnika, u Krajini i Srednjoj Bosni također su spali na po jedno ime, dok su u Hercegovačko-neretvanskom kantonu potpuno pometeni sa scene.
Ipak, od svih poraznih statistika, uvjerljivo najintrigantniji trenutak večeri desio se pred novinarskim mikrofonima. Upitan o mogućnosti formiranja vlasti sa Strankom demokratske akcije, Konaković je bez imalo oklijevanja odškrinuo vrata koaliciji, hladno poručivši kako je “na SDA to da odluči” i dodavši jednostavno: “Neka oni poslože.”
Onima s imalo dužim pamćenjem ta je rečenica zazvučala gotovo nadrealno. Sjetimo se, ne tako davno, Konaković je svaku primisao o koaliranju s Izetbegovićevom SDA odbacivao s gađenjem, tretirajući to kao nepremostivu crvenu liniju. Čitavu je predizbornu kampanju, baš kao i ranijih godina, velikim dijelom temeljio na ispaljivanju teških verbalnih projektila prema svojoj bivšoj stranci, optužujući je za sve anomalije u društvu i predstavljajući se kao njen beskompromisni antipod.
Oglas
No, magija izborne noći čini čuda. Čim su prebrojani glasovi pokazali da NiP više ne diktira tempo, sve čvrste zakletve i teške optužbe preko noći su pale u vodu. Umjesto principijelnog “nikada s njima”, javnost je dobila pragmatično svaljivanje odgovornosti na SDA. Pokazalo se, po ko zna koji put, da se rovovi u bh. politici ekspresno zatrpavaju onog trenutka kada zatreba osigurati opstanak u vlasti.
Izvor: Stav.ba
