Dramatična retorika Milorada Dodika: Strah i manipulacija u političkoj areni
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, ponovo je privukao pažnju javnosti svojim karakterističnim stilom nastupa. U nedavnom obraćanju poslanicima Narodne skupštine RS, izgovorio je rečenicu koja je brzo postala viralna: “Možete pokušati da me ubijete prilikom hapšenja.” Ova izjava nije samo dramatična, već i simbolična u kontekstu trenutne političke situacije u Bosni i Hercegovini, gdje se Dodik suočava s pravnim izazovima i pritiscima domaćih i međunarodnih institucija. Njegov vokabular često odražava osjećaj ugroženosti, a ovakve izjave imaju za cilj mobilizaciju simpatija prema njegovoj političkoj figuri.
Dodikova retorika, koja se može opisati kao teatralna i bombastična, često služi kao sredstvo za stvaranje straha među građanima. U ovom smislu, njegove izjave nisu samo puste riječi, već su dio šire strategije koja se temelji na mobilizaciji emocija. U političkom jeziku, on se pozicionira kao mučenik, kao neko ko je pod prijetnjom, a time pokušava pridobiti podršku javnosti. Ova strategija može se shvatiti kao način da se skrene pažnja s vlastitih grešaka i propusta. Na primjer, dok se suočava s ozbiljnim pravnim posljedicama zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika, Dodik koristi ovu dramatičnu retoriku kako bi se predstavio kao žrtva, što može izazvati osjećaj solidarnosti među svojim pristalicama.
Međutim, dok Dodik nastoji izazvati osjećaj straha među svojim sugrađanima, mnogi u BiH, kao i međunarodna zajednica, vide ga kao političara koji se očajnički bori protiv odgovornosti. Njegova izjava o mogućim sukobima i nasilju, kao i sadašnja projekcija o vlastitoj ‘likvidaciji’, samo pojačavaju dojam da je on svjestan gubitka kontrole nad situacijom. Institucije BiH, uz podršku međunarodnih partnera, više ne tolerišu otvoreno kršenje zakona, a floskule o “dejtonskoj nadležnosti” ne prolaze kao nekada. U tom kontekstu, Dodikova taktika zastrašivanja djeluje sve manje uvjerljivo, a umjesto toga stvara prostor za jačanje institucionalnih kapaciteta koji bi mogli dovesti do njegovog političkog sloma.
U svojoj borbi za opstanak na političkoj sceni, Dodik se sve više oslanja na emocije kao što su ljutnja i strah. Ova taktika, koja se može smatrati iscrpljenom, pokazuje da Dodik više ne može ponuditi suštinske argumente ili rješenja za probleme s kojima se društvo suočava. Umjesto toga, on se okreće drami i emocionalnoj manipulaciji, što može imati kratkoročne uspjehe, ali dugoročno ne donosi stabilnost ni sigurnost Republici Srpskoj. Primjerice, kako se suočava s rastućim nezadovoljstvom građana zbog ekonomske krize, umjesto konkretnih mjera, on poseže za retorikom koja izaziva podjele i strah među ljudima.
Dodikova percepcija pravde i njegov strah od hapšenja govore više o njegovoj vlastitoj situaciji nego o stvarnim namjerama države. U demokratskim društvima, hapšenja se ne koriste za egzekucije, već predstavljaju suočavanje s odgovornošću. Ova realnost je, čini se, strana Dodiku, koji se osjećajući iznad zakona, suočava s ozbiljnim izazovima. Građani Republike Srpske sve više odbacuju politiku straha i manipulacije koju im on nudi, postavljajući pitanje – ko će nas zaštititi od te ‘odbrane’ koju on proklamuje? U tom smislu, društveni pokreti i građanske inicijative dobijaju na značaju kao alternativne snage koje se suprotstavljaju Dodikovoj dominaciji i nastoje uspostaviti novi narativ o odgovornosti i pravdi.
U ovoj kompleksnoj političkoj situaciji, važno je napomenuti da se iza Dodikove retorike kriju ozbiljne promjene koje se dešavaju u Bosni i Hercegovini. Jačanje institucija i pravne države, uz podršku međunarodnih organizacija, donosi nadu građanima za bolju budućnost bez stalnih političkih kriza. U tom smislu, Dodikova retorika može se interpretirati kao očajnički pokušaj očuvanja vlasti, ali istovremeno i kao indikacija njegovog straha od gubitka kontrole nad situacijom. Politička scena se mijenja, a Dodik će morati pronaći nove načine da se prilagodi ovom novom okruženju, ukoliko želi ostati relevantan. Bez obzira na to koliko njegovi pokušaji manipulacije bili uvjerljivi, istina je da je društvo u BiH sve više spremno na promjene, a to je ono što bi moglo značiti kraj njegove dominacije.
