Mustafa Softić, poznatiji kao hadžija Musto iz Turkovića kod Fojnice, bio je poznata ličnost u svojoj zajednici. Još prije pedeset godina, tačnije 1973. godine, otišao je na hadž, što je za to vrijeme bilo izuzetno značajno. Rođen 1915. godine, iako na njegovom nišanu piše da je rođen 1914. godine, što je vjerojatno tačnije zbog kasnijeg upisivanja djece u matične knjige, hadžija Musto je cijeli svoj život posvetio vjeri i tradiciji.
Njegov sin, Adem Softić, danas živi u Turkovićima. Adem, koji također nosi titulu hadžije, ima 82 godine, ali njegovo zdravlje i pamćenje su kao u mladosti. Kako prenosi Mahalla.ba, Adem često prolazi kroz stare fotografije razasute po stolu, objašnjavajući koja je fotografija iz kojeg perioda i ko se sve nalazi na njima.
Hadžija Mustafa je jedno vrijeme radio u tadašnjem šumarstvu, ali vrlo kratko. Većinu svog života proveo je čuvajući ovce na Prokoškom jezeru, gdje je obično imao između 300 i 400 ovaca u stadu. Njegov sin Adem s ponosom ističe očevo predano bavljenje stočarstvom i ljubav prema prirodi.
Mustafa Softić se oženio Fatimom Ramić, kćerkom Alije iz Čemernice. U braku su dobili četvero djece: hadži Saliha, hadži Adema, Rasemu udatu Pidro i Fatu udatu Huseinbašić. Hadžija Musto je bio poznat po svom islamskom ponašanju, a odlazak na hadž 1973. godine bio je kruna njegovog duhovnog života. Kako bi mogao otići na hadž, prodao je vola teškog 800 kilograma i dodao još nešto novca.
Nakon povratka s hadža, hadžija Musto je nastavio sa svojim svakodnevnim vjerskim praksama. Svako jutro na Prokoškom jezeru učio je ezan i salavate, čiji se zvuk odjekivao kroz planinu Vranicu. Ova praksa nije bila dobrodošla kod svih. Jednom prilikom, kada su na jezero došle neke komunističke vlasti, naredili su mu da prestane učiti ezan ujutro kako ih ne bi budio. Naravno, hadžija Musto ih nije poslušao i nastavio je s učenjem ezana svako jutro, unatoč prijetnjama.
Hadžija Mustafa Softić preminuo je ratne 1995. godine u 81. godini života. Njegov život je bio ispunjen predanošću vjeri, tradiciji i zajednici, ostavljajući dubok trag na svoje potomke i cijelu zajednicu. Sin Adem Softić, sjećajući se svog oca, ponosno ističe njegovu predanost i ljubav prema vjeri, koja je i danas uzor mnogima u njihovom kraju.
