Bivši visoki dužnosnik sovjetske obavještajne službe, Evgenij Savostjanov, u nedavnom razgovoru za talijanski list Corriere della Sera, iznio je niz zapanjujućih tvrdnji o stanju u Rusiji, ulozi Vladimira Putina u međunarodnim odnosima te mogućnostima za deeskalaciju sukoba između Rusije i Ukrajine. Kao neko ko je proveo godine unutar KGB-ovog aparata, ali je potom postao jedan od najotvorenijih kritičara Kremlja, Savostjanov predstavlja rijedak izvor autentičnih, iznutra poteklih uvida u logiku režima koji danas upravlja Rusijom.
Iako je u prošlosti imao ulogu tehničkog savjetnika, bio ministar kulture i služio više vlada, uključujući i Putinovu administraciju, Savostjanov je napustio službeni život 2015. godine u znak protesta protiv rastuće cenzure i autoritarnosti. Otada se ne libi ukazivati na ono što naziva sistematskom obmanom i radikalizacijom ruskog državnog aparata.
U svom intervjuu, osvrnuo se i na odnos između Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Tvrdi da nikada nije postojala stvarna bliskost između njih dvojice. Prema njegovim riječima, Trump je jednostavno primijenio svoju uobičajenu taktiku manipulativne diplomacije, koju čine:
-
laskanje protivniku,
-
prikazivanje spremnosti na ustupke,
-
stvaranje iluzije povjerenja,
-
sve s ciljem da izvuče korist bez stvarnog kompromisa.
No, Savostjanov ističe da ovaj pristup ne funkcioniše sa osobama poput Putina, jer se radi o čelnicima čije djelovanje nije vođeno političkim pragmatizmom, već ideološkom opsesijom. Ovdje je posebno naglasio postojanje tzv. “Prstena zla”, u kojem su prema njemu:
-
Xi Jinping
-
Vladimir Putin
-
Kim Jong-un
-
Ali Hamnei
Ove lidere Savostjanov opisuje kao osobe koje zanemaruju stvarne potrebe svojih naroda u korist patološke fiksacije da se slomi utjecaj Zapada. S njima se, tvrdi on, ne može pregovarati – jedini realan odgovor je strateško odvraćanje, a ne popuštanje.
Osim toga, Savostjanov je otvoreno progovorio o ulozi Dmitrija Medvedeva, bivšeg predsjednika Rusije. Smatra da on više nema nikakav realan utjecaj u političkom životu, već da je sveden na glasnogovornika prijetnji koje mu se naređuje iz Kremlja. Navodno, Putin koristi Medvedeva kao oruđe zastrašivanja prema Zapadu, tjerajući ga da izgovara, kako Savostjanov kaže, “najgluplje provokacije“.
Ključni element strategije ruskog režima, prema ovom bivšem KGB-ovcu, jeste snažna propaganda, čiji je cilj izopačavanje percepcije međunarodne javnosti. Ona pokušava uvjeriti svijet da je strah od Rusije proizvod neutemeljenih predrasuda i zapadnih interesa, a ne reakcija na realnu prijetnju i agresivnu politiku Kremlja. U stvarnosti, kaže Savostjanov, taj strah je još uvijek preslab u odnosu na ono što se zaista sprema.
Ono što Savostjanov posebno naglašava jeste nedovoljna svijest prosječnog građanina Europe o tome kako se njegova zemlja prikazuje i targetira u ruskim propagandnim i političkim krugovima. Njegova poruka je jasna – kada bi Evropljani znali šta se iza zatvorenih vrata govori o njima, shvatili bi koliko su njihovi strahovi realni, pa bi zaštita evropskog prostora postala ključni prioritet. Ističe da je skrivanje ovih informacija od građana, bilo od strane medija ili vlasti, ozbiljna greška koja može imati dugoročne posljedice po evropsku sigurnost.
Sažeto, glavne poruke koje Savostjanov prenosi mogu se svesti na sljedeće zaključke:
-
Trump nije uspostavio stvarni odnos s Putinom, već je pokušao primijeniti manipulativnu taktiku – bez uspjeha.
-
Putin i lideri “Prstena zla” ne reaguju na diplomaciju, već ih isključivo može zaustaviti sila i odvraćanje.
-
Medvedev je politička marioneta, bez stvarne moći ili autonomije.
-
Ruska propaganda širi lažnu naraciju kako bi prikrila stvarne razloge neprijateljstva prema Zapadu.
-
Evropljani nisu svjesni razmjera prijetnje, i ta neinformiranost može dovesti do pogubnih posljedica.
U cjelini, Savostjanov svojim riječima razotkriva mračni narativ koji se vodi iza zavjesa ruske politike. Njegova upozorenja nisu puka predviđanja – ona dolaze iznutra, od čovjeka koji je godinama djelovao u samom srcu sistema koji danas, kako kaže, ideološki potiče destabilizaciju svijeta. Ako se njegove tvrdnje pokažu tačnima, međunarodna zajednica bi se mogla naći pred ozbiljnim izazovima koje više neće moći ignorisati.
