Češki politički pejzaž doživio je nagli preokret nakon posljednjih parlamentarnih izbora, gdje je Andrej Babiš, bivši premijer, milijarder i kontroverzni političar, ostvario povijesni uspjeh. Njegova stranka ANO osvojila je čak 35 posto glasova, što je najbolji rezultat ikada za jednu stranku u historiji čeških izbora. Ipak, i pored ovog trijumfa, Babiša čeka težak zadatak – formiranje vlade u politički podijeljenom parlamentu.
Babiš, koji iza sebe ima iskustvo optužbi za pronevjeru sredstava iz fondova Evropske unije, već je prvog dana nakon izbora započeo razgovore sa strankama koje bi mu mogle pomoći u formiranju većine. Ove konsultacije otkrivaju dilemu koja stoji pred njim: da li formirati manjinsku vladu uz podršku manjih desničarskih i euroskeptičnih stranaka ili otvoreno ući u koaliciju sa njima.
Prema češkim medijima, Babiš je već razgovarao sa dvije male stranke. To su:
- Motoristi – stranka koja se snažno protivi evropskoj zelenoj politici, zagovara ukidanje biciklističkih staza i podržava upotrebu automobila, uglja i nacionalne valute, češke krune.
- Sloboda i izravna demokracija (SPD) – pokret koji vodi Tomio Okamura, japanski poduzetnik sa dugogodišnjim političkim angažmanom u Češkoj. Njihova glavna ideologija je antiimigrantska politika, a posebno insistiraju na referendumu o članstvu u EU i NATO-u.
Babiš je jasno poručio da bi najradije formirao vladu u kojoj bi sjedili isključivo članovi njegove stranke. Međutim, aritmetika parlamenta ga prisiljava na kompromis jer ostale političke opcije odbacuju saradnju s njim. Čak i on sam odbija saradnju s dosadašnjim vladajućim strankama. Zato su mu za većinu neophodni Motoristi i SPD.
Iako je Babiš ideološki bliži Motoristima, jer dijele stavove protiv evropskog Green Deala i zabrane prodaje novih automobila na fosilna goriva poslije 2035. godine, situacija sa SPD-om je mnogo složenija. Njihovi zahtjevi, poput izlaska iz NATO-a ili masovne deportacije ukrajinskih izbjeglica, idu dalje nego što Babiš želi. Češka trenutno ima oko 380.000 ukrajinskih izbjeglica, a iako je Babiš tokom kampanje kritikovao njihov dolazak, teško da bi se kao premijer odlučio na radikalne mjere koje SPD zagovara. Analitičari zato podsjećaju da je Babiš pragmatičan populist, ali nikako političar spreman na potpuni ekstremizam.
Jedno od pitanja koje odmah otvara dileme jeste Babišev stav prema ratu u Ukrajini. On je najavio da planira ukinuti češku inicijativu za streljivo, program koji je značajno pomagao ukrajinskim snagama nabavkom oružja preko čeških trgovaca. Prema njegovom mišljenju, takve programe treba voditi EU i NATO, a ne sama Češka. Time bi Prag napravio otklon od dosadašnje aktivne podrške Kijevu, iako Babiš tvrdi da Češka neće potpuno promijeniti kurs prema Zapadu.
Odnos Babiša i medija ostaje napet. On optužuje novinare da šire laži o njegovoj navodnoj bliskosti s Rusijom i nedostatku posvećenosti zapadnim partnerstvima. Kao dokaz svoje vjerodostojnosti, ističe brojne susrete sa američkim institucijama poput Pentagona, FBI-ja i CIA-e. Ipak, sumnje ostaju, pogotovo jer Babiš održava bliske političke veze s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom, koji mu je među prvima čestitao na uspjehu.
Izborni rezultati dodatno komplikuju situaciju. Petr Fiala, lider dosadašnje vlade desnog centra, dobio je 23 posto glasova i 52 zastupnička mjesta, što ga ostavlja daleko iza Babiša, ali mu ipak omogućava da ostane relevantan faktor u parlamentu. Stranka STAN osvojila je 11 posto glasova, dok su Pirati dobili oko osam posto. Za apsolutnu većinu u parlamentu potrebno je 101 zastupničko mjesto, što znači da bez dogovora s manjim strankama Babiš ne može samostalno vladati.
S druge strane, krajnje lijeva koalicija Stačilo! (Dosta), koja je otvoreno zagovarala izlazak Češke iz NATO-a i približavanje Rusiji, nije uspjela preći izborni prag. To se u Briselu doživljava kao pozitivan znak, jer su najekstremnije opcije izgubile političku težinu. Češki politolog Petr Kaniok smatra da će nova vlada, iako pod Babišovim vodstvom, biti manje radikalna nego što se na prvi pogled činilo.
Ipak, pred Babišem stoje i ozbiljni lični izazovi. Njegova kompanija Agrofert, jedan od najvećih poljoprivrednih konglomerata u zemlji, povezuje se sa sumnjama u sukob interesa. Evropska unija već godinama istražuje na koji je način Agrofert koristio evropske subvencije. Babiš je obećao da će riješiti taj problem, ali nije dao konkretne planove. To stvara dodatnu nesigurnost, jer se očekuje da premijer štiti javni interes, a ne vlastite poslovne imperije.
U parlament su, osim stranaka koje već imaju dugu tradiciju, ušli i političari s radikalnim stavovima, poput Jindřicha Rajchla, poznatog antivaksera i euroskeptika, koji je otvoreno zagovarao jačanje veza s Rusijom. Takvi pojedinci mogli bi otežati Babišu da vodi uravnoteženu politiku, jer bi ga mogli gurati prema stavovima koje on sam možda ne dijeli.
Zaključno, situacija u Češkoj je daleko od stabilne. Babiš je ostvario historijsku pobjedu, ali ona nije dovoljna da mu osigura mirnu vladavinu. Moraće vješto balansirati između pragmatizma i zahtjeva radikalnih partnera, istovremeno rješavajući sopstvene sudske i poslovne izazove. Iako njegov povratak na vlast predstavlja izazov za Brisel i zapadne saveznike, činjenica da ekstremne stranke nisu ostvarile očekivano snažan rezultat ostavlja prostor za vjeru da češka politika neće otići u potpuno nepredvidivom smjeru. Ipak, mnogo toga i dalje ostaje u zraku, a predstojeći mjeseci pokazaće da li će Babiš biti dovoljno vješt da od velikog izbornog trijumfa napravi funkcionalnu vladu.
