Trideset godina nakon Dejtona: Uloga međunarodne zajednice i potreba za reformama
Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina (BiH) se suočava sa brojnim izazovima koji proizlaze iz političkih struktura uspostavljenih tokom rata. Ovaj sporazum, koji je okončao krvavi sukob, donio je mir, ali je ostavio i naslijeđe koje je, kako ističe američki profesor međunarodnih odnosa, Daniel Serwer, dovelo do stagnacije i političkih kriza. U svom radu, Serwer naglašava da je najveći uspjeh Dejtona bio završetak rata, dok su njegove slabosti doprinijele trenutnim političkim zastoju i osipanju državnih institucija. Kao jedan od učesnika pregovora u Dejtonu, Serwer vjeruje da je sada vrijeme za ozbiljne, ali umjerene ustavne reforme, uz jaču ulogu međunarodne zajednice kako bi se osiguralo trajno mirno rješenje u zemlji.
Jedan od ključnih problema koje Serwer ističe je to da je Dejton “zaključao” ratne strukture na vlasti. Ova situacija je omogućila da politički akteri koji su dominirali tokom rata ostanu na vlasti i u mirnodopskim vremenima, što je stvorilo ambijent u kojem se napredak čini gotovo nemogućim. Takav model vlasti rezultira slabljenjem institucija, koje ostaju ranjive na različite pritiske i manipulacije. Kao posljedica, BiH se suočava sa stalnim političkim krizama koje ometaju razvoj i reforme neophodne za pristupanje Evropskoj uniji.
U tom kontekstu, važno je spomenuti i kako su se strukture vlasti u BiH prilagodile, često izbegavajući odgovornost i transparentnost. Na primjer, mnogi politički lideri koriste etničku retoriku kako bi održali svoju moć, često zanemarujući stvarne potrebe građana. Ova praksa je dodatno otežala bilo kakvu vrstu dijaloga između političkih stranaka, a time i postizanje konsenzusa za neophodne reforme.
Uloga međunarodnih snaga i potreba za jačanjem sigurnosti
Prisjećajući se ključne uloge NATO snaga (SFOR) koje su osigurale mir nakon rata, Serwer smatra da je prelazak odgovornosti na EUFOR 2004. godine bio loša odluka. Danas, prema njegovim riječima, EUFOR djeluje gotovo nebitno zbog nedovoljnog broja vojnika raspoređenih širom BiH. Ova situacija dovela je do toga da lokalne vlasti često nisu u stanju da garantiraju sigurnost, što ponovno otvara prostor za etničke tenzije. Serwerov prijedlog je jasan: sve međunarodne snage trebaju biti koncentrisane u Brčkom, što bi moglo spriječiti svaku mogućnost secesije Republike Srpske.
Ova strategija bi, prema njegovim riječima, osnažila sigurnosnu situaciju i omogućila jaču kontrolu nad potencijalnim destabilizirajućim faktorima. Naime, Brčko Distrikt je specifična teritorijalna jedinica koja bi mogla poslužiti kao model za suživot i etničku toleranciju, ukoliko bi se obezbijedila bolja kontrola i prisustvo međunarodnih snaga. Očigledno je da je međunarodna zajednica ključni faktor u održavanju mira i stabilnosti u BiH, ali se čini da je njihovo angažovanje sve manje efikasno.
April 2006: Prelomni trenutak za BiH
U analizi trenutnog stanja, Serwer ukazuje na propast tzv. Aprilskog paketa ustavnih reformi iz 2006. godine, koja je označila prekretnicu. Tada je međunarodni pritisak počeo slabiti, dok je etnonacionalizam ponovo ojačao na svim stranama.
Ova promjena rezultirala je situacijom u kojoj su entiteti postali previše moćni, dok je država ostala preslaba da provodi nužne reforme koje bi omogućile put ka EU. Ova situacija dodatno komplicira integracijski proces, koji je već opterećen unutrašnjim otporima, posebno iz Republike Srpske.
Važno je napomenuti da je slabljenje međunarodne podrške dovelo do jačanja nacionalističkih pokreta, koji su često iskorištavali političku nesigurnost kako bi promovirali vlastite agende. Ova dinamika dodatno komplicira situaciju, jer se čini da su reforme potrebne za pristupanje EU na “dugom štapu”, a entiteti koriste put ka EU kao sredstvo za postizanje vlastitih ciljeva.
NATO integracije i unutrašnji otpori
Govoreći o NATO integracijama, Serwer naglašava da su ambicije BiH realno ograničene unutrašnjim političkim otporom. “Oni koji su mislili da Republika Srpska želi članstvo u NATO-u bili su na pogrešnom putu,” dodaje on.
Ovaj otpor dodatno otežava mogućnosti BiH da postane članica NATO-a i integrira se u zapadne strukture, što bi bilo ključno za njen sigurnosni okvir i stabilnost. U tom kontekstu, Serwer poziva na potrebu jačanja međunarodnih snaga i uvođenja jasnih sankcija za sve one koji se protive integracijskim procesima.
Uprkos izazovima s kojima se BiH suočava, postoji i potencijal za napredak. U posljednje vrijeme, neki politički lideri su počeli prepoznavati važnost saradnje i dijaloga kako bi se nadvladali postojeći problemi. Ove inicijative, iako mali koraci, mogu predstavljati temelj za buduće reforme i jačanje institucija.
Odgovornost BiH i budućnost stabilnosti
Serwer također ukazuje na smanjeno angažovanje Sjedinjenih Američkih Država u BiH, ističući da Washington danas nema kapacitete za veće angažovanje zbog globalnih izazova, uključujući krize u Ukrajini, na Bliskom istoku i s Kinom.
“Amerikanci imaju pune ruke posla drugdje,” naglašava on, dodajući da Bosanci i Hercegovci moraju preuzeti vodeću ulogu u borbi za bolju budućnost svoje zemlje. Bez aktivnog angažovanja lokalnih aktera, dodatne promjene i reforme će ostati daleki san.
Nadalje, važno je naglasiti da je uključivanje civilnog društva i mladih ljudi u procese donošenja odluka ključno za održavanje stabilnosti. Osnaživanjem ove grupe, BiH može stvoriti novu bazu podrške za reforme koje će omogućiti funkcionalniju državu. Bez ovog inkluzivnog pristupa, mogućnosti za postizanje napretka biće izrazito ograničene.
Ključ dugoročne stabilnosti: Ustavna reforma
U kontekstu sve jačeg ruskog utjecaja u regiji, Serwer poručuje da je za BiH ključno provesti ustavne reforme koje će ojačati državne institucije, smanjiti prostor za političke blokade i manipulacije, te osigurati stabilnost kao preduslov za EU integracije.
Takav model, kako on vidi, predstavlja jedini put da BiH postane funkcionalna država sposobna da se suoči sa izazovima modernog doba i da napreduje tri decenije nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Bez ovih promjena, budućnost BiH ostaje neizvjesna, a proces izgradnje mira i stabilnosti će se nastaviti suočavati s brojnim preprekama. Ključ uspjeha leži u sposobnosti domaćih lidera da prevaziđu etničke podela i da se fokusiraju na zajedničke ciljeve, a međunarodna zajednica mora ostati angažovana kako bi pružila podršku ovim procesima.
U tom smislu, Bosna i Hercegovina može postati primjer kako se iz sukoba može izgraditi održiva i funkcionalna država koja će doprinositi stabilnosti cijele regije.
